Foto: Index/FaH
VLADA je nedavno povisila takozvane "povlaštene mirovine", tj. ukinula smanjenje tih mirovina provedeno 2014. godine, kojim su povlaštene mirovine više od 5000 kuna bile smanjene 10 %.
Među tim povlaštenim mirovinama ima svakakvih kategorija – povlaštena mirovina je, naime, svaka koja nije proizišla iz uplata u mirovinske fondove.
Tu se nalaze ljudi vrlo raznolikih sudbina – preostali sudionici Drugog svjetskog rata (na obje strane), mnogi veterani Domovinskog rata, ali i radnici nekadašnjih Istarskih ugljenokopa. No najviše interesa uvijek zaokupljaju takozvane zastupničke mirovine.
Umirovljeni zastupnici u Hrvatskom saboru, ali ne zaboravimo, i članovi vlada, suci Ustavnog suda i glavni državni revizor, ukupno preko 600 ljudi ima pravo na posebnu mirovinu u prosjeku 8414 kuna mjesečno. Uz članove HAZU-a, te mirovine su debelo najviše u iznosima među svim povlaštenim mirovinama.
Neke kategorije povlaštenih mirovina sasvim su razumljive – jasno je da treba iz proračuna pribaviti mirovinu nekome tko je s 20 godina otišao u obranu Hrvatske i izgubio zdravlje jer ta osoba nije ni stigla redovno raditi i uplaćivati u fondove. Jasno je da će se mirovina osigurati i činovniku nekadašnje Savezne vlade jer je država koja mu je osiguravala mirovinu nestala. No čemu saborske mirovine?
Te mirovine jako dobro pričaju priču kako je Hrvatska od prosperitetne i relativno razvijene zemlje Nove Europe došla na začelje, gdje nas je u standardu pretekla čak i jedna Rumunjska. Njima se željelo od sasvim prosječnih, i ničim posebnih, ljudi stvoriti političku kastu, kategoriju koja će vladati Hrvatskom.
Na Zapadu se u politiku ne ide radi novca
Ukoliko u nekoj zapadnoj državi želite zaraditi dobre novce – ne idete u politiku. Bavite se poduzetništvom ili stvarate karijeru kao odvjetnik, konzultant za sigurnost banaka ili liječnik. Pa čak i znanstvenik. Plaće političara, uz par izuzetaka tipa Italije, relativno su niske. Kao parlamentarni zastupnik manje-više svugdje imate tri prosjeka, ali tri prosjeka ostvarit ćete i kao dobar inženjer ili čak pristojan obrtnik. Kao poduzetnik ili vrhunski specijalist u struci – primat ćete i nekoliko puta više.
Ljudi u tim zemljama u visoku politiku često idu i kada su već napravili jako puno u svom zanimanju, poput jednog Arnolda Schwarzeneggera, nekadašnjeg guvernera Kalifornije. Ukoliko su se u politiku uključili relativno mladi, poput bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, novac će zarađivati nakon političke karijere kao predavači, konzultanti, savjetnici velikih firmi.
U zapadnim državama bivši ministar pravosuđa uvijek ima spremnu karijeru u odvjetničkom uredu ili na kakvom pravnom fakultetu. Bivši ministar turizma biti će rado viđen kao glavni savjetnik uprave holdinga koji se bavi turizmom. Bivši ministar financija će od strane nadzornog odbora kakve banke rado biti imenovan za članak uprave. Bivšeg ministra prometa rado će zaposliti bilo koja firma koje se bavi prometnim projektiranjem širom svijeta. Na tim, fino plaćenim, mjestima "napunit" će svoje mirovinske fondove, a možda i još uplatiti u kakav privatni. Nikakva "povlaštena mirovina" im ne treba. Osim u Hrvatskoj. Zašto? Zato što se u Hrvatskoj na važna mjesta biraju uglavnom potpuni bezveznjaci.
Kod nas, nakon političke karijere, išlo se gotovo isključivo u mirovinu. Jedva se mogu izbrojati bivši zastupnici ili članovi vlade koji zarađuju na tržištu svojim znanjima, makar se tu može zaraditi znatno više nego od saborske mirovine.
Biranje bezveznjaka i neznalica
Partijski vođe ne vole pametne. A sustav u Hrvatskoj je napravljen tako da u potpunosti ovisite o partijskom vođi – on je taj koji kroji liste za sabor i koji odlučuje tko će u izvršnu vlast. Ukoliko se niste slizali s partijskim vođom, možete biti i najbolji na svijetu, uredno ćete se naći, u najbolju ruku, dva mjesta ispod "prolaznog" za sabor. Poslije izbora će vas potapšati po ramenu i reći: "Eto, nije išlo."
A kako u Hrvatskoj partijski vođe najviše vole podanike i poslušnike – za zastupnike, pa poslije i ministre, u pravilu se biraju sasvim bezvezni kadrovi. Mnogim našim političarima je teško u biografiji pronaći bilo kakav sjajan potez – ne moraju svi naravno biti sveučilišni nastavnici, ali, eto, da su poznati kao dobri stručnjaci, informatičari ili pekari, svejedno. Naći ćete po stranačkim listama velikih stranaka sasvim prosječne pa i ispodprosječne kapacitete, negativnu selekciju koja ima samo jedan jedini cilj – održati poslušnost prema šefu stranke i najužem stranačkom rukovodstvu.
Naši politički vođe su drugorazredni – pa se normalno okružuju trećerazrednima. I sada, kada od trećerazrednih treba napraviti neku društvenu, nazovi, elitu, onda se to radi kako se radilo u feudalno vrijeme. Poklonima. Nekada zemlja kao renta, sada plaća za mandata i debela mirovina nakon provedenog mandata. Saborska mirovina je samo način da se od ljudi, koji bi se nakon političke karijere morali vratiti često nikakvim i bezveznim radnim mjestima, jer za bolje nisu sposobni, stvori nekakva društvena, nazovi, elita.
Kao i sve drugo u Hrvatskoj – u pitanju je jadna, lažna elita stvorena novcem poreznih obveznika. Kojima sada raste plaća za oko 1000 kuna. Skoro polovinu prosječne starosne mirovine. Tih 600 povlaštenih moći će kupiti novi auto, popraviti vikendicu ili se odijevati par klasa iznad nego što bi mogli bez politike. Stvarat će sliku lažnog sjaja novcem poreznih obveznika. I nemojte misliti da mnogi koji primaju 2000 kuna neće nasjesti na tu sliku.
Zemlja je ovo gdje se cijeni lažni sjaj, gdje su uzor oni koji se hrane novcem poreznih obveznika i gdje je mnogima san, ne država jednakih, već kako ući u tu povlaštenu skupinu i "pobrati" povlaštenu mirovinu bez ikakvih znanja, bez ikakvog rada, bez ikakve kompetitivnosti. Zato i jesmo tu gdje jesmo – saborske mirovine su samo jedan od načina skrivanja činjenice da vladajući ne mogu ni sebi priskrbiti pristojnu mirovinu radom, a kamoli će drugima. Jednostavno – kadrovi u vrhu politike su nesposobni. Pa onda eto – barem su se dogovorili sebi pomoći, narodnim novcem.
Novih saborskih mirovina nema. Povlaštene su mirovine ukinute za zastupnike koji su u sabor prvi put ušli 2011. ili kasnije. No tih 600 povlaštenih ostaje kao podsjetnik kako je i zašto s Hrvatskom krenulo loše. A vlasti su bitni jer, eto, i njima se vraća 1000 kuna. Možda neki novi političari sanjaju o sličnoj povlastici – pa ćemo morati pripaziti da ovakvih "izuma" poput saborskih mirovina više nikada ne bude.
Upravo su takvi "izuzeci", upravo su takvi "odličnici", upropastili Hrvatsku. Ljudi koji sve duguju politici – a mnogo je takvih kod korisnika povlaštenih mirovina, u pravilu se brinu samo za sebe.
index
VLADA je nedavno povisila takozvane "povlaštene mirovine", tj. ukinula smanjenje tih mirovina provedeno 2014. godine, kojim su povlaštene mirovine više od 5000 kuna bile smanjene 10 %.
Među tim povlaštenim mirovinama ima svakakvih kategorija – povlaštena mirovina je, naime, svaka koja nije proizišla iz uplata u mirovinske fondove.
Tu se nalaze ljudi vrlo raznolikih sudbina – preostali sudionici Drugog svjetskog rata (na obje strane), mnogi veterani Domovinskog rata, ali i radnici nekadašnjih Istarskih ugljenokopa. No najviše interesa uvijek zaokupljaju takozvane zastupničke mirovine.
Umirovljeni zastupnici u Hrvatskom saboru, ali ne zaboravimo, i članovi vlada, suci Ustavnog suda i glavni državni revizor, ukupno preko 600 ljudi ima pravo na posebnu mirovinu u prosjeku 8414 kuna mjesečno. Uz članove HAZU-a, te mirovine su debelo najviše u iznosima među svim povlaštenim mirovinama.
Neke kategorije povlaštenih mirovina sasvim su razumljive – jasno je da treba iz proračuna pribaviti mirovinu nekome tko je s 20 godina otišao u obranu Hrvatske i izgubio zdravlje jer ta osoba nije ni stigla redovno raditi i uplaćivati u fondove. Jasno je da će se mirovina osigurati i činovniku nekadašnje Savezne vlade jer je država koja mu je osiguravala mirovinu nestala. No čemu saborske mirovine?
Te mirovine jako dobro pričaju priču kako je Hrvatska od prosperitetne i relativno razvijene zemlje Nove Europe došla na začelje, gdje nas je u standardu pretekla čak i jedna Rumunjska. Njima se željelo od sasvim prosječnih, i ničim posebnih, ljudi stvoriti političku kastu, kategoriju koja će vladati Hrvatskom.
Na Zapadu se u politiku ne ide radi novca
Ukoliko u nekoj zapadnoj državi želite zaraditi dobre novce – ne idete u politiku. Bavite se poduzetništvom ili stvarate karijeru kao odvjetnik, konzultant za sigurnost banaka ili liječnik. Pa čak i znanstvenik. Plaće političara, uz par izuzetaka tipa Italije, relativno su niske. Kao parlamentarni zastupnik manje-više svugdje imate tri prosjeka, ali tri prosjeka ostvarit ćete i kao dobar inženjer ili čak pristojan obrtnik. Kao poduzetnik ili vrhunski specijalist u struci – primat ćete i nekoliko puta više.
Ljudi u tim zemljama u visoku politiku često idu i kada su već napravili jako puno u svom zanimanju, poput jednog Arnolda Schwarzeneggera, nekadašnjeg guvernera Kalifornije. Ukoliko su se u politiku uključili relativno mladi, poput bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, novac će zarađivati nakon političke karijere kao predavači, konzultanti, savjetnici velikih firmi.
U zapadnim državama bivši ministar pravosuđa uvijek ima spremnu karijeru u odvjetničkom uredu ili na kakvom pravnom fakultetu. Bivši ministar turizma biti će rado viđen kao glavni savjetnik uprave holdinga koji se bavi turizmom. Bivši ministar financija će od strane nadzornog odbora kakve banke rado biti imenovan za članak uprave. Bivšeg ministra prometa rado će zaposliti bilo koja firma koje se bavi prometnim projektiranjem širom svijeta. Na tim, fino plaćenim, mjestima "napunit" će svoje mirovinske fondove, a možda i još uplatiti u kakav privatni. Nikakva "povlaštena mirovina" im ne treba. Osim u Hrvatskoj. Zašto? Zato što se u Hrvatskoj na važna mjesta biraju uglavnom potpuni bezveznjaci.
Kod nas, nakon političke karijere, išlo se gotovo isključivo u mirovinu. Jedva se mogu izbrojati bivši zastupnici ili članovi vlade koji zarađuju na tržištu svojim znanjima, makar se tu može zaraditi znatno više nego od saborske mirovine.
Biranje bezveznjaka i neznalica
Partijski vođe ne vole pametne. A sustav u Hrvatskoj je napravljen tako da u potpunosti ovisite o partijskom vođi – on je taj koji kroji liste za sabor i koji odlučuje tko će u izvršnu vlast. Ukoliko se niste slizali s partijskim vođom, možete biti i najbolji na svijetu, uredno ćete se naći, u najbolju ruku, dva mjesta ispod "prolaznog" za sabor. Poslije izbora će vas potapšati po ramenu i reći: "Eto, nije išlo."
A kako u Hrvatskoj partijski vođe najviše vole podanike i poslušnike – za zastupnike, pa poslije i ministre, u pravilu se biraju sasvim bezvezni kadrovi. Mnogim našim političarima je teško u biografiji pronaći bilo kakav sjajan potez – ne moraju svi naravno biti sveučilišni nastavnici, ali, eto, da su poznati kao dobri stručnjaci, informatičari ili pekari, svejedno. Naći ćete po stranačkim listama velikih stranaka sasvim prosječne pa i ispodprosječne kapacitete, negativnu selekciju koja ima samo jedan jedini cilj – održati poslušnost prema šefu stranke i najužem stranačkom rukovodstvu.
Naši politički vođe su drugorazredni – pa se normalno okružuju trećerazrednima. I sada, kada od trećerazrednih treba napraviti neku društvenu, nazovi, elitu, onda se to radi kako se radilo u feudalno vrijeme. Poklonima. Nekada zemlja kao renta, sada plaća za mandata i debela mirovina nakon provedenog mandata. Saborska mirovina je samo način da se od ljudi, koji bi se nakon političke karijere morali vratiti često nikakvim i bezveznim radnim mjestima, jer za bolje nisu sposobni, stvori nekakva društvena, nazovi, elita.
Kao i sve drugo u Hrvatskoj – u pitanju je jadna, lažna elita stvorena novcem poreznih obveznika. Kojima sada raste plaća za oko 1000 kuna. Skoro polovinu prosječne starosne mirovine. Tih 600 povlaštenih moći će kupiti novi auto, popraviti vikendicu ili se odijevati par klasa iznad nego što bi mogli bez politike. Stvarat će sliku lažnog sjaja novcem poreznih obveznika. I nemojte misliti da mnogi koji primaju 2000 kuna neće nasjesti na tu sliku.
Zemlja je ovo gdje se cijeni lažni sjaj, gdje su uzor oni koji se hrane novcem poreznih obveznika i gdje je mnogima san, ne država jednakih, već kako ući u tu povlaštenu skupinu i "pobrati" povlaštenu mirovinu bez ikakvih znanja, bez ikakvog rada, bez ikakve kompetitivnosti. Zato i jesmo tu gdje jesmo – saborske mirovine su samo jedan od načina skrivanja činjenice da vladajući ne mogu ni sebi priskrbiti pristojnu mirovinu radom, a kamoli će drugima. Jednostavno – kadrovi u vrhu politike su nesposobni. Pa onda eto – barem su se dogovorili sebi pomoći, narodnim novcem.
Novih saborskih mirovina nema. Povlaštene su mirovine ukinute za zastupnike koji su u sabor prvi put ušli 2011. ili kasnije. No tih 600 povlaštenih ostaje kao podsjetnik kako je i zašto s Hrvatskom krenulo loše. A vlasti su bitni jer, eto, i njima se vraća 1000 kuna. Možda neki novi političari sanjaju o sličnoj povlastici – pa ćemo morati pripaziti da ovakvih "izuma" poput saborskih mirovina više nikada ne bude.
Upravo su takvi "izuzeci", upravo su takvi "odličnici", upropastili Hrvatsku. Ljudi koji sve duguju politici – a mnogo je takvih kod korisnika povlaštenih mirovina, u pravilu se brinu samo za sebe.
index
