Popis sudaca i sudačkih ocjena koje je Mislav Kolakušić pokazao kod Stankovića najstrašniji je dokument koji je proizveo hrvatski pravni sustav: među sucima koji su birani u više instance najbolji su zaobiđeni, a uzeti oni iz sredine ili s dna ljestvice. Izvrsnost? Ako nam je sudstvo takvo, kakve su onda druge oblasti?
Pedantni statističari portala Forum.tm izračunali su da je u ‘Otvorenom’ o suzbijanju govora mržnje na internetu od 50 minuta Željka Markić sama govorila 9 minuta i 37 sekundi, što je gotovo 20 posto emisije. Šteta. Da je govorila 40 ili više posto vremena, bio bi postignut puno bolji efekt! Najbolje bi bilo Željki dati blesimetar (to je ona kutija iz koje čitate tekst, a izgleda kao da ga govorite iz glave) pa da ova simpatična gospođa svaki dan sama govori naciji pola sata. To bi bilo ljekovito, terapeutski, katarzično.
Prosvjetiteljski je djelovala i pouka ministrice Nine Obuljen, koja je gđu Markić poučila kako je umjetnost u ime viših ciljeve cenzurirana u jednoumlju, što se ne bi smjelo događati sad, kad prema vidovitom dr. Ljubi Bobanu živimo u bezumlju (to nije rekla ministrica nego mi). Markić je naime izjavila kako je nedopustivo da neki filmovi i kazališne predstave vrijeđaju pojedine društvene skupine. Spomenula je film ‘Ministarstvo ljubavi’ i predstavu Olivera Frljića ‘Hrvatsko glumište’. Obuljen joj je – sasvim točno – rekla da ne smije miješati babe i žabe, kazališne predstave, knjige i filmove s društvenim mrežama. ‘Postoji velika razlika između umjetničke slobode koja ulazi u fikciju i onoga o čemu večeras govorimo. Nije korektno da miješate potpuno različite kategorije’, kazala je ministrica.
Lucidni Zoran Šprajc sitnim intervencijama u trivijalne sadržaje postiže efekt začudnosti, privlači pažnju, stvara atrakciju i tamo gdje je nema, a kamoli tamo gdje je ima. Na aktualnom satu u Saboru Davor Bernardić postavio je Andreju Plenkoviću pitanje ‘di su pare’ da bi ga potom šutke mrcvario pogledom kao zmija žabu, što je samo po sebi bilo dovoljno atraktivno. No Šprajc je preko ekrana pustio veliki analogni sat pa izmjerio duljinu Berine dramske stanke koja se pretvorila u ferragosto – trajala je punih 16 sekundi! Bero je tek u 17. sekundi ponovio pitanje, a onda opleo po premijeru zbog zabrana satire, od ‘Di su pare’ preko ‘Pretjerivača’ do ‘Ministarstva ljubavi’, pozivajući se na HBO gdje se John Oliver ‘na krajnje urnebesan, konstruktivan i satiričan način osvrće na Donalda Trumpa. Zašto Facebook stranica ‘Di su pare’ to ne može nastaviti raditi u Hrvatskoj?’ upitao je Bero. Šef SDP-a je malo neinformiran. Stranicu ‘Di su pare’ nije srušio Andrej Plenković, niti on nad tim ima ingerencije – nešto slično nedavno mu je zamjerila i Željka Markić – dok su film ‘Ministarstvo ljubavi’ pokušali zabraniti Plenkovićevi protivnici, koji žele najprije srušiti Ninu Obuljen, potom njega pa onda reći ‘oboje, oboje su pali’. Kako pak satira može biti konstruktivna, to neka riješe u SDP-u, čiji je vrh u posljednje vrijeme jači od svih domaćih gogolja.
Nakon što je prebendar Mijo Gabrić, poslujući s najnotornijim ološem hrvatske tranzicije (s ljudima od kojih razuman čovjek ne bi kupio ni polovni automobil), zamračio 50 milijuna eura vrijednu crkvenu imovinu, Kaptol mu je odredio ‘stogu’ kaznu po kanonskom pravu. Elem, Mijo Gabrić: sedam godina ne smije upravljati crkvenim dobrima, pet godina ne smije istupati o svim dobrima, godinu dana mora moliti psalam ‘Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome’, šest mjeseci mora postiti svaki utorak i petak i odlaziti na duhovne vježbe, pet godina uplaćivati karitativnoj ustanovi određen novčani iznos.
Tko je jamio – molio. Profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Vladimir Dugalić tvrdi da je Gabrić surovo osuđen. ‘Ja bih volio nekoga vidjeti da dobije kaznu da mora godinu dana svaki dan u isto vrijeme nešto učiniti’, kaže Dugalić. ‘To ide prvi dan, dva-tri dana. Pet, mjesec dana. Koliko god to nekome izgledalo blago, to je godišnja kazna. Svaki dan. I tako se vježbati u nečemu. Znate. Dojadi to. Nije to tako lagana kazna’, rekao je Dugalić. Bože, spasi prebendara! Čovjek neupućen u božja, crkvena, doktrinarna, katehetska i kanonska pitanja rekao bi, inače, kako je molitva svakom pobožnu čovjeku boguugodno djelo, nagrada, bingo, sretni čas, ali avaj – molitva, pa još svakodnevna, pa još jednogodišnja, strašna je kazna čija kompulzivnost djeluje surovije od tamnice. Zahvaljujemo profesoru Dugaliću na ovom otkriću. Ne bismo išli dalje pa tvrdili da su kleru i druga boguugodna djela, osim molitve, također kazna, ali hm, da, ubacio je u nas crv sumnje. Iza svega pak lebdi pitanje: A di su pare, prebendaru?
Hrvoje Krešić pita zastupnicu HNS-a Mariju Puh kad će Sabor ratificirati Istanbulsku konvenciju, što je ultimatum koji je Vrdoljak postavio HDZ-u odnosno Plenkoviću. HNS je govorio o prvoj narednoj saborskoj sjednici. Inače, ‘ode kuća’.
‘Kad točno Sabor mora ratificirati konvenciju?’ pita Krešić mladu nadu HNS-a.
‘Što prije’, odgovara Puh.
‘A kad?’ ne da se smesti Krešić.
‘Pa, što prije.’
‘Imate li neki datum?’
‘Imamo’, odgovara Puh pa nastavlja, ‘bit će to što prije.’
‘A ako HDZ ne pristane?’
‘Hoće.’
‘A ako neće?’
‘Pristat će.’
‘Možete li reći hoće li se to dogoditi do šestog mjeseca?’ pita Krešić.
‘Ne mogu’, uzvraća Puh pred kojom je, barem u ovom mandatu, karijera.
Na to je pitanje odgovorio Ivan Vrdoljak u nedjeljnom TNT-u. Ne ratificira li Sabor Istanbulsku konvenciju, on će biti jako žalostan, ali neće izaći iz Vlade. ‘Smiluj mu se, Bože, po milosrđu svome’.
Što je pobunjeni čovjek? To je čovjek koji kaže ‘ne’, veli Albert Camus. Sudac Mislav Kolakušić je pobunjeni sudac i čovjek, on kaže ‘ne’ zakonima koji ne suzbijaju nego podupiru, generiraju, proizvode korupciju; on kaže ‘ne’ kartelima i koterijama, on se buni protiv mainstream elite. On to može jer je samostalan, financijski neovisan i zainteresiran za budućnost ove zemlje. Na izborima za Ustavni sud Kolakušić, dakako, nije prošao, kao ni na izborima za Državno sudbeno vijeće. Popis sudaca i sudačkih ocjena koje je pokazao u emisiji najstrašniji je dokument koji je proizveo hrvatski pravni sustav: Kolakušić je pokazao ocjene sudaca koji su na nekoliko sudova birani u više instance – najbolji su zaobiđeni, a uzeti oni iz sredine ili s dna ljestvice. Izvrsnost? Ako nam je sudstvo takvo, kakve su onda druge oblasti? Evo nekoliko naslova Kolakušićevih intervjua: ‘Ovo što je Ramljak danas napravio stranoj banci, to nema nigdje u svijetu’, ‘Laž je da je Lex Agrokor spasio radna mjesta, Hrvati će izgubiti milijarde kuna’, ‘Sad je jasno za koga je točno pisan Lex Agrokor’, ‘U Americi se zbog povlaštenih informacija završava u zatvoru’, ‘Čudi me da se poreznici još nisu sjetili skupljača boca’… Kakva je sudbina ovog suca? Čini se da će ga istjerati jer remeti njihove poslove. Da je oslobađao zbog sinkope, medalju bi zaradio, ali kod nas gori uvijek pobjeđuju bolje, to je i logično…
portalnovosti
Otvoreno, HRT, 16. siječnja, 22:10
Pedantni statističari portala Forum.tm izračunali su da je u ‘Otvorenom’ o suzbijanju govora mržnje na internetu od 50 minuta Željka Markić sama govorila 9 minuta i 37 sekundi, što je gotovo 20 posto emisije. Šteta. Da je govorila 40 ili više posto vremena, bio bi postignut puno bolji efekt! Najbolje bi bilo Željki dati blesimetar (to je ona kutija iz koje čitate tekst, a izgleda kao da ga govorite iz glave) pa da ova simpatična gospođa svaki dan sama govori naciji pola sata. To bi bilo ljekovito, terapeutski, katarzično.
Prosvjetiteljski je djelovala i pouka ministrice Nine Obuljen, koja je gđu Markić poučila kako je umjetnost u ime viših ciljeve cenzurirana u jednoumlju, što se ne bi smjelo događati sad, kad prema vidovitom dr. Ljubi Bobanu živimo u bezumlju (to nije rekla ministrica nego mi). Markić je naime izjavila kako je nedopustivo da neki filmovi i kazališne predstave vrijeđaju pojedine društvene skupine. Spomenula je film ‘Ministarstvo ljubavi’ i predstavu Olivera Frljića ‘Hrvatsko glumište’. Obuljen joj je – sasvim točno – rekla da ne smije miješati babe i žabe, kazališne predstave, knjige i filmove s društvenim mrežama. ‘Postoji velika razlika između umjetničke slobode koja ulazi u fikciju i onoga o čemu večeras govorimo. Nije korektno da miješate potpuno različite kategorije’, kazala je ministrica.
RTL Direkt, 17. siječnja, 22:15
Lucidni Zoran Šprajc sitnim intervencijama u trivijalne sadržaje postiže efekt začudnosti, privlači pažnju, stvara atrakciju i tamo gdje je nema, a kamoli tamo gdje je ima. Na aktualnom satu u Saboru Davor Bernardić postavio je Andreju Plenkoviću pitanje ‘di su pare’ da bi ga potom šutke mrcvario pogledom kao zmija žabu, što je samo po sebi bilo dovoljno atraktivno. No Šprajc je preko ekrana pustio veliki analogni sat pa izmjerio duljinu Berine dramske stanke koja se pretvorila u ferragosto – trajala je punih 16 sekundi! Bero je tek u 17. sekundi ponovio pitanje, a onda opleo po premijeru zbog zabrana satire, od ‘Di su pare’ preko ‘Pretjerivača’ do ‘Ministarstva ljubavi’, pozivajući se na HBO gdje se John Oliver ‘na krajnje urnebesan, konstruktivan i satiričan način osvrće na Donalda Trumpa. Zašto Facebook stranica ‘Di su pare’ to ne može nastaviti raditi u Hrvatskoj?’ upitao je Bero. Šef SDP-a je malo neinformiran. Stranicu ‘Di su pare’ nije srušio Andrej Plenković, niti on nad tim ima ingerencije – nešto slično nedavno mu je zamjerila i Željka Markić – dok su film ‘Ministarstvo ljubavi’ pokušali zabraniti Plenkovićevi protivnici, koji žele najprije srušiti Ninu Obuljen, potom njega pa onda reći ‘oboje, oboje su pali’. Kako pak satira može biti konstruktivna, to neka riješe u SDP-u, čiji je vrh u posljednje vrijeme jači od svih domaćih gogolja.
RTL Danas, 18. siječnja, 18:30
Nakon što je prebendar Mijo Gabrić, poslujući s najnotornijim ološem hrvatske tranzicije (s ljudima od kojih razuman čovjek ne bi kupio ni polovni automobil), zamračio 50 milijuna eura vrijednu crkvenu imovinu, Kaptol mu je odredio ‘stogu’ kaznu po kanonskom pravu. Elem, Mijo Gabrić: sedam godina ne smije upravljati crkvenim dobrima, pet godina ne smije istupati o svim dobrima, godinu dana mora moliti psalam ‘Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome’, šest mjeseci mora postiti svaki utorak i petak i odlaziti na duhovne vježbe, pet godina uplaćivati karitativnoj ustanovi određen novčani iznos.
Tko je jamio – molio. Profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Vladimir Dugalić tvrdi da je Gabrić surovo osuđen. ‘Ja bih volio nekoga vidjeti da dobije kaznu da mora godinu dana svaki dan u isto vrijeme nešto učiniti’, kaže Dugalić. ‘To ide prvi dan, dva-tri dana. Pet, mjesec dana. Koliko god to nekome izgledalo blago, to je godišnja kazna. Svaki dan. I tako se vježbati u nečemu. Znate. Dojadi to. Nije to tako lagana kazna’, rekao je Dugalić. Bože, spasi prebendara! Čovjek neupućen u božja, crkvena, doktrinarna, katehetska i kanonska pitanja rekao bi, inače, kako je molitva svakom pobožnu čovjeku boguugodno djelo, nagrada, bingo, sretni čas, ali avaj – molitva, pa još svakodnevna, pa još jednogodišnja, strašna je kazna čija kompulzivnost djeluje surovije od tamnice. Zahvaljujemo profesoru Dugaliću na ovom otkriću. Ne bismo išli dalje pa tvrdili da su kleru i druga boguugodna djela, osim molitve, također kazna, ali hm, da, ubacio je u nas crv sumnje. Iza svega pak lebdi pitanje: A di su pare, prebendaru?
N1 Live, 19. siječnja, 15:00
Hrvoje Krešić pita zastupnicu HNS-a Mariju Puh kad će Sabor ratificirati Istanbulsku konvenciju, što je ultimatum koji je Vrdoljak postavio HDZ-u odnosno Plenkoviću. HNS je govorio o prvoj narednoj saborskoj sjednici. Inače, ‘ode kuća’.
‘Kad točno Sabor mora ratificirati konvenciju?’ pita Krešić mladu nadu HNS-a.
‘Što prije’, odgovara Puh.
‘A kad?’ ne da se smesti Krešić.
‘Pa, što prije.’
‘Imate li neki datum?’
‘Imamo’, odgovara Puh pa nastavlja, ‘bit će to što prije.’
‘A ako HDZ ne pristane?’
‘Hoće.’
‘A ako neće?’
‘Pristat će.’
‘Možete li reći hoće li se to dogoditi do šestog mjeseca?’ pita Krešić.
‘Ne mogu’, uzvraća Puh pred kojom je, barem u ovom mandatu, karijera.
Na to je pitanje odgovorio Ivan Vrdoljak u nedjeljnom TNT-u. Ne ratificira li Sabor Istanbulsku konvenciju, on će biti jako žalostan, ali neće izaći iz Vlade. ‘Smiluj mu se, Bože, po milosrđu svome’.
Nedjeljom u dva, HRT, 21. siječnja, 14:00
Što je pobunjeni čovjek? To je čovjek koji kaže ‘ne’, veli Albert Camus. Sudac Mislav Kolakušić je pobunjeni sudac i čovjek, on kaže ‘ne’ zakonima koji ne suzbijaju nego podupiru, generiraju, proizvode korupciju; on kaže ‘ne’ kartelima i koterijama, on se buni protiv mainstream elite. On to može jer je samostalan, financijski neovisan i zainteresiran za budućnost ove zemlje. Na izborima za Ustavni sud Kolakušić, dakako, nije prošao, kao ni na izborima za Državno sudbeno vijeće. Popis sudaca i sudačkih ocjena koje je pokazao u emisiji najstrašniji je dokument koji je proizveo hrvatski pravni sustav: Kolakušić je pokazao ocjene sudaca koji su na nekoliko sudova birani u više instance – najbolji su zaobiđeni, a uzeti oni iz sredine ili s dna ljestvice. Izvrsnost? Ako nam je sudstvo takvo, kakve su onda druge oblasti? Evo nekoliko naslova Kolakušićevih intervjua: ‘Ovo što je Ramljak danas napravio stranoj banci, to nema nigdje u svijetu’, ‘Laž je da je Lex Agrokor spasio radna mjesta, Hrvati će izgubiti milijarde kuna’, ‘Sad je jasno za koga je točno pisan Lex Agrokor’, ‘U Americi se zbog povlaštenih informacija završava u zatvoru’, ‘Čudi me da se poreznici još nisu sjetili skupljača boca’… Kakva je sudbina ovog suca? Čini se da će ga istjerati jer remeti njihove poslove. Da je oslobađao zbog sinkope, medalju bi zaradio, ali kod nas gori uvijek pobjeđuju bolje, to je i logično…
portalnovosti
