Politika se opet prelama preko Vukovara

Predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović prije desetak dana, onako delikatno kako samo on zna, ocijenio je situaciju u Vukovaru rekavši da u Vukovarskom mimohodu 18. studenog neće biti mjesta za pristojne ljude jer ih je HDZ sve rastjerao. Pa će on na taj dan otići samo na Ovčaru kako bi položio vijenac. Uz krajnje ružnu i neukusnu opasku o ljudima koji su 2013. pijani dolazili razbijati ćirilične ploče i kasnije se samozlijeđivali, Milanović je ipak pogodio da se preko Vukovara opet prelamaju političke silnice.

Prije šest godina meta je bio on i njegova Vlada, a sada je to aktualno vodstvo HDZ-a na čelu s Andrejom Plenkovićem. Njih sada stranačka i izvanstranačka desnica napada da zbog koalicije sa SDSS-om namjerno sabotira procesuiranje ratnih zločina počinjenih za vrijeme velikosrpske agresije. Iako je riječ o potpunoj neistini.

Jer kako kažu upućeni, da ne kažemo najupućeniji, čini se izvjesnim da je odustajanje od dijela kaznenih postupaka za ratne zločine u Vukovaru bilo cijena koja se morala platiti za mirnu reintegraciju.

Navodno su međunarodni faktori praktički pa ultimativno zatražili od Hrvatske da radikalno smanji broj postupaka za ova najteža kaznena djela. Tadašnji predsjednik Franjo Tuđman bio je prisiljen pristati na to. Pa su se onda kaznena djela ratnih zločina prevodila u oružanu pobunu i potpadala pod Zakon o oprostu.

Ova je činjenica, posebno na desnoj sceni, poznata već više od 20 godina i spominjala se u neslužbenim razgovorima kao gorka pilula koju je trebalo progutati da bi Vukovar bez ratnih operacija i daljnjih gubitaka života opet postao dio Hrvatske.

Dakle, izvjesno je da u Vukovaru među Hrvatima postoji stanovito ogorčenje vezano za sve ovo, ali oni su samo povod za aktualne političke događaje, a nikako njihov uzrok. On se treba tražiti negdje drugdje, najvjerojatnije u predstojećim događanjima u i oko HDZ-a.

U predsjedničkim, potom unutarstranačkim, i na kraju parlamentarnim izborima. Vukovar, odnosno neprocesuirani ratni zločini, tek su politička toljaga kojom se tuče po Andreju Plenkoviću.

Pokušava se dovesti u vezu dvije činjenice – da se dio zločinaca zaista izvukao i da je u vladajućoj koaliciji SDSS. A koje jedna s drugom nemaju nikakve veze. Milorad Pupovac svojim političkim djelovanjem zaista jako šteti međunacionalnim odnosima u zemlji, ali on zaista nikakve veze nema s time je li se neki ratni zločinac možda izvukao od kaznenog progona. Da se to dogodi odlučili su drugi, puno moćniji od njega, i to još prije više od 20 godina.

Ali to ne sprječava vukovarski HDZ i one u stranci koji ga podržavaju da mu brutalnim napadima kontinuirano nabacuju lopte na političko zakucavanje. I njemu i Aleksandru Vučiću i središnjem dnevniku srpske državne televizije. Čime zapravo štete zemlji u cjelini.

Ako se 18. studenog zaista dogodi i najmanji incident usmjeren protiv Andreja Plenkovića i aktualnog vodstva HDZ-a bilo bi to krajnje toksično za predsjedničku kampanju Kolinde Grabar-Kitarović.

Stranačka bi vojska dobila dodatni poticaj da kampanju odradi tek koliko se mora da se ne zamjeri središnjici, a birači HDZ-a bi bili zbunjeni takvim unutarstranačkim podjelama usred obilježavanja vukovarske tragedije.

Ali opet, ako aktualna predsjednica izgubi izbore to bi se jako loše odrazilo na izglede Andreja Plenkovića da pobijedi na izborima za predsjednika HDZ-a. Jednu pirovu pobjedu, europski izbori, i jedan poraz, predsjednički izbori, članstvo HDZ-a ne bi baš tako lako oprostilo šefu stranke.

Moguće da bi nekima od onih koji koriste Vukovar za napade na aktualno vodstvo odgovaralo i to da Milanović postane predsjednik samo da se naudi Plenkoviću. Sve u svemu, sve frakcije HDZ-a 18. sljedećeg mjeseca polažu veliki ispit.

Ako sve prođe pristojno i u redu, bit će to znak da u HDZ-u ipak postoji crta preko koje se ne treba prelaziti. Pobijedila na predsjedničkim izborima aktualna predsjednica ili Zoran Milanović.

novilist