Građani s razlogom ne vjeruju pristaloj božici zavezanih očiju.





Bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader izlazi iz Remetinca uz jamčevinu od 12,4 milijuna kuna. Branit će se sa slobode. Nakon uplate 15 milijuna kuna jamčevine pravosuđe se također smilovalo Milanu Bandiću, pustilo ga iz pritvora u Remetincu, pa će se i on braniti sa slobode za navodno milijunski kriminal. HDZ i regimenta Sanaderovih lijevih i desnih ruku iz slučaja Fimi medije dobili su drugu priliku za prvostupanjsko dokazivanje nedužnosti u makinacijama od čije novčane protuvrijednosti boli glava.

Uskok je početkom prošloga tjedna uložio žalbu na odluku Županijskog suda u Zagrebu o prihvaćanju predloženih nekretnina kao dostatnog jamstva za Sanaderovu obranu sa slobode. Sada je na potezu Vrhovni sud RH, koji će - ne zna se kada, jer nema roka - odlučiti jesu li kuće i stanovi Sanaderove supruge i prijatelja valjano jamstvo da neće opet pobjeći od suđenja. I braća Zdravko i Zoran Mamić, osumnjičeni za glavoboljne (više od 100 milijuna kuna) novčane nepodopštine u prisvojenom si nogometnom ataru, također su se isprsili jamčevinama u zalog za obranu sa slobode: Zdravko sa sedam, a Zoran s četiri milijuna kuna.

Pod istim su pravosudnim sitnozorom bivši HDZ-ov kapitalac krivolovačkih strasti Nadan Vidošević, pa Božidar Kalmeta, pa bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac… Svoj su dio nečasne igre "lijeva ruka, desni džep" kazneno odgulili bivši HDZ-ov ministar Damir Polančec i HNS-ov dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić. I SDP se može pohvaliti da ima svoje jake adute: bivši je gradonačelnik Vukovara Željko Sabo osuđen, a agilna bivša sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel također se brani sa slobode za navodno smrvljene milijune. Tu je i bivša SDP-ova ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec.

Već sami spomen tih ili kojeg drugog prezimena iz podugačkog četveroreda griješnika/"griješnika" na istražno-sudskom tretmanu, međutim, izaziva averziju u javnosti prema pristaloj božici zavezanih očiju, s kantarom u lijevoj i mačem u desnoj ruci. Građani joj većinom s razlogom ne vjeruju, a političari, mahom oporbeni, opetovano prijete kako će je položiti na stol estetskog kirurga. "Mora se provesti reforma pravosuđa", kažu. Ipak to ne čine ni kad su u prilici. Malo make upa - spajanje sudova radi formalnog smanjenja broja/troškova, redistrubucija sudskih predmeta, itsl. - nije reforma, ozbiljan, dubinski operativni zahvat.

Mediji su među Scilama i Haribdama pravne države iskopali "senzaciju": počela je interna istraga radi otkrivanja krtice, koja je otkucala izvršnom predsjedniku GNK Dinama Zdravku Mamiću da je pod Uskokovom tajnom prismotrom. Navodno, Uskok je pokušao otkriti jesu li Mamić, izvršni direktor HNS-a Damir Vrbanović i zagrebački zlatar Paško Dodić, Mamićev kum, pokušali posredstvom ustavne sutkinje Slavice Banić isposlovati da Ustavni sud RH proglasi neustavnim novi Zakon o sportu. Ne odgovara im, jer ruši korupcijsku mrežu upravljanja HNS-om i ogromnim nogometnim novcem.

Samo se kronični hlebinci još mogu čuditi tome da posredstavom krtica, ne samo u najosjetljivijem pravosudnom tkivu nego i u državnoj politici, tajnim službama, vojsci, policiji… cure povjerljive informacije, da mreža korumpiranih i strateški razmještenih krtica kompromitira pravnu državu. Čini Hrvatsku uistinu smiješnim bantustanom u vlasti međusobno povezane i isprepletene kaste, koja se glasno pokriva koristonosnim crveno-bijelim kockicama, "domoljubljem" i "praktičnim katoličanstvom". Pravosuđe je preinačeno u krivosuđe. Velikom zaslugom dijela stranački impregniranih sudaca, političara, tzv. poduzetnika i operativnih ovisnika o njihovoj milosti. Svi su se našli zauzetima na istom nečasnom poslu.

Mediji se senzacionalistički prijetvorno čude nad sklandalima, koji tu i tamo jače odjeknu u javnosti. To traje od samog državnog osamostaljenja. Ubojice srpske obitelji Zec iz Zagreba priznali su nedjelo u kojem su na Sljemenu usmrtili i 12-godišnju djevojčicu Aleksandru, ali ih ruka "pravde" pušta na slobodu zbog bezveznih propusta u istražnom postupku. Je li to normalno!? Bombastično se uhićuje i pompozno maricama odvozi u Remetinac neobjašnjivo potkožene multimilijunaše Ivu Sanadera, Nadana Vidoševića, Vladimira Zagorca, Milana Bandića… pa ih se pušta braniti se sa slobode. Ne moraju dokazati otkud im to što imaju, nego država mora dokazati da ne smiju imati sve što imaju.

Da je kojim slučajem bilo moguće pokojnog Mihajla Zeca saslušati kao svjedoka pljačkaško-šovinističkog svog i ubojstva svoje kćeri Aleksandre i supruge Marije logikom bi krivosuđa iz 1991. voljom "vrhovnika" Franje Tuđmana i neljudskom ravnodušnošću tadašnjeg javnog tužitelja Vladimira Šeksa svejedno bili oslobođeni ubojice Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović. Agilni pripadnici eskadrona smrti zloglasnog Tomislava Merčepa, kojeg hrvatsko krivosuđe i dan-danas miluje percem po guzici. Tko šiša Pakračku Poljanu, Marino Selo, Zagrebački velesajam, Paviljon 22 i kontejner.

"Pusti, možda će mi ti dečki još trebati", navodno je 1992. godine Franjo Tuđman kazao Stjepanu Mesiću. Ubojici Siniši Rimcu osobno je predao odličje Nikole Šubića Zrinskog za "junački čin u ratu", unaprijedio ga za tjelohranitelja Gojku Šušku i pustio napredovati do čina bojnika ili čak pukovnika. To je jedan od najvećih kretenizama, kojim si je pravosuđe u sami osvit RH definitivno naprtilo javni "ugled" krivosuđa. Svi kasniji slučajevi na ovaj su ili onaj način, manje ili više, armirali tu spoznaju. Sve do tragikomičnih primjera kad pojedini suci otvoreno prijateljuju s najrazvikanijim političarima, tajkunima i vođama podzemlja, nerijetko pod teškim sumnjama ili stalnim abonentima sudnica.

Nije tajna da Zdravko Mamić ispija kave s predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu Ivanom Turudićem, ne slučajno iz HDZ-ovog sudačkog legla, kao i dvoje njegovih sudaca iz Arbitražnog sudu Hrvatskog nogometnog saveza u kojem dodatno pospremaju u džep pedesetak tisuća kuna godišnje. Politički interes HDZ-a impresivno je zastupljen i u Ustavnom i u Upravnom sudu RH.

Još se dugo neće u domaćem bantustanu roditi ni sjena jednom Eliotu Nessu, jer je simbioza politika-sudstvo-novac paradigma za sva važna "farbanja tunela". Stoga su mamićevski performansi tipa "mučko đubre", trganje košulja i gnjusni proljevi protusrpske mržnje likovima u togama samo nevažna stvar "kućnog odgoja" ili "življeg temperamenta" inače dobroćudnog čovjeka. Hrestomatija krivosudne prakse u prošlih 25 godina knjiga je strave i užasa s temeljnom porukom: "Kriminal/zločin se isplati, a kad kradeš/ubijaš, kradi/ubijaj naveliko, jer namalo se sankcionira".

Ustavni sud nedavno se okuražio poništiti zakonodavcu Hrvatskom saboru, nadređenom koji izabire ustavne suce, paragrafe o nezastarijevanju ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. Kojima je, procjenjuje se, od 1990. godine opljačkano oko 300 milijardi kuna. Dotadašnji gologuzi, vozači teretnjaka, pomoćni geodeti, birtijski harmonikaši, konobari, legionarski avanturisti, monteri centralnog grijanja, ustaški emigranti… preko noći su postali multimilijunaši, šeici, vlasnici nezamislivo vrijednih nekretnina i bankovnih računa u poreznim oazama, "ugledni" građani…

Zahvaljujući Jasni Omejec, čijoj se sudačkoj togi pogodovalo izmjenama Zakona o Ustavnom sudu RH i intervenciji tadašnjeg čelnika LS-a Zlatka Kramarića, te HDZ-SDP družini pod njezinim dirigentskim štapićem - prekonoćni rockefelleri mogu mirno spavati. Opljačkano i mutno stečeno bogatstvo više se ne propituje. Zastarjelo. Sic. "Tko je jamio, jamio je", cereka se odavna Ljubo Česić Rojs.

Krivosudni rašomon u kojem razni suci, sudovi i priručne im službe različito čitaju iste paragrafe, pa im i pravorijek znade biti toliko različit da se iz njega ismijavaju i mediji i obični laici, dnevna je pojava. Nešto kao da stalno traje nevera. Sudstvo ne silazi s top-liste nekolicine najkorumpiranijih i najnepravednijih djelatnosti u zemlji upravo zbog čvrste impregniranosti politikom. Svi rečeni slučajevi puštanja osumnjičenih bogatuna da se, uz jamčevinu, brane sa slobode pupčano su povezani s politikom: od tajminga uhićenja, popratne medijske pompe, spektakla u sudnici i s "narušenim zdravljem" te rušenja prvostupanjskih presuda do određivanja jamčevine i izlaska iz pritvora. Svaka ta epizoda ima raison d'être.

Školski primjeri su slučajevi Ive Sanadera i Branimira Glavaša, prvostupanjski osuđenog za najteže ratne zločine (slučajevi "selotejp" i "garaža") protiv srpskih civila u ratnom Osijeku. Slučaj izručenja Njemačkoj bivših čelnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača po europskom uhidbenom nalogu također je izvrgnuo ruglu domaće sudstvo. Sudovi istog ranga u Zagrebu i Velikoj Gorici različito odlučuju u istom predmetu: zagrebački je za Perkovićevo izručenje, a velikogorički protiv Mustačevog izručenja, jer drži da je slučaj zastario. Ćorava pravda? Pokvarena vaga? Tup i hrđav mač?

Vjerojatno sve troje zajedno, Kako drukčije objasniti, a ne biti jako zločest, kad ozbiljni ljudi u crnim togama odrape simpatičnom bivšem HDZ-ovom ministru Petru Čobankoviću guljenje krumpira u staračkom domu u Iloku (za opće dobro? - sic), a s ekipom smrvio 87 milijuna kuna u čuvenoj transakciji Planinska? Dan zatvora preinačen u dva sata tzv. rada za opće dobro. Družini koja mu je držala ljestve i HDZ-ovom saborsko-zastupničkom mesaru Fioliću, koji je Sanaderu navodno odnio kući 17 milijuna kuna kešovine, u kutiji za kranjske kobasice - krivosuđe oprostilo kriminalni grijeh. Ta, priznali nedjelo, dogovorili se. I?

Priznala i 80-godišnja starica iz zaseoka u Gorskom kotaru, jer nije znala da mora platiti pristojbu HRT-u za pretpotopni tranzistor. Svejedno joj sud u Rijeci opalio pet dana iza rešetaka. I sud u Podravini siromašnom dedi, samcu, ovršio kuću i imanje za tisuću i kusur kuna duga lokalnim komunalcima za odvoz smeća koji niti su oni odvozili niti je on tražio tu uslugu, na 300 metara od trošne kućice. Ili, Bandiću 15 milijuna kuna jamčevine za navodno 20 milijuna kuna štete Gradu Zagrebu, a Sanaderu čak 2,6 milijuna kuna manje za neusporedivo veću svotu navodno prisvojenog novca. Samo je MOL, sumnjiči se, platio 10 miljuna eura mita. Sjeća li se još itko slučaja kad je u aferi Bankomat, teškoj 255 milijuna kuna, Županijski sud u Zagrebu triput vraćao DORH-u optužnicu protiv bankara Josipa Protege? Diplomirani pravnici, pa ne znaju sastaviti optužnicu?

Dok je god pravosuđe/krivosuđe nekom majka, a nekom maćeha, što analitičari smatraju kolapsom, političari će imati štofa opetovano prizivati "reformu sustava" o kojoj niti imaju pojma niti je žele. Izvan oka javnosti nastavit će navlačiti svojim podobnicima sudačke toge. HDZ i SDP ne dvoje i jako su složni u tome. Neka se nađe kad bude grmjelo, a grmi stalno. I još će jače. Pitanje za milijun eura: je li krivosuđe kakvo ima Hrvatska uopće kadro nauditi ne samo kapitalcima Sanaderu, Vidoševiću, Bandiću, Mamiću, Glavašu… nego i buljuku ništa manjih "domoljuba, poduzetnika i vjernika" s istim ili sličnim materijalnim apetitima? Hoće li provaljena istraga zamesti i krtičju rupu? Nije i neće.

h-alter