Predsjednica s greškom

Uza sve Scile i Haribde dramatične afere Agrokor, kojoj ni sam vrag ne zna kakav će biti kraj i kada će završiti, vrlo brzo će se pokazati u kojoj će je mjeri kontaminirati službeno nenajavljena predsjednička kampanja Kolinde Grabar-Kitarović za drugi mandat na Pantovčaku. Nakon što je premijer Andrej Plenković - mjesecima bez konkurencije najnepopularniji političar u zemlji; do grla u gabuli zbog kancerogenog stanja u bankrotiranom domaćem mastodontu i ukupnom gospodarstvu, ali i tinjajuće eksplozivnog stanja u HDZ-u - udovoljio novinarskoj znatiželji tvrdnjom da će ZNA SE opcija podržati Grabar-Kitarović kandidira li se za drugi mandat, HDZ-ova se "žena iz naroda" sa zakonski zamrznutim članstvom naprasno ostavila borbenog garda prema vladi i samom premijeru. Više ne spominje iseljavanje, demografiju, reforme, požare, ovrhe... Smjelo je progutala ostatak bhut jolokie s jezika. Pa što bude.

Afera Agrokor se nametnula kao idealna prigoda za političku samopromociju koja bi možda mogla biti dobar predizborni kapital u okolnostima pada rejtinga, ali i loša sreća u ruskom ruletu, iz kojeg su već ispali izvanredni upravitelj u Agrokoru Ante Ramljak, ubrzo i vladina potpredsjednica i ministrica gospodarstva Martina Dalić, a zla se kob zloslutno nadvila nad samog premijera. Sudeći po hotmailovima što ih portal Index.hr serijski fabricira - a nitko im ne osporava autentičnost - jamačno nije tako nedužan kakvim se odaje javnosti. Kaže, mirno spava. Nemoguće. Nitko zdrava razuma na njegovoj poziciji ne bi mogao mirno spavati. Drugi je par rukava to hoće li se pokazati da je politička oporba imala pravo kad ga je prozvala - novim Ivom Sanaderom. Predsjednica RH nedvojbeno riskira kad brzinski zakopava "ratnu sjekiru" i s njim se hvata pod ruku. Moglo bi biti da joj se očekivan rejtinški kapital pretvori u veresiju. Ili ona zna što drugi ne znaju? Ili u nepromišljenosti/ brzopletosti čini gaf drastičniji od svih prethodnih zajedno?

Netko je - povodom njezine žurne odgode službenih posjeta Slovačkoj i Crnoj Gori te povjerljivog večernjeg sastanka s Plenkovićem u nedjelju, još nekih do kraja tjedna te izvanredne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost u ponedjeljak 28. svibnja zbog afere Agrokor, možda i vladine tematske sjednice - otkrio toplu vodu: Kolinda Grabar-Kitarović je debelo u predizbornoj kampanji za drugi predsjednički mandat. Jest, ali više su u pravu oni koji tvrde da je tu kampanju, zapravo, počela već dan nakon što je - tuđmanovski, tako joj Bog pomogao - prisegnula pred crkvom sv. Marka te se u međuvremenu legitimirala kao predsjednica s greškom, ili putujući skandal, ili pak automat za hiperprodukciju gafova. Diplomatskih vani, političkih i svakakvih još kod kuće. U visokoj je međunarodnoj diplomaciji ostala marginalka, bez vidljiva učinka za miš-državu RH, a kod kuće maneken-političarka koja se spomenarski intimizira "s narodom".

Uvijek samozatajna - ali nikad bez tv-kamera, što trebaju prenijeti tu samozatajnost općinstvu - predsjednica RH se također iskazala kao "žena iz naroda": lovila je ribe s kočarima, bojila zidove, vozila traktor, oblačila vojne odore i isprobavala puške, zavlačila se u šatore, kupovala na tržnici, pekla kolače obitelji, samilosno slušala ljude kojima je vlastita domovina postala maćeha... Čergarila predsjedničku zastavu po tri dana županijskim središtima - strogo pazeći da neupitna prisnost s "Hrvaticama i Hrvatima i ostalim građanima RH", što ih je lokalni HDZ probrano dovodio bildati masovno oduševljenje, ne škodi terminima njezine globtroterske ovisnosti - kako bi sačuvala privid da je najučinkovitija u zemlji čuvarica nacionalnih interesa i da, za razliku od mnogih mainstream političara desno i lijevo - diše s narodom. Populizam u funkciji podizanja svog javnog rejtinga i izgleda u utrci za drugi predsjednički mandat, međutim, ne daje očekivana ploda. A prošle već tri i umalo još pola godine. Nema toga što nije i ne bi učinila - "ja sam vaša predsjednica!" - za biti u središtu političke i društvene pozornosti. Želi da ju smatraju važnom bar koliko i ona samu sebe, da je premijer i ministri slušaju i cijene, a mase vole.

Ali ništa od toga. Ni Ustav RH nije predsjednicu nadredio premijeru i vladi, ali ona ne mari za opseg svojih ovlasti. Arogantni Zoran Milanović, koji joj nije čestitao na izboru niti se rukovao s njom u nekim čak protokolarnim prigodama, znao ju je prizemljiti da je, nemoćna uzvratiti istom mjerom, pucala od bijesa. Po analogiji o vuku, njegovoj ćudi i dlaci, premijeru Plenkoviću je ubrzo po preuzimanju HDZ-a i vlade počela dizati tlak ubodima posredstvom medija, jer joj je zabrinjavajuće kopnio javni rejting. Dosta popularna "žena iz naroda" te veljače 2015., s ključnim predispozicijama za postati političkom ikonom balkanskog kiflića i solidnom aktericom pozitivnih struja u regiji, i šire, nije znala unovčiti bjanko mjenicu. RH danas ima veće probleme sa susjedima, osim s Mađarskom i Italijom, nego kad je prisegnula na dužnost. Vicmaherima je vrlo zahvalan izvor podbadanja, a medijima i društvenim mrežama kritike i čak vrijeđanja.

Grabar-Kitarović je došla na Pantovčak s rejtingom upola nižim od svog prethodnika Ive Josipovića (81 posto) na početku mandata. I svejedno  je bila najpopularnija među političarima. Dio medija i javnosti je problematizirao njezinu pobjedu u drugom krugu (jesu li nevažeći listići isto što i neizlazak na izbore; samo 32.000 glasova više od protukandidata, itd.), ali to je brzo pospremljeno pod tepih. CRO Demoskop agencije Promocije plus u kolovozu 2015. registrira joj 28,2 posto potpore, u studenom 2016. tek 11,7 posto, a početkom svibnja 2018. godine 16 posto, ili 0,5 posto manje nego u travnju. Ispred nje je "Nitko", s izborom 25,1 posto. Građani nisu slijepi ni glupi. Vide i razumiju. Njezino predsjedanje državom je uvelike antuntunovsko; narodski rečeno - samopromotivno i samodopadno bez pokrića. Prkosno se znala braniti od tog dojma "svojim načinom" obnašanja državne dužnosti. Ona je Kolinda Grabar-Kitarović, "ja sam vaša predsjednica"! I?

Njezin mandat od veljače 2015. neće biti zapamćen po iole učinkovitijem kirurškom zahvatu kojim je jedino moguće spriječiti da teška upala države u ekonomskom i političkom slijepom crijevu Starog kontinenta i svijeta ne završi kobno. Građani nisu profitirali time što se prva hrvatska predsjednica - u liku HDZ-ove "žene iz naroda", favoritkinje javnosti izrazito odbojnog Tomislava Karamarka - provukla kroz izbornu ušicu igle. Preostalih godinu i pol mandata neće bitno popraviti njezin predsjednički skôr, a sudjelovanje u "spašavanju" Agrokora vrednovat će joj se u kampanji za drugi mandat ovisno o tome koliko će najveći kriminal u Hrvatskoj nakon ratnoprofiterskog i pretvorbenog opaliti po džepu porezne obveznike. Plenkovićeva floskula "nula kuna", ilustrirana ovalom palca i kažiprsta, komotno se već sada može zakvačiti mačku za rep. Štetu od blizu 60 milijardi kuna netko mora platiti. Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović zajedno s ministrima, savjetnicima i buljukom drugih mahera sigurno neće, a novi Agrokor nema šanse zaraditi toliki novac ni za sto godina, pa...

Krvna slika prve tri godine i kusur predsjedničkog mandata Kolinde Grabar-Kitarović nije baš nikakva preporuka za produžiti joj za još pet godina ugovor o radu. U RH, na Pantovčaku, ili na inozemnim ekskurzijama? U otprilike dvije trećine mandata obišla je stotinjak stranih zemalja, heeej, od Kine i Novog Zelanda do SAD-a i Kanade, više nego Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović zajedno. U 25 godina! Čega tu i koga sve nije bilo u njezinom društvu: od članova obitelji na Kineskom zidu i pred "razbješnjelim" Maorima do njezina novogodišnjeg naslikavanja pred ogradom Bijele kuće i masovnih "gospodarskih izaslanstava", koja nisu sklopila iole vrjednijeg posla. Recimo, samo jedan osrednji ili čak i manji grad u Kini može u tjedan dana potrošiti sva dobra što ih RH proizvede u cijeloj godini. Tzv. hrvatska gospodarska diplomacija godinama je puka fatamorgana. Niš' koristi.

Predsjednica s greškom nepredsjednički je šokirala javnost već izborom VIP gostiju na samoj inauguraciji, što su mediji argumentirano ismijali. Među "uglednicima" su ponosno sjedili i Tomislav Merčep, kasnije osuđeni ratni zločinac, te Velimir Bujanec, ekstremni desničar i osuđeni diler kokaina. Tom je liku, zapamćenom po fotki u crnoj nacističkoj odori sa svastikom na rukavu, dala prvi predsjednički intervju za lokalni tv-format Bujicu. Slijedi tragikomičan pohod na zdrav razum. Augustinčićevu bistu maršala Tita u predvorju Predsjedničkih dvora - koja svih 25 godina nije smetala ni Franji Tuđmanu, ni Stjepanu Mesiću niti Ivi Josipoviću - odmah je izbacila. Valjda u skladu s kasnije javno očitovanim neznanjem da je okrvavljena ustaška krilatica Za dom spremni - stari hrvatski pozdrav. Sic. Da je pitala, u Austriji bi joj za "pijetetskih" posjeta Bleiburgu objasnili da nije. I zašto nije.

Titovu bistu odmah je zamijenila vlastitom kartonskom siluetom u prirodnoj veličini među dvojicom također kartonskih Škomrlj-Medvedec-Ivanišević gardijskih licitara šupljih glava, u koje rupe posjetitelj/ica gurne lice i fotografira se s - predsjednicom države. Ta smiješna nušićevština, podebljana i dijeljenjem svojih fotografija čak djeci u vrtiću (Dubrovnik), pa spomenarski napisanom biografijom, bolje od ičeg ilustrira o kakvoj je tu psihologiji riječ. Kad nekom "slava" eksplodira u glavi ili, narodski rečeno, iz opanka uskoči u cipelu? Psihologija te dijagnoze - na osobnu, ali i nesreću RH - činiti negativnu razliku u raznim drugim prigodama "njezinog načina" obnašanja predsjedničke dužnosti. Kod kuće i vani.

Stari hrvatski pozdrav nije joj palo na um spomenuti u Istri, npr. u Pazinu, gdje samo što se nije deklarirala kao skojevka iz 1941., ali se zato jest pohvalila obiteljskim, gle - antifašizmom. Navodno joj je djed morao spašavati glavu od talijanskih fašista. Mediji su joj odavno zamjerili to da se, po potrebi i ovisno o društvu u kojem se zatekla, voli prikazivati kakvom drži da je to društvo želi vidjeti. U Istri je "partizanka", u Dalmaciji "ustaškinja", među vjernicima velika "praktična katolkinja", na stadionima najvatrenija "vatrena", i tako to. Možda jezgrovitije od drugih medija, Tportal je polovicu mandata Kolinde Grabar-Kitarović naslovio "Putovanja, obećanja, sukobi i gafovi". Tako može vladati samo predsjednica s greškom u materijalu. Kaže mudar puk, daj nekom vlast, pa ćeš vidjeti kakav je. Istina.

Kao što nikad nije odgovorila javnosti zašto je na svoju inauguraciju pozvala krajnje društveno i politički zazorne likove, tek je neki dan našla potrebnim ispričati se zašto neće ispuniti obećanje o preseljenju Predsjedničkog ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu na Gornjeg gradu. Prostor je neprikladan za te potrebe, što joj je tadašnji SDP-ov premijer Zoran Milanović odmah rekao, ali nije htjela ni čuti. Smjesta joj smjestio: vlada je uknjižila Visoku u vlasništvo Predsjedničkog ureda. I što sada? Iznevjerila je i najavljeno osnivanje kabineta za mlade unutar svoje administracije, a mladi su joj bili stožerna predizborna mantra. Dapače, ukinula je i zatečene rudimente takvog resora. Dvije godine kasnije će formalno, na papiru niknuti - Vijeće za mlade. "Govorila je i kako će znati lupati šakom o stol predsjedniku Vlade i da se neće libiti pozvati na odgovornost ministre", pisao je Tportal lani u srpnju, "no pokret otpora slomio se već pri izostanku komentara oko smjene ministra branitelja Mije Crnoje, a ministra obrazovanja Pavu Barišića, koji se našao pod optužbama za plagiranje, bezuvjetno je podržala."

U zbirci gafova predsjednice s greškom našao se i međunarodni skandal "srbijanske čokoladice" lani za Svetog Nikolu u Dubrovniku, kontaminiran još skandaloznijom njezinom isprikom. "Javnost se zabavljala i kada je u službenoj objavi o posjetu britanskoj kraljici", analizirala je Vlatka Polšek-Palatinuš na Tportalu, "s fotografije izrezala svog supruga Jakova Kitarovića. No tu su i znatno ozbiljnije stavke: smjena šefa obavještajne službe Dragana Lozančića jer se igrom slučaja našla pod istragom tajne službe družeći se sa Zdravkom Mamićem, predmetom obrade obavještajaca." Drugom prigodom, pak, javnost se zgražala kad joj je kontroverzni Mamić upriličio proslavu rođendana u svojoj vili. I gazda hrvatskog nogometa je "muž iz naroda"; do te mjere da ga je "narod" šakom u glavu oborio u more, propucao mu nogu, a fasade širom Zagreba i RH ukrasio grafitima, čijeg se sadržaja srami svaki pristojan čovjek.

Kad je nesuđeni "gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić nedavno bio na liječenju, posredstvom svog savjetnika Tomislava Madžara poslala mu je u bolnicu valjda najvećeg plišanog medu kakvog je bilo moguće nabaviti u Zagrebu. Kulturnu javnost metropole, i šire, zgrozila je neviđeno primitivnim ispadom na premijeri najpoznatijeg svjetskog baleta Labuđeg jezeraP. I. Čajkovskog, što ga je u HNK koreografirao slavni ukrajinski umjetnik Vladimir Malahov. "Na iznenađenje svih", pisali su mediji, "odjednom se na pozornici s ansamblom Baleta i Malahovom našla i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. U crnoj čipkastoj haljini čestitala je Malahovu, a on joj je poklonio svoj buket cvijeća. Zbunjena publika nastavila je pljeskati, no nikome nije bilo jasno što predsjednica radi na pozornici. Pojavljivanje visokih dužnosnika na pozornici s ansamblom nije uobičajena praksa." Buket koji je "preotela" Malahovu ipak nije odnijela kući. Fotografiju s umjetnicima valjda jest.

Nezaboravna je bila i njezina tvrdnja o Kanadi kao zemlji siromašnoj prirodnim resursima. Nije joj bilo neugodno javljati se tv-gledateljima u RH uz ogradu Bijele kuće. Ostat će za vječnost njezin "čeznutljiv pogled prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu". Nakon summita NATO-a u Varšavi, ona se iz pozadine nasilu progurala pored Angele Merkel i važnih državnika ne bi li se na skupnoj fotografiji našla u prvom redu, uz Trumpa. Degutantno: predsjednica RH iz žablje perspektive, pokazujući zube od uha do uha, opčinjeno zuri u mrgodno lice narančastog baruna; ovaj ju ne doživljava, America First mu je negdje u daljini iznad njezine glave. Postoji i cijeli mali video Nove TV o dramatičnih osam sekundi njezinog iskakanja iz zasjede pred iznenađenog Mikea Pencea u Münchenu.

Povjerenstvo za odlučivanje o sprječavanju sukoba interesa - nakon što mu je HDZ bezrazložno zamijenio nepotkupljivu i uspješnu čelnicu Daliju Orešković navodnom partnericom Plenkovićevog PR savjetnika Natašom Novaković - oslobodilo je krivnje Grabar-Kitarović za tajnovit sedmodnevni novogodišnji put (2016./2017.) u SAD, zajedno sa šeficom svog ureda. Nema veze, jelte, što veleposlanstvo RH u SAD-u nije imalo pojma o njezinom boravku? Prošlog je ljeta iz Salzburga, a ne na licu mjesta, što bi bio red, kritizirala nesnalaženje i lošu komunikaciju nadležnih, uključivo vojsku, u gašenju katastrofalnog požara u Dalmaciji. Došla je u sukob s premijerom, a ministar obrane Damir Krstičević je dao "neopozivu" ostavku. I kukavički povukao, a potom su se opet svi slizali kao da ničeg nije ni bilo. Ta, svi su iz iste ZNA SE opcije, a vrana vrani ne kopa oči. U javnosti je ostao gorak okus. Kao i zbog niza drugih predsjedničinih diplomatskih/političkih nepodopština kojima sramoti i sebe i zemlju.

Politolog sa Sveučilišta u Dubrovniku Pero Maldini još je u studenom 2016. razložno objasnio na Tportalu i još nekim medijima zašto ni populizam ne pomaže Kolindi Grabar-Kitarović, zašto je nepopularna; "probala je sve, ali ne ide". Svoje ograničene ustavne ovlasti nije uspjela kompenzirati "svojim autoritetom, političkim inicijativama i djelovanjem u smjeru stvaranja stabilnosti i uravnoteženog odnosa među stupovima vlasti i političkim akterima. Štoviše, posredujući u dnevnopolitičkim prijeporima i nespretnim miješanjem u ovlasti izvršne vlasti, osobito tijekom mandata Milanovićeve vlade, nije iskoristila inherentno neutralnu poziciju predsjednika i nerijetko se doimala pristranom i neuvjerljivom". Željela je po svaku cijenu biti u fokusu javnosti.

"Istodobno, političke inicijative u kojima je više sudjelovala, a manje ih pokretala, javnost je doživjela kao paradu, deklarativno sudjelovanje na međunarodnim forumima i medijsku promociju bez bitnog značenja za hrvatsku državu i politiku, čak i kada one nisu bile beznačajne", tvrdi Maldini. "Nedostatak pravih unutarnjopolitičkih inicijativa i njihova supstitucija onim populističkim - poput izravnih medijskih obraćanja, privremenih seljenja Ureda predsjednika u druge gradove, prigodnog druženja i čestog slikanja s građanima - nisu pomogli predsjednici u učvršćenju njezina autoriteta, naprotiv."

Je li populizam predsjednice s greškom "ekskluziva" Dnevniku Nove TV: "Zbog Agrokora i afere hotmailova krećem u veliku političku akciju" ili time, zapravo, daje znati urbi et orbi kako svojoj nenajavljenoj predizbornoj kampanji za drugi mandat na Pantovčaku daje novu dimenziju? Kako u teškim karcinogenim društvenim i političkim okolnostima samo ona može biti vjerodostojna Majka Terezija? Osjetila je priliku kad je premijer onemoćao zbog afere Agrokor, koja je zastrašujuće pokucala i na njegova vrata unatoč odlasku prve mu pouzdanice Martine Dalić, pa drži da će biti mekan u odnosu na njezine diplomatske/unutarpolitičke ambicije. "Dobila je potporu HDZ-a za drugi mandat i više joj neće na kraj pameti biti da kaže bilo što loše", tvrdi SDP-ov saborski zastupnik Peđa Grbin. No, bez obzira na potporu, neće biti lako - a zasad nema ozbiljnijeg protukandidata ni u HDZ-u niti u svekolikoj oporbi - pa se utječe čak i Gospi Fatimskoj. A ovima oko Agrokora, zajedno s koncernom, više nema pomoći.

Jednoj ozbiljnoj predsjednici ozbiljne sekularne zemlje, a ne državnici s greškom nevažne miš-države, ne bi palo na pamet sricati iz daljine sintagme za ministrantski spomenar: "Večeras sam bila u mislima sa svima vama u Hrvatskoj, i u molitvama s vama". Nema šanse da će te molitve biti od ikakve koristi ni predizbornoj kampanji niti Agrokoru. Najmanje Hrvatskoj i njezinim građanima. Kolinda Grabar-Kitarović ne može si pomoći, ona je jednostavno trenutna predsjednica s greškom.

h-alter