Podrška, dakle, pada zbog nejasne i kontradiktorne politike koja struji iz HDZ-a, ovako će padati i dalje, a rješenje je samo jedno. Ili se HDZ mora riješiti desnog radikalizma i poslati ga k Hasanbegoviću, ili se stranka mora javno i programski radikalizirati
Rekordno slaba podrška HDZ-u, na što upućuje najnoviji CRO Demoskop, previše se olako pripisuje gužvi koja je kod njih nastala oko Istanbulske konvencije. Ma ne.
Razlog je puno širi. Bitna kvaka je u tome što je postalo potpuno nejasno tko je HDZ danas. Publika je zbunjena, moraju joj se puno bolje »objasniti«. Sada su dobili samo 26,8 posto podrške, čime su se primakli SDP-u na samo 5,7 posto razlike. A s rejtingom koalicija još je gore: Plenkovićeva je na 24,6 posto, a Bernardićeva na 21,6. Kakva blamaža, zamalo se izjednačiti sa skroz devastiranim SDP-om. A zemlja ti je u rukama. Imaš sukno, škare i sve poluge za javnu afirmaciju. No kad se građani opredjeljuju za bilo koju stranku, osnovno je da znaju što ona donosi u politiku. Jasno da velika većina ne čita programe, ali ljudi slušaju, gledaju i kod njih se formiraju dojmovi. A kakav dojam u ovom trenutku ostavlja HDZ koji trajno pretendira na mjesto prve snage u državi?
Reklo bi se dojam velikog rastrojstva. Istanbulska je to samo podcrtala jarkim bojama. S Plenkovićem je lijepo počelo. Predstavio se kao umjereni političar i to je očigedno upalilo. Cijeli je HDZ stao iza njega, stranačka baza djelovala je zadovoljno. No danas nitko od birača, ni njihovih, ni tuđih, više ne kapira koje vrijednosti zapravo zastupa HDZ. Politike se temelje na vrijednostima, a koje bi bile te njihove?
Je li to agenda eurupske Pučke stranke? Ili su to Stier i Vaso Brkić koji s klerikalnih pozicija rade o glavi svom predsjedniku? Koji ih je sam ostavio na najvišim stranačkim dužnostima? Konfuziju oko identiteta HDZ-a stvara i činjenica da je Plenković dao na važnosti Zekanoviću, Ilčiću, Glunčiću i njima sličnim, izborno beznačajnim radikalima, čije stavove uglavnom ne podupire. Zašto ako se na važnim pitanjima posve razlaze? Ili – ako se već odlučio za njih – što radi s liberalnim HNS-om? Ili, s kojom idejom premijer jedne navodno ozbiljne države javno čestita imendan Bozaniću? Odnosno, ako je već za političkog mentora izabrao Bozanića, zašto je Istanbulska konvencija uopće u Saboru? Ili, ako premijer mora ideološki prepeglavati svaki zatucani potez ministrice obitelji Nade Murganić, zbog čega je uopće drži u Vladi? A ako mu je, pak, ona po volji, zašto je onda ne pusti da radi kako je naumila?
Zatim, kakva je točno uloga optuženog Tomislava Sauche u vrijednosnom određenju HDZ-a? Ili Josipe Rimac i drugih HDZ-ovih uhljebljenika, dok Plenković raspreda o vjerodostojnosti i transparentnosti? Zašto se premijer uopće doveo u situaciju da ministre koje je sam odabrao mora lomiti oko Istanbulske konvencije, da mu se otvoreno suprotstavljaju tajnici, zamjenici i pomoćnica, ukupno šestero ljudi iz Predsjedništva? Je li HDZ, dakle, on? Ili su oni? Koga bi članstvo trebalo poslušati? U čijim je rukama stranačka mudrost i čija su uvjerenja ona prava, HDZ-ovska?
Podrška, dakle, pada zbog nejasne i kontradiktorne politike koja struji iz HDZ-a, ovako će padati i dalje, a rješenje je samo jedno. Ili se HDZ mora riješiti desnog radikalizma i poslati ga k Hasanbegoviću, ili se stranka mora javno i programski radikalizirati. Da, to povlači lomove na koje Plenki nije spreman, ali birači zaslužuju znati na čemu su.
novilist
