Porezna "reforma" i neprilike Plenkovića s Mostom - pokloniti se ili ponton ukloniti.
To hoće li premijer Andrej Plenković biti "čvrst i jasan" u prvom ozbiljnijem interesnom kuršlusu u vladi i Hrvatskom saboru između osovinskih koalicijskih partnera HDZ-a i Mosta nezavisnih lista, dakle premijera i prvog rotirajućeg šefa "Visokog doma" Bože Petrova, pri čemu kritički vapaji oporbene tzv. ljevice ionako nemaju osobitu cijenu, manje je važno od činjenice da se građani već osjećaju izigranima predizbornim HDZ-ovim obećanjem o smanjenju PDV-a i poreznoj reformi koja će im jamčiti viši životni standard, nova radna mjesta, socijalnu pravdu i, sažeto, opći boljitak zemlje.
Sve te nade, predizborno potkrijepljene "stručnim analizama" i "studijskim pristupom" promjenama, na kojoj je platformi Plenkovićeva koalicija uvjerljivo dobila izbore, sada se praktično dovode u pitanje. Čak među dvama ključnim partnerima koji su zapravo tek stupili pred krevet na kojem imaju konzumirati vlast. To ne sluti na dobro.
Ako je istina da će porezna reforma ministra financija Zdravka Marića - koja zapravo i nije reforma, jer ne podrazimijeva dubinske promjene, nego skup preinaka u sustavu u interesu kapitala, banaka i velikih poduzetnika - pogodovati samo manjem dijelu zaposlenih, s plaćama višim od 10.000-15.000 kuna mjesečno, a zanemariti oko 900.000 radnika s prosječnim (5700 kuna) i nižim primanjima, onda je svjesno žrtvovan socijalni element porezne reforme. I interesi/očekivanja najvećeg dijela ionako osiromašenih građana.
Premijer je zaključio prošli radni tjedan demagogijom na račun Mostova populizma o "zamrzavanju" visokih plaća, a u nedjelju je u Dubrovniku malo otupio žalac tvrdnjom da "očekuje temeljitu i konstruktivnu" saborsku raspravu o paketu porezne reforme. Populizam ili ne, mostovci su inzistirali na zamrzavanju ionako previsokih plaća (16.000-33.000 kuna) političara i državnih dužnosnika.
Njima bi Marić-HDZ-ova porezna reforma, prođe li kako je predložena, podebljala račune za 1000-1500 kuna mjesečno. Zaposlenima s prosječnim i nižim plaćama za desetak-petnaestak kuna ili ni toliko. Ispada, najveći dio tereta "neophodnih odricanja radi sutrašnjeg boljitka" (?) opet vladajući žele svaliti na građane koji su najmanje krivi za državne dugove, radnu nesigurnost, socijalnu nepravdu i sve zlo što ga trpe već četvrt stoljeća.
Političkoj/državnodužnosničkoj kasti ne bi probušio džep ni PDV-a od 30 posto, kao što nije ni sadašnjih 25 posto. Građani su pak druga priča i svaka porezna reforma ih mora uzeti u obzir. Ako im već ne zna, ne može ili ne želi pomoći, ne smije im još više zagorčati život. Ni pod kakvim izgovorom. Ne samo zato, što svaki četvrti živi ispod ili na samoj granici krajnjeg siromaštva, što je 320 tisuća ovršenih i isto toliko s blokiranim računima, što nekoliko oko 20 tisuća radnika mjesecima ne primaju plaće, što 800 tisuća od 1,2 milijuna umirovljenika životari na 2300 kuna mirovine i na toj crkavici još uzdržavaju nezaposlenu djecu, hrane i školuju unučad. Za tu je armiju naših sugrađana previše i 24 posto PDV-a. Obećanih, doduše.
Ministar Marić sada je izričit: sniženje PDV-a ne treba očekivati ni 2018. godine. Ali i tada, "vidjet ćemo". Disonantno, pak, premijer je prošlog vikenda dao naslutiti nešto drugo, primjerenije predizbornom obećanju o poreznoj reformi s nižim PDV-om. To s PDV-om zgodna je političarima ping-pong loptica kad god im je stalo do predizbornog udvaranja javnosti jer ljudi, pod teretom neimaštine, lakovjerno nasjednu na obećanja o nižim cijenama i jeftinijem životu.
No, proračunski realiteti su sasvim nešto drugo kad politički opsjenari zasjednu za državni upravljač. Kao sada HDZ, aktiviraju "sitna slova" s kobnim "ako" - ako budu rasli ključni gospodarski parametri, BDP... bla, bla, bla... Pretprošla, tzv. Milanovićeva vlada, naivno ili populistički nedopečeno, snizila je stopu PDV-a i još je brže vratila na 25 posto.
Političarima ni u jednom od prošlih osam saborskih saziva nije palo na um prilagoditi svoje enormne privilegije, uključivo plaće i uvjete za mirovinu, katastrofalnom stanju države i standardu sugrađana. Kao što su redovitim nedolaskom na posao dokazivali radnu nedisciplinu, pa ih nije bilo sram što HTV danima, tjednima i mjesecima emitira prazna zastupnička mjesta, tvrdoglavili su i u krajnjoj socijalnoj neosjetljivosti prema onima čijom su se biračkom naivnošću dohvatili do boli glava državnih apanaža.
Kao, recimo, HDZ-ov "vječni" šef Hvidre "pretplaćen" na saborsku klupu 28.200 kunića na mjesec, za Milanovićeve vlade. A bio je pri istim državnim jaslama i za nakaradne vlade nesretnog Tihomira Oreškovića. I opet je, Plenkovićev zavrtanj u HDZ-ovom stroju dizača ruku "za našu stvar". Makar se zvala "cjelovitom poreznom reformom" i makar se Most, kao u 146 radnih dana prošle vlade, opet pokazao kao - ponton.
Predizborna mrkva iz seta primamljivih obećanja bila je barem desetak milijardi kuna teža od državnog proračuna, zajedno s godišnjih oko pet posto proračunskog deficita od čega se Uniji i financijskim vjerovnicima s Wall Streata diže kosa na glavi. PDV je najstabilnije i najizdašnije proračunsko vrelo, koje ionako nema snagu napojiti sva žedna usta. Osamdeset posto od oko 130 milijardi proračunskih kuna cementirani su izdaci za plaće 250 tisuća zaposlenih, hladni pogon i funkcioniranje vrlo neracionalne, neproduktivne i razvedene državne nervature, pa bi sniženje PDV-a bez prethodnih dubinskih reformi u svim segmentima društva i gospodarstva, značilo eutanaziju RH.
Ako ništa drugo - radilo se o populizmu poznate već Mostove matrice, neshvaćanju realiteta tzv. visoke politike u nakaradnom sustavu predominantno bipolarnih interesa ili samo sizifovštini "narodnih tribuna" s provincijskim poimanjem (ne)pravde - brana rastu političkih/dužnosnićkih plaća barem bi se "lijepo vidjela" u javnosti. Eto, ova se vlast ponaša "socijalno osjetljivo" - solidarno s 90 posto svojih sugrađana koji teško žive, ne vide budućnost svoje djece u vlastitoj zemlji i iseljavaju se u bijeli svijet.
"Bit ću čvrst i jasan", poručuje Plenković javnosti i Mostu. "Protiv sam demagogije i populizma. Prirodno je da neke stranke, ako žele, mogu podnijeti amandman, na to imaju pravo. Ja sam protiv tog amandmana. Nismo iznevjerili birače. Porezna reforma je cjelovita, a govorili smo o porezu na dobit, porezu na dohodak, ali i smanjivanju stope PDV-a u drugoj godini mandata. HDZ nije dobio apsolutnu vlast, dobio je relativnu pobjedu, a kad pregovaramo s našim partnerima osluškujemo njihove prijedloge".
E sad, kakvo je to "osluškivanje", ako Most ide amandmanom protiv porezne reforme o kojoj se navodno dogovorio s HDZ-om? Tko tu koga? Božo Petrov uoči vladine sjednice, očito bez koordinacije s Plenkovićem - kao i, redovito, u igri pokvarenog telefona s bivšim prvim vladinim potpredsjednikom Tomislavom Karamarkom - solira izjavom novinarima kako je HDZ "prihvatio sve naše prijedloge o poreznoj reformi", a nakon sjednice najavljuje amandman na saborskom zasjedanju o poreznoj reformi. Zato što Plenković ne želi zamrznuti rast dužnosničkih plaća i solidarizirati se s morem sirotinje, nego mostovce drži šupljim populistima. SDP, HNS, Živi zid i tko zna tko još u "Visokom domu" jedva su dočekali taj koalicijski kuršlus i, dakako, podržat će Mostov amandman na poreznu reformu. Može li u tom slučaju proći neokrnjenom Marić-HDZ-ova koncepcija, bit će zanimljivo vidjeti.
Demagogija i populizam očito imaju stotinu lica, a građani milijun razloga smatrati političare najkvarljivijom kastom u zemlji. Most se iz petnih žila trsi javno dojmiti kao armirani most državnih/nacionalnih interesa u močvari političke bipolarnosti, gurati stanovitu političko-ideološku moralku anonimnog podrijetla, međutim, istupi prvaka te platforme i njihove pozicije u vlasti za koje nemaju pokriće u većinskoj volji birača daju zaključiti da je Most ipak već debelo kompromitirana improvizacija, ponton male skupine uhljeba koji zapravo ne znaju što znači preuzeti odgovornost u vrhu države. Pa deprimiraju javnost neznanjem (npr. problem HNB-a, ribarski pojas, kažnjavanje saborskih zastupnika, itd.) i - valjda ne opet - sabotiranjem vlasti u kojoj sudjeluju.
Isti oni, kojih se još 77 od 151 saborskog zastupnika devetog saziva, vlasnika formule 6+6 za "dan D" (šest mjeseci po isteku mandata puna saborska plaća, ostalih šest pola te plaće, što se Most nije potrudio srušiti) upravo se prijavilo i za onih 1000 kuna mjesečno na ime naknade za odvojeni život. Milijuni poreznih obveznika uredno se još odlijevaju dijelu korisnika 6+6 prava iz samoraspuštenog, tragikomičnog osmog saborskog saziva HDZ-a & "domoljuba" & Mosta, uključivo bivšeg premijera Tihomira Oreškovića, pa čak i nekima iz sedmog saziva.
Mostov uvjet za koaliciju s HDZ-om o o novčanom kažnjavanju zastupničkih izostanaka sa sjednica sveo se na karikaturu, pa sabornica i dalje zjapi sramotno prazna. Nikoga se nije dojmila Petrovljeva najava o "uvođenju reda i discipline". Svršavaju kad si međusobno lijepe pridjev "časni", a ne dolaze na posao, prostače i vade si ideološka crijeva. Čast je očito relativan pojam.
"Ništa nije gotovo dok se na vladi ne izglasaju zakoni. Nije u redu da Most pripisuje sebi zasluge za reformu koju je predlagao HDZ i koja je bila dio našeg predizbornog programa. Nismo primijetili da je Most u kampanji o tome govorio", prenosi Jutarnji list "izvor blizak premijeru Plenkoviću". Jest indikativno da je Most glasao za poreznu reformu na drugoj vladinoj sjednici kada ju je predložio ministar Zdravko Marić, a sad amandmanom ustaje protiv mjera za koje je dignuo ruku. Neće valjda biti da se, na izdisaju katoličke Godine milosrđa, želi predstaviti kao istinski/vjerodostojan "spasitelj sirotinje" pred vjerolomnim HDZ-om?
"Da je gospodarska situacija drukčija, da imamo veći rast BDP-a, ne bismo imali ništa protiv", pojasnit će Mostov šef Kluba zastupnika Miroslav Šimić. "Ali kad je u zemlji ovako kako jest, mislim da plaće ne bi trebale rasti. Ovo razmimoilaženje neće utjecati na odnose među partnerima u vladi":
Možda ne već sada, ali kasnije? Bude li se ponavljalo međupartnersko pokazivanje mišića, najmanje u Vladi, a najviše medijski, što je već viđen uvjetovani refleks Mosta, smireni će premijer Plenković biti u neprilici: pokloniti se ili ponton ukloniti.
h-alter
To hoće li premijer Andrej Plenković biti "čvrst i jasan" u prvom ozbiljnijem interesnom kuršlusu u vladi i Hrvatskom saboru između osovinskih koalicijskih partnera HDZ-a i Mosta nezavisnih lista, dakle premijera i prvog rotirajućeg šefa "Visokog doma" Bože Petrova, pri čemu kritički vapaji oporbene tzv. ljevice ionako nemaju osobitu cijenu, manje je važno od činjenice da se građani već osjećaju izigranima predizbornim HDZ-ovim obećanjem o smanjenju PDV-a i poreznoj reformi koja će im jamčiti viši životni standard, nova radna mjesta, socijalnu pravdu i, sažeto, opći boljitak zemlje.
Sve te nade, predizborno potkrijepljene "stručnim analizama" i "studijskim pristupom" promjenama, na kojoj je platformi Plenkovićeva koalicija uvjerljivo dobila izbore, sada se praktično dovode u pitanje. Čak među dvama ključnim partnerima koji su zapravo tek stupili pred krevet na kojem imaju konzumirati vlast. To ne sluti na dobro.
Ako je istina da će porezna reforma ministra financija Zdravka Marića - koja zapravo i nije reforma, jer ne podrazimijeva dubinske promjene, nego skup preinaka u sustavu u interesu kapitala, banaka i velikih poduzetnika - pogodovati samo manjem dijelu zaposlenih, s plaćama višim od 10.000-15.000 kuna mjesečno, a zanemariti oko 900.000 radnika s prosječnim (5700 kuna) i nižim primanjima, onda je svjesno žrtvovan socijalni element porezne reforme. I interesi/očekivanja najvećeg dijela ionako osiromašenih građana.
Premijer je zaključio prošli radni tjedan demagogijom na račun Mostova populizma o "zamrzavanju" visokih plaća, a u nedjelju je u Dubrovniku malo otupio žalac tvrdnjom da "očekuje temeljitu i konstruktivnu" saborsku raspravu o paketu porezne reforme. Populizam ili ne, mostovci su inzistirali na zamrzavanju ionako previsokih plaća (16.000-33.000 kuna) političara i državnih dužnosnika.
Njima bi Marić-HDZ-ova porezna reforma, prođe li kako je predložena, podebljala račune za 1000-1500 kuna mjesečno. Zaposlenima s prosječnim i nižim plaćama za desetak-petnaestak kuna ili ni toliko. Ispada, najveći dio tereta "neophodnih odricanja radi sutrašnjeg boljitka" (?) opet vladajući žele svaliti na građane koji su najmanje krivi za državne dugove, radnu nesigurnost, socijalnu nepravdu i sve zlo što ga trpe već četvrt stoljeća.
Političkoj/državnodužnosničkoj kasti ne bi probušio džep ni PDV-a od 30 posto, kao što nije ni sadašnjih 25 posto. Građani su pak druga priča i svaka porezna reforma ih mora uzeti u obzir. Ako im već ne zna, ne može ili ne želi pomoći, ne smije im još više zagorčati život. Ni pod kakvim izgovorom. Ne samo zato, što svaki četvrti živi ispod ili na samoj granici krajnjeg siromaštva, što je 320 tisuća ovršenih i isto toliko s blokiranim računima, što nekoliko oko 20 tisuća radnika mjesecima ne primaju plaće, što 800 tisuća od 1,2 milijuna umirovljenika životari na 2300 kuna mirovine i na toj crkavici još uzdržavaju nezaposlenu djecu, hrane i školuju unučad. Za tu je armiju naših sugrađana previše i 24 posto PDV-a. Obećanih, doduše.
Ministar Marić sada je izričit: sniženje PDV-a ne treba očekivati ni 2018. godine. Ali i tada, "vidjet ćemo". Disonantno, pak, premijer je prošlog vikenda dao naslutiti nešto drugo, primjerenije predizbornom obećanju o poreznoj reformi s nižim PDV-om. To s PDV-om zgodna je političarima ping-pong loptica kad god im je stalo do predizbornog udvaranja javnosti jer ljudi, pod teretom neimaštine, lakovjerno nasjednu na obećanja o nižim cijenama i jeftinijem životu.
No, proračunski realiteti su sasvim nešto drugo kad politički opsjenari zasjednu za državni upravljač. Kao sada HDZ, aktiviraju "sitna slova" s kobnim "ako" - ako budu rasli ključni gospodarski parametri, BDP... bla, bla, bla... Pretprošla, tzv. Milanovićeva vlada, naivno ili populistički nedopečeno, snizila je stopu PDV-a i još je brže vratila na 25 posto.
Političarima ni u jednom od prošlih osam saborskih saziva nije palo na um prilagoditi svoje enormne privilegije, uključivo plaće i uvjete za mirovinu, katastrofalnom stanju države i standardu sugrađana. Kao što su redovitim nedolaskom na posao dokazivali radnu nedisciplinu, pa ih nije bilo sram što HTV danima, tjednima i mjesecima emitira prazna zastupnička mjesta, tvrdoglavili su i u krajnjoj socijalnoj neosjetljivosti prema onima čijom su se biračkom naivnošću dohvatili do boli glava državnih apanaža.
Kao, recimo, HDZ-ov "vječni" šef Hvidre "pretplaćen" na saborsku klupu 28.200 kunića na mjesec, za Milanovićeve vlade. A bio je pri istim državnim jaslama i za nakaradne vlade nesretnog Tihomira Oreškovića. I opet je, Plenkovićev zavrtanj u HDZ-ovom stroju dizača ruku "za našu stvar". Makar se zvala "cjelovitom poreznom reformom" i makar se Most, kao u 146 radnih dana prošle vlade, opet pokazao kao - ponton.
Predizborna mrkva iz seta primamljivih obećanja bila je barem desetak milijardi kuna teža od državnog proračuna, zajedno s godišnjih oko pet posto proračunskog deficita od čega se Uniji i financijskim vjerovnicima s Wall Streata diže kosa na glavi. PDV je najstabilnije i najizdašnije proračunsko vrelo, koje ionako nema snagu napojiti sva žedna usta. Osamdeset posto od oko 130 milijardi proračunskih kuna cementirani su izdaci za plaće 250 tisuća zaposlenih, hladni pogon i funkcioniranje vrlo neracionalne, neproduktivne i razvedene državne nervature, pa bi sniženje PDV-a bez prethodnih dubinskih reformi u svim segmentima društva i gospodarstva, značilo eutanaziju RH.
Ako ništa drugo - radilo se o populizmu poznate već Mostove matrice, neshvaćanju realiteta tzv. visoke politike u nakaradnom sustavu predominantno bipolarnih interesa ili samo sizifovštini "narodnih tribuna" s provincijskim poimanjem (ne)pravde - brana rastu političkih/dužnosnićkih plaća barem bi se "lijepo vidjela" u javnosti. Eto, ova se vlast ponaša "socijalno osjetljivo" - solidarno s 90 posto svojih sugrađana koji teško žive, ne vide budućnost svoje djece u vlastitoj zemlji i iseljavaju se u bijeli svijet.
"Bit ću čvrst i jasan", poručuje Plenković javnosti i Mostu. "Protiv sam demagogije i populizma. Prirodno je da neke stranke, ako žele, mogu podnijeti amandman, na to imaju pravo. Ja sam protiv tog amandmana. Nismo iznevjerili birače. Porezna reforma je cjelovita, a govorili smo o porezu na dobit, porezu na dohodak, ali i smanjivanju stope PDV-a u drugoj godini mandata. HDZ nije dobio apsolutnu vlast, dobio je relativnu pobjedu, a kad pregovaramo s našim partnerima osluškujemo njihove prijedloge".
E sad, kakvo je to "osluškivanje", ako Most ide amandmanom protiv porezne reforme o kojoj se navodno dogovorio s HDZ-om? Tko tu koga? Božo Petrov uoči vladine sjednice, očito bez koordinacije s Plenkovićem - kao i, redovito, u igri pokvarenog telefona s bivšim prvim vladinim potpredsjednikom Tomislavom Karamarkom - solira izjavom novinarima kako je HDZ "prihvatio sve naše prijedloge o poreznoj reformi", a nakon sjednice najavljuje amandman na saborskom zasjedanju o poreznoj reformi. Zato što Plenković ne želi zamrznuti rast dužnosničkih plaća i solidarizirati se s morem sirotinje, nego mostovce drži šupljim populistima. SDP, HNS, Živi zid i tko zna tko još u "Visokom domu" jedva su dočekali taj koalicijski kuršlus i, dakako, podržat će Mostov amandman na poreznu reformu. Može li u tom slučaju proći neokrnjenom Marić-HDZ-ova koncepcija, bit će zanimljivo vidjeti.
Demagogija i populizam očito imaju stotinu lica, a građani milijun razloga smatrati političare najkvarljivijom kastom u zemlji. Most se iz petnih žila trsi javno dojmiti kao armirani most državnih/nacionalnih interesa u močvari političke bipolarnosti, gurati stanovitu političko-ideološku moralku anonimnog podrijetla, međutim, istupi prvaka te platforme i njihove pozicije u vlasti za koje nemaju pokriće u većinskoj volji birača daju zaključiti da je Most ipak već debelo kompromitirana improvizacija, ponton male skupine uhljeba koji zapravo ne znaju što znači preuzeti odgovornost u vrhu države. Pa deprimiraju javnost neznanjem (npr. problem HNB-a, ribarski pojas, kažnjavanje saborskih zastupnika, itd.) i - valjda ne opet - sabotiranjem vlasti u kojoj sudjeluju.
Isti oni, kojih se još 77 od 151 saborskog zastupnika devetog saziva, vlasnika formule 6+6 za "dan D" (šest mjeseci po isteku mandata puna saborska plaća, ostalih šest pola te plaće, što se Most nije potrudio srušiti) upravo se prijavilo i za onih 1000 kuna mjesečno na ime naknade za odvojeni život. Milijuni poreznih obveznika uredno se još odlijevaju dijelu korisnika 6+6 prava iz samoraspuštenog, tragikomičnog osmog saborskog saziva HDZ-a & "domoljuba" & Mosta, uključivo bivšeg premijera Tihomira Oreškovića, pa čak i nekima iz sedmog saziva.
Mostov uvjet za koaliciju s HDZ-om o o novčanom kažnjavanju zastupničkih izostanaka sa sjednica sveo se na karikaturu, pa sabornica i dalje zjapi sramotno prazna. Nikoga se nije dojmila Petrovljeva najava o "uvođenju reda i discipline". Svršavaju kad si međusobno lijepe pridjev "časni", a ne dolaze na posao, prostače i vade si ideološka crijeva. Čast je očito relativan pojam.
"Ništa nije gotovo dok se na vladi ne izglasaju zakoni. Nije u redu da Most pripisuje sebi zasluge za reformu koju je predlagao HDZ i koja je bila dio našeg predizbornog programa. Nismo primijetili da je Most u kampanji o tome govorio", prenosi Jutarnji list "izvor blizak premijeru Plenkoviću". Jest indikativno da je Most glasao za poreznu reformu na drugoj vladinoj sjednici kada ju je predložio ministar Zdravko Marić, a sad amandmanom ustaje protiv mjera za koje je dignuo ruku. Neće valjda biti da se, na izdisaju katoličke Godine milosrđa, želi predstaviti kao istinski/vjerodostojan "spasitelj sirotinje" pred vjerolomnim HDZ-om?
"Da je gospodarska situacija drukčija, da imamo veći rast BDP-a, ne bismo imali ništa protiv", pojasnit će Mostov šef Kluba zastupnika Miroslav Šimić. "Ali kad je u zemlji ovako kako jest, mislim da plaće ne bi trebale rasti. Ovo razmimoilaženje neće utjecati na odnose među partnerima u vladi":
Možda ne već sada, ali kasnije? Bude li se ponavljalo međupartnersko pokazivanje mišića, najmanje u Vladi, a najviše medijski, što je već viđen uvjetovani refleks Mosta, smireni će premijer Plenković biti u neprilici: pokloniti se ili ponton ukloniti.
h-alter
