‘Oni su htjeli djeci u školi reći da Bog ne postoji, a zatim bi dijete došlo doma i od oca čulo da Bog postoji’, rekao je Ivica Kostović o Jokićevoj skupini, pa nastavio: ’Djeca mogu učiti vjeronauk, neće tamo čuti ništa loše, a kad odrastu, neka sami odluče u što će vjerovati’
Hrvatska je kao dvogrba deva, kaže Dejan Jović Petru Štefaniću u ‘Pressingu’, koji je bio zanimljiv od početka do kraja. Jedna je grba lijeva, a druga desna. Između njih, u sredini – politički rečeno, u centru – zjapi rupa. Zato mnogi političari koji sa svoje grbe odlaze u centar zapravo gube glasove, kaže Jović ilustrirajući to slučajem Ive Josipovića, koji je bježao u centar pa izgubio drugi mandat. Ovoj tezi dalo bi se oponirati primjerom Kolinde Grabar-Kitarović, koja je bijegom u centar dobila prvi i zadnji mandat. Ne treba zaboraviti da je ona politički porodila Brunu Esih i da je politički sličnija Tomi Karamarku i Zlatku Hasanbegoviću nego Andreju Plenkoviću pa bi, da je ostala na desnoj grbi, sigurno izgubila izbore. Jović je zgodno primijetio i da je Darinko Kosor svojedobno ustvrdio kako manjine ne bi trebale sudjelovati u konstituiranju vlade jer da su im mandati poduprti s manje glasova. Potom je usporedio Kosora koji je dobio manje od 500 glasova s Miloradom Pupovcem koji ih je dobio 16.660…
To da se S. P. Novak ponaša kao S. P. Novak teško više ikoga može iznenaditi, no to da se Ivica Kostović ponaša kao S. P. Novak pomalo iznenađuje. ‘Oni su htjeli djeci u školi reći da Bog ne postoji, a zatim bi dijete došlo doma i od oca čulo da Bog postoji’, rekao je bivši šef Hrvatskog instituta za istraživanje mozga o Jokićevoj skupini, pa nastavio: ’Djeca mogu učiti vjeronauk, neće tamo čuti ništa loše, a kad odrastu, neka sami odluče u što će vjerovati.’
Boris Jokić održao je lekciju iz pristojnosti S. P. Novaku i Kostoviću. Novaku su se u emisiji priviđali duhovi Lenjina, bio je agresivan, vrijeđao je Jokića. U vrijeme izrade dokumenata o kurikularnoj reformi od njega nismo mogli glasa čuti – koga je tad zanimao težak, volonterski rad? – ali sad je glavni.
U ovoj se emisiji još jednom pokazalo da je ono što uvriježeno nazivamo desnicom zapravo krivo klasificirano – riječ je o skupini herostrata koji se poznaju po njuhu, koji se osjete, mirišu, pare, razmnožavaju i dijele, koji zajedno zapišavaju isti teritorij pa onda s njega nastoje istisnuti sve što nalikuje na rad, kulturu, napredak, izgradnju. Kliše je jasan: graditeljska skupina ljudi napravi neke kurikularne reforme, neke hidroelektrane, neke luke, neke marine, neke zgrade, onda dođu herostrati koje obično okupi neki Izbavitelj, neki štakor iz novele Aleksandra Grina, pa zajedno opletu po prvima: te crveni, te komunisti, te anacionalni, te ovakvi, te onakvi, i onda krenu u rasprodaju i raskućivanje svega što je pošten svijet napravio, kukala nam majka.
Hrvoje Krešić uspio je kanonadom kratkih pitanja o neugodnom poreznom dugu – Milan Bandić je pravomoćno dužan državi 18 milijuna kuna neplaćenog poreza – izbaciti gradonačelnika iz takta. Na pitanje je li točno da državi duguje toliki novac, Miki je zamolio Krešića da o tome ne govori jer bi ‘mogao dobiti kaznenu prijavu’. Krešić je, međutim, četiri puta postavio isto pitanje: Je li istina ili nije? Na kraju je čovjek dijamantne volje prokuhao: ‘A vi baš želite da vam zveknem kaznenu prijavu?’ ‘Pa zveknite ako baš morate’, rekao je Krešić. ‘Neću vam zveknut jer neću o tome pričati…’, zaključio je mudrijaš i otisnuo se na putovanje u svoju šestu pobjedu.
Tema dana, pa i tjedna, moguća koalicija HDZ-a i HNS-a (koju bi točnije bilo opisati kao nemoguću koaliciju), u Dnevniku je tretirana periferno pa je emitirana tek u šesnaestoj minuti! I onda se geniji s Prisavlja čude zašto im publika bježi na druge televizije. Zato što rade dosadno, neinformativno i negledljivo. Laudato TV je za njih tobogan! U drugom dijelu prikazana je reportaža o brodu koji je u Splitu za obalnu stražu napravio Brodosplit. Brod je jedno od najboljih ophodnih plovila u svijetu. Dnevnik kaže da je to ‘plod domaće pameti’. Trebalo bi u Dnevnik uvesti i kategoriju ‘proizvod domaće gluposti’. Time bi se svakoga dana mogle puniti informativne emisije. Bili bismo jači od pola Europe, pa i šire.
Cum sapienti viro libenter diserimus, kažu stari Latini: s pametnim čovjekom rado diskutiramo, a s trojicom trostruko radije. U ‘Posebnim dodacima’, jednoj od rijetkih prisavskih emisija u koju još nije prodro duh novakovštine, Dean Šoša, Živorad Tomić i Bruno Kragić majstorski su rastrančirali velikana talijanske kinematografije Roberta Rossellinija, u čijem su minimaratonu prikazali tri filma: ‘Putovanje u Italiju’, ‘Njemačka, nulte godine’ i ‘Stromboli’. Pritom su u redoslijedu filmova napravili grešku: kao prvi prikazali su ‘Putovanje u Italiju’ (koji je nedavno bio na HTV-u), dok su film koji odavno nismo gledali, ‘Njemačka, nulte godine’, zbog depresivna sadržaja pustili kao drugi, iako je trebao ići prvi. ‘Putovanje u Italiju’ moglo je mirne duše ići treće, a ‘Stromoboli’ drugi, ovako ga pospanija čeljad – poput vašeg kritičara – nije vidjela jer je prikazan tek u 1:45.
Kako god, što više ovakvih ciklusa, to bolje, samo bi ih bilo poželjno reprizirati u dnevnom terminu: ima tu starijih ljudi koji noću spavaju, a radije bi vidjeli dobar klasik na Trećem nego katastrofalne vijesti na Prvom ili Četvrtom.
Bankrot Agrokora je kao međugorska Gospa – sva je prilika da ćemo ga gledati više stotina puta. Svakoga dana u našim emisijama netko najavi bankrot, dok netko drugi objavi da se on već dogodio. Damir Novotny smatra da će se tek dogoditi. ‘Vjerojatno se i dalje stvaraju veliki gubici koji su kao rupa bez dna, potrebno je sve više i više novca. Zbog toga agencije ocjenjuju da se na ovakav način ne može nastaviti poslovanje Agrokora, niti se može sanirati, ako se tako nastavi, Agrokoru je siguran put u stečaj’, rekao je Novotny u Dnevniku koji ne vjeruje u proizvode domaće pameti. Komentirajući nove stručnjake koje će u Agrokor dovesti Ante Ramljak, rekao je: ‘Mislim da nisu bitni ti pojedini ljudi, iako nitko od njih nema iskustva u velikom restrukturiranju velikih kompanija. A osobito ne oni koji su povezani s domaćim tržištem, zato što se onda tu pojavljuje previše sentimenta, a restrukturiranje Agrokora će se morati provesti bez tog sentimenta.’
Pressing, N1, 1. lipnja, 20:00
Hrvatska je kao dvogrba deva, kaže Dejan Jović Petru Štefaniću u ‘Pressingu’, koji je bio zanimljiv od početka do kraja. Jedna je grba lijeva, a druga desna. Između njih, u sredini – politički rečeno, u centru – zjapi rupa. Zato mnogi političari koji sa svoje grbe odlaze u centar zapravo gube glasove, kaže Jović ilustrirajući to slučajem Ive Josipovića, koji je bježao u centar pa izgubio drugi mandat. Ovoj tezi dalo bi se oponirati primjerom Kolinde Grabar-Kitarović, koja je bijegom u centar dobila prvi i zadnji mandat. Ne treba zaboraviti da je ona politički porodila Brunu Esih i da je politički sličnija Tomi Karamarku i Zlatku Hasanbegoviću nego Andreju Plenkoviću pa bi, da je ostala na desnoj grbi, sigurno izgubila izbore. Jović je zgodno primijetio i da je Darinko Kosor svojedobno ustvrdio kako manjine ne bi trebale sudjelovati u konstituiranju vlade jer da su im mandati poduprti s manje glasova. Potom je usporedio Kosora koji je dobio manje od 500 glasova s Miloradom Pupovcem koji ih je dobio 16.660…
Otvoreno, HRT, 1. lipnja, 22:00
To da se S. P. Novak ponaša kao S. P. Novak teško više ikoga može iznenaditi, no to da se Ivica Kostović ponaša kao S. P. Novak pomalo iznenađuje. ‘Oni su htjeli djeci u školi reći da Bog ne postoji, a zatim bi dijete došlo doma i od oca čulo da Bog postoji’, rekao je bivši šef Hrvatskog instituta za istraživanje mozga o Jokićevoj skupini, pa nastavio: ’Djeca mogu učiti vjeronauk, neće tamo čuti ništa loše, a kad odrastu, neka sami odluče u što će vjerovati.’
Boris Jokić održao je lekciju iz pristojnosti S. P. Novaku i Kostoviću. Novaku su se u emisiji priviđali duhovi Lenjina, bio je agresivan, vrijeđao je Jokića. U vrijeme izrade dokumenata o kurikularnoj reformi od njega nismo mogli glasa čuti – koga je tad zanimao težak, volonterski rad? – ali sad je glavni.
U ovoj se emisiji još jednom pokazalo da je ono što uvriježeno nazivamo desnicom zapravo krivo klasificirano – riječ je o skupini herostrata koji se poznaju po njuhu, koji se osjete, mirišu, pare, razmnožavaju i dijele, koji zajedno zapišavaju isti teritorij pa onda s njega nastoje istisnuti sve što nalikuje na rad, kulturu, napredak, izgradnju. Kliše je jasan: graditeljska skupina ljudi napravi neke kurikularne reforme, neke hidroelektrane, neke luke, neke marine, neke zgrade, onda dođu herostrati koje obično okupi neki Izbavitelj, neki štakor iz novele Aleksandra Grina, pa zajedno opletu po prvima: te crveni, te komunisti, te anacionalni, te ovakvi, te onakvi, i onda krenu u rasprodaju i raskućivanje svega što je pošten svijet napravio, kukala nam majka.
Vijesti, N1, 2. lipnja, 17:15
Hrvoje Krešić uspio je kanonadom kratkih pitanja o neugodnom poreznom dugu – Milan Bandić je pravomoćno dužan državi 18 milijuna kuna neplaćenog poreza – izbaciti gradonačelnika iz takta. Na pitanje je li točno da državi duguje toliki novac, Miki je zamolio Krešića da o tome ne govori jer bi ‘mogao dobiti kaznenu prijavu’. Krešić je, međutim, četiri puta postavio isto pitanje: Je li istina ili nije? Na kraju je čovjek dijamantne volje prokuhao: ‘A vi baš želite da vam zveknem kaznenu prijavu?’ ‘Pa zveknite ako baš morate’, rekao je Krešić. ‘Neću vam zveknut jer neću o tome pričati…’, zaključio je mudrijaš i otisnuo se na putovanje u svoju šestu pobjedu.
Dnevnik, HRT, 2. lipnja, 19:00
Tema dana, pa i tjedna, moguća koalicija HDZ-a i HNS-a (koju bi točnije bilo opisati kao nemoguću koaliciju), u Dnevniku je tretirana periferno pa je emitirana tek u šesnaestoj minuti! I onda se geniji s Prisavlja čude zašto im publika bježi na druge televizije. Zato što rade dosadno, neinformativno i negledljivo. Laudato TV je za njih tobogan! U drugom dijelu prikazana je reportaža o brodu koji je u Splitu za obalnu stražu napravio Brodosplit. Brod je jedno od najboljih ophodnih plovila u svijetu. Dnevnik kaže da je to ‘plod domaće pameti’. Trebalo bi u Dnevnik uvesti i kategoriju ‘proizvod domaće gluposti’. Time bi se svakoga dana mogle puniti informativne emisije. Bili bismo jači od pola Europe, pa i šire.
Posebni dodaci: Roberto Rossellini, HRT, 2. lipnja, 23:20
Cum sapienti viro libenter diserimus, kažu stari Latini: s pametnim čovjekom rado diskutiramo, a s trojicom trostruko radije. U ‘Posebnim dodacima’, jednoj od rijetkih prisavskih emisija u koju još nije prodro duh novakovštine, Dean Šoša, Živorad Tomić i Bruno Kragić majstorski su rastrančirali velikana talijanske kinematografije Roberta Rossellinija, u čijem su minimaratonu prikazali tri filma: ‘Putovanje u Italiju’, ‘Njemačka, nulte godine’ i ‘Stromboli’. Pritom su u redoslijedu filmova napravili grešku: kao prvi prikazali su ‘Putovanje u Italiju’ (koji je nedavno bio na HTV-u), dok su film koji odavno nismo gledali, ‘Njemačka, nulte godine’, zbog depresivna sadržaja pustili kao drugi, iako je trebao ići prvi. ‘Putovanje u Italiju’ moglo je mirne duše ići treće, a ‘Stromoboli’ drugi, ovako ga pospanija čeljad – poput vašeg kritičara – nije vidjela jer je prikazan tek u 1:45.
Kako god, što više ovakvih ciklusa, to bolje, samo bi ih bilo poželjno reprizirati u dnevnom terminu: ima tu starijih ljudi koji noću spavaju, a radije bi vidjeli dobar klasik na Trećem nego katastrofalne vijesti na Prvom ili Četvrtom.
Dnevnik, Nova TV, 3. lipnja, 19:00
Bankrot Agrokora je kao međugorska Gospa – sva je prilika da ćemo ga gledati više stotina puta. Svakoga dana u našim emisijama netko najavi bankrot, dok netko drugi objavi da se on već dogodio. Damir Novotny smatra da će se tek dogoditi. ‘Vjerojatno se i dalje stvaraju veliki gubici koji su kao rupa bez dna, potrebno je sve više i više novca. Zbog toga agencije ocjenjuju da se na ovakav način ne može nastaviti poslovanje Agrokora, niti se može sanirati, ako se tako nastavi, Agrokoru je siguran put u stečaj’, rekao je Novotny u Dnevniku koji ne vjeruje u proizvode domaće pameti. Komentirajući nove stručnjake koje će u Agrokor dovesti Ante Ramljak, rekao je: ‘Mislim da nisu bitni ti pojedini ljudi, iako nitko od njih nema iskustva u velikom restrukturiranju velikih kompanija. A osobito ne oni koji su povezani s domaćim tržištem, zato što se onda tu pojavljuje previše sentimenta, a restrukturiranje Agrokora će se morati provesti bez tog sentimenta.’
