Sjećate se Kafkinog djela Preobražaj, priče o trgovačkom putniku Gregoru Samsu, koji se jednog jutra probudio preobražen u velikog kukca? I meni su detalji priče isparili s vremenom, ali kako školska lektira i naučeno iz škole ostaje u nekom krajičku memorije, sjećanje se vratilo.
Iako je Gregorova patnja prikazana kao problem u obitelji, uz malo mašte priča se lako može usmjeriti na novija domaća zbivanja. Nikakve pozitivne vrijednosti, tradicija, niti kultura ne mogu zamijeniti pomodno, preobraženo staro, prikazano kao atraktivno novo.
Nije važna istina, važna je pobjeda.
Možemo se mi kao kukac Gregor, „valjati“ iza zatvorenih vrata svojih domova, dok ne slijedimo očekivanja okoline, mrski ćemo postati čak i svojim obiteljima. Ako ne donosimo prihode, nismo korisni, oduzimamo spokoj mirnog obiteljskog života. Ciljevi nisu isti, bolje da nas nema.
U kampanji smo pozvani na zajedništvo. Ako zaboravimo prošlost i postanemo svi isti, očekuje nas sjajna budućnost, bogatstvo, prosperitet i blagostanje. I nema veze što je izborna pobjeda slavljena u braniteljskom šatoru, nema veze što branitelji još neće doma, nema veze što ih predsjednica to nije ni zamolila.
Zajedno su, nema podjela.
S druge strane, pritisak na vladu se nastavlja. Premijeru se zamjera što nije predsjednici čestitao izbornu pobjedu. Predbacuje mu se kako vrši podjele i kako neprimjerenim izjavama potiče govor mržnje. Tvrdi se kako vlada nije učinila ništa, da je nesposobna i ne zna. Zašto bi onda premijer reagirao na pobjedničku euforiju i predsjednicu koja nije još ni prisegla? Obzirom na broj nevažećih listića, obzirom što su izborna obećanja temeljena na poslovima koje radi vlada, pogotovo što ponuđene promjene, znače promjenu vlade.
Kao da nismo bili očevidci događaja koji su slijedili kad god je vlada imala namjeru provesti mjere štednje na bilo kojem području. Za čas su se pobunile udruge i sindikati uz svesrdnu pomoć opozicije. Odmah su organizirali potpisivanja peticija, pripremali referendumi, održavale tiskovne konferencije i druge aktivnosti kako bi se u startu spriječio započeti proces. Tko nije s nama ne voli Hrvatsku.
Ostala je jedino vlada da ne voli Hrvatsku.
U izborima se pobrojalo skoro 61.000 nevažećih listića. Da li je gospodin Sinčić, mogao imati toliki utjecaj na građane, kada je pozvao na poništenje listića? Sumnjam. Imao je ideju, koja uopće nije bila loša kada se upotrijebi i usmjeri na pravi način. Onim građanima koji su bili neodlučni, trebao je samo mali poticaj da ponište listić. Poništenjem listića poništili su i sebe, kao glasača. Ako ste poništili listić: „ ……, JA sam vaš glas“, rješenje je ponudila nova predsjednica.
Tako je narod odlučio.
Gregor u ovoj prići postao je gospodin Sinčić. Šaljući poruku uigranoj izbornoj mašineriji kako će pokazanu volju građana za izlaskom na birališta, srušiti kao kulu od karata. U međuvremenu, kao aktivist udruge Živi zid, stizao je i na deložacije. Kad stigne policija, na brzinu se prvi preda, jer nema vremena za gubljenje. Priprema se za parlamentarne izbore. Njegova samo promocija nije loša, ali za igrače sa sadašnje političke scene, on je samo Gregor. Tko je slijedeći?
Čini se da pravi preobražaj tek slijedi ...
Iako je Gregorova patnja prikazana kao problem u obitelji, uz malo mašte priča se lako može usmjeriti na novija domaća zbivanja. Nikakve pozitivne vrijednosti, tradicija, niti kultura ne mogu zamijeniti pomodno, preobraženo staro, prikazano kao atraktivno novo.
Nije važna istina, važna je pobjeda.
Možemo se mi kao kukac Gregor, „valjati“ iza zatvorenih vrata svojih domova, dok ne slijedimo očekivanja okoline, mrski ćemo postati čak i svojim obiteljima. Ako ne donosimo prihode, nismo korisni, oduzimamo spokoj mirnog obiteljskog života. Ciljevi nisu isti, bolje da nas nema.
U kampanji smo pozvani na zajedništvo. Ako zaboravimo prošlost i postanemo svi isti, očekuje nas sjajna budućnost, bogatstvo, prosperitet i blagostanje. I nema veze što je izborna pobjeda slavljena u braniteljskom šatoru, nema veze što branitelji još neće doma, nema veze što ih predsjednica to nije ni zamolila.
Zajedno su, nema podjela.
S druge strane, pritisak na vladu se nastavlja. Premijeru se zamjera što nije predsjednici čestitao izbornu pobjedu. Predbacuje mu se kako vrši podjele i kako neprimjerenim izjavama potiče govor mržnje. Tvrdi se kako vlada nije učinila ništa, da je nesposobna i ne zna. Zašto bi onda premijer reagirao na pobjedničku euforiju i predsjednicu koja nije još ni prisegla? Obzirom na broj nevažećih listića, obzirom što su izborna obećanja temeljena na poslovima koje radi vlada, pogotovo što ponuđene promjene, znače promjenu vlade.
Kao da nismo bili očevidci događaja koji su slijedili kad god je vlada imala namjeru provesti mjere štednje na bilo kojem području. Za čas su se pobunile udruge i sindikati uz svesrdnu pomoć opozicije. Odmah su organizirali potpisivanja peticija, pripremali referendumi, održavale tiskovne konferencije i druge aktivnosti kako bi se u startu spriječio započeti proces. Tko nije s nama ne voli Hrvatsku.
Ostala je jedino vlada da ne voli Hrvatsku.
U izborima se pobrojalo skoro 61.000 nevažećih listića. Da li je gospodin Sinčić, mogao imati toliki utjecaj na građane, kada je pozvao na poništenje listića? Sumnjam. Imao je ideju, koja uopće nije bila loša kada se upotrijebi i usmjeri na pravi način. Onim građanima koji su bili neodlučni, trebao je samo mali poticaj da ponište listić. Poništenjem listića poništili su i sebe, kao glasača. Ako ste poništili listić: „ ……, JA sam vaš glas“, rješenje je ponudila nova predsjednica.
Tako je narod odlučio.
Gregor u ovoj prići postao je gospodin Sinčić. Šaljući poruku uigranoj izbornoj mašineriji kako će pokazanu volju građana za izlaskom na birališta, srušiti kao kulu od karata. U međuvremenu, kao aktivist udruge Živi zid, stizao je i na deložacije. Kad stigne policija, na brzinu se prvi preda, jer nema vremena za gubljenje. Priprema se za parlamentarne izbore. Njegova samo promocija nije loša, ali za igrače sa sadašnje političke scene, on je samo Gregor. Tko je slijedeći?
Čini se da pravi preobražaj tek slijedi ...
