Prije nešto više od mjesec dana vukovarski gradonačelnik Ivan Penava prvi je put pozvao na prosvjed zbog šutnji hrvatskih institucija oko ratnih zločina u Vukovaru.
„Nakon gotovo 10.000 dana šutnje, vrijeme je da zajedno postavimo jasne rokove odgovornim institucijama poput Ministarstva pravosuđa, glavnog državnog odvjetnika, Ministarstva unutarnjih poslova, sigurnosno obavještajnih službi da procesuiraju, odnosno naprave sve ono što je u opisu njihovih djelatnosti“, kazao je Penava, uz tvrdnju kako će svojom reakcijom na njegov poziv „Plenković reći sve o sebi“.
Šest dana kasnije, nakon obavljenih razgovora i pritisaka da odustane od prosvjeda kojim se ne mogu rješavati pojedinačni ratni zločini, Penava je ublažio retoriku i konstatirao da je „premijer Plenković dosad najbolji premijer i ima najbolju vladu“, ali od prosvjeda koji bi se trebao održati ove subote nije odustao.
Penava je u posljednjih mjesec dana postigao svoj proklamirani cilj: o ratnim zločinima počinjenim u Vukovaru priča se svaki dan, ali isključivo na razini parola. Svrstavanje „za“ ili „protiv“ državnih institucija i vlade Andreja Plenkovića dodatno je pojačano neslužbenim informacijama kako je utvrđeno da ne postoji dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma dviju građanskih inicijativa pa bi tako, primjerice, žrtve silovanja u Slavoniji trebale u subotu u Vukovaru stupati bok uz bok s onima koji se bore protiv prihvaćanja konvencije o zaštiti žena od nasilja.
U kakofoniji svakodnevnih izjava za medije nema, međutim, stvarne priče o procesima pokrenutima radi kažnjavanja ratnih zločina, niti se sustavno iznose činjenice iz kojih bi se mogao donijeti zaključak koliko ažurno institucije postupaju ne bi li se kaznili krivci za ratne zločine koji su počinjeni prije više od dva desetljeća.
Na ovotjednoj konferenciji „Pravda nakon Haaga“, na kojoj je uz predstavnike tužiteljstava iz BiH i Srbije sudjelovao i Serge Brammertz, tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove koji je naslijedio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, predstavnica DORH-a Jasmina Dolmagić okupljenima je interpretirala prezentaciju koju potpisuje državni odvjetnik Dražen Jelenić. Jelenić se, naime, u posljednji trenutak ispričao drugim obvezama i tako izbjegao izlazak pred kamere.
Protok vremena i složenost problematike ne idu u prilog procesuiranju zločina, ali DORH-u je stalo da ostavi dojam kako postupci nisu ni usporeni, a kamoli zaustavljeni.
U nastavku je graf iz Jelenićeve prezentacije koji pokazuje kako DORH stoji danas u odnosu na razdoblje prije pet godina.
Kad je riječ o broju istraga, one variraju na manje, više sličnim razinama kao i ranijih godina.
Svakakve interpretacije su, međutim, moguće jer DORH neredovito i na nepregledan način izvještava o postupcima.
Državno odvjetništvo je svoj zadnji izvještaj o procesuiranju ratnih zločina objavio prije godinu dana, a on se odnosi na ono što je poduzeto do 30. lipnja 2017. godine. Podaci o procesuiranju mogu se naći i u godišnjim izvještajima glavnog državnog odvjetnika. Bolji uvid u podatke možda ćemo imati nakon pokretanja portala ratnih zločina, kojeg je zamjenica glavnog državnog odvjetnika Dolmagić najavila za vrlo skoru budućnost.
Od 1991. zbog ratnih zločina pokrenuti su kazneni postupci protiv 3556 osoba. Pojedini postupci su nakon provedene istrage prekinuti uglavnom zbog nedostupnosti okrivljenika, dok je u odnosu na dio osoba postupak obustavljen jer je utvrđeno da se ne bi radilo o kaznenom djelu ratnog zločina ili tijekom istrage nije bilo moguće pribaviti dostatnu količinu dokaza da je pojedini okrivljenik počinio određeno kazneno djelo ratnog zločina, pojašnjava DORH. Istraga je obustavljena protiv 1349 okrivljenika.
Protiv 2066 okrivljenika pred nadležnim sudovima podignute su optužnice, od čega je 608 okrivljenika proglašeno krivima i osuđeno, protiv 630 okrivljenika prvostupanjski su postupci još u tijeku, a 828 je oslobođeno, postupak je obustavljen ili je došlo do prekvalifikacije kaznenih djela.
Riječ je o grupnim podacima kojima su obuhvaćeni pripadnici svih oružanih postrojbi – i bivša JNA i pridružene teritorijalne i paravojne postrojbe, kao i pripadnici hrvatskih oružanih snaga, i to po pojedinačnoj i po zapovjednoj odgovornosti.
Tijekom 2016. zbog ratnih zločina nadležna županijska državna odvjetništva u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu pokrenula su istrage protiv 29 osoba.
Optužnice su podignute protiv 84 okrivljenika.
Nadležni županijski sudovi donijeli su presude u odnosu na 21 okrivljenika, od čega je 13 okrivljenika proglašeno krivima i osuđeno, a 8 ih je oslobođeno. Protiv presuda kojima su okrivljenici oslobođeni optužbe, podnesene su žalbe.
Tijekom 2017., optužnice su podignute protiv 34 osobe, a 17 je nepravomoćnih presuda.
DORH ovdje nije iznio detaljnije podatke, ali Documenta, nevladina udruga koja precizno popisuje i prati sudske procese pojašnjava kako je 12 optuženika osuđeno za ratni zločin i to šest pripadnika hrvatskih i šest pripadnika srpskih postrojbi. Četiri optuženika, pripadnika srpskih postrojbi, oslobođena su optužbe, dok je u odnosu na jednog pripadnika srpskih paravojnih postrojbi odbijena optužba.
Kao što se vidi na gornjem grafu, tijekom 2017. zaprimljen je neuobičajeno velik broj kaznenih prijava. U podacima iz godišnjeg izvještaja Documente proizlazi kako je od ove brojke Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu postupalo u odnosu na čak 33. Iz ranijih razdoblja ostalo je u radu 14 kaznenih prijava. Kaznene prijave rezultirale su donošenjem rješenja o provođenju istraga u odnosu na 25 osoba. Protiv 38 osoba kaznene prijave su odbačene dok su 2 prijave riješene na drugi način. U odnosu na 11 kaznenih prijava koje su ostale neriješene, u tijeku je provođenje dokaznih radnji i prikupljanje dokumentacije radi donošenja odluka.
Ono što Jelenić u svojoj prezentaciji ne naglašava jest da najmanje brojki otpada na Državno odvjetništvo u Osijeku koje je od 2011. nadležno za područje Vukovara. Tijekom cijele 2016. oni su pokrenuli samo jednu istragu i to protiv bivšeg zapovjednika logora HVO-a u Gabeli kod Čapljine zbog mučenja i zlostavljanja zarobljenika, a što je postupak koji je pokrenut u suradnji s bh tužiteljstvom.
U nedostatku preciznih svježih informacija iz DORH-a, na raspolaganju su nam oni iz Documente, a iz kojih se vidi da tijekom 2017. Državno odvjetništvo u Osijeku nije pokrenulo nijednu novu istragu.
Državno odvjetništvo u Osijeku ne ističe se ni kada je riječ o podizanju optužnica. Tijekom 2017. podigli su samo jednu optužnicu protiv dvojice pripadnika JNA za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene 19. i 20. studenog 1991. u Vukovaru, Trpinji, Borovu Selu, Dalju, Bogojevu i Sremskoj Mitrovici. Obojica su državljani Srbije i nedostupni sudu.
Rezultat im malo popravlja ova godina: 18.rujna 2018. pokrenuli su istragu protiv bivšeg pripadnika paravojnih postrojbi zbog ubojstva tada 21-godišnjeg Damira Kovačića, pripadnika vukovarske 204. brigade Hrvatske vojske.
Druga je to istraga pokrenuta ove godine, nakon što je u travnju pokrenut istražni postupak protiv jednog bivšeg pripadnika JNA koji se tereti za zločine u Vukovaru. Obojica su, međutim, nedostupni hrvatskom pravosuđu.
Njihova odsutnost nije iznimka, nego pravilo. Većina kaznenih postupaka u 2017. godini, prije i nakon podizanja optužnica, vođena je u odsutnosti. U istražnim postupcima vođenim tijekom 2017. godine, kojima je bilo obuhvaćeno 25 okrivljenika, samo je jedan okrivljenik bio dostupan hrvatskom pravosuđu.
Ne samo da su okrivljenici nedostupni sudu, još uvijek je veliki postotak zločina za koje se krivci ne znaju. Od 490 zločina evidentiranih u Bazi podataka ratnih zločina DORH-a, za čak 153 (31,2%) zločina počinitelji su i dalje nepoznati.
Kada je prozivka krenula, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković novinarima je ustvrdio kako je “iznimno teško” procesuirati sve ratne zločine koji su se dogodili u Vukovaru, ali je, naglasio je, ipak dosta na tome učinjeno, tako da je dosad doneseno 109 pravomoćnih presuda, a oko 90 slučajeva još traje.
O postupanjima koja su zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na širem području Vukovara vođena ili su još uvijek u tijeku pred županijskim sudovima u Vukovaru i Osijeku, Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu te pred Haaškim sudom više se može saznati iz priopćenja koje je prošle jeseni, uoči obljetnice pada Vukovara, objavio DORH.
U tom izvještaju ne navode se skupne brojke, već su popisani najveći slučajevi. Procesuiraju se ratni zločini nakon pada grada, u Trpinji, Borovu Selu i Dalju, Velepromet, Sajmište, Bršadin, logori u Srbiji, ali zajednička karakteristika je da su u glavnini okrivljenici nedostupni, a dio ih je već i preminuo.
U DORH-ovom izvještaju s kraja 2017. nabrojane su i presude u 23 predmeta koji se tiču zločina u Berku, Mikleuševcima, Bapskoj, Iloku, Šarengradu, Tompojevcima, Sotinu, Lipovači, Trpinji, okupiranom Vukovaru, Tovarniku, na Veleprometu, u stanici milicije Borovo, u Mjesnoj zajednici Borovo, u Borovu naselju, za granatiranje Vukovara i Mitnice, Cerni te u logorima.
U sklopu regionalne suradnje s Tužilaštvom za ratne zločine Srbije, u Beogradu je poduzeto suđenje neposrednim počiniteljima zločina na Ovčari, koje se nije odnosilo na zapovjedni vrh. Documenta podsjeća da je godinama nakon prve optužnice, Apelacioni sud potvrdio prvostupanjsku presudu za Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Predraga Milojevića od po 20 godina te Gorana Muguša od pet godina. Ivanu Anastasijeviću kazna je smanjena s 20 na 15 godina zatvora. Miroslavu Đankoviću i Saši Radaku s 20 na 5 godina, a Nadi Kalabi pooštrena je s 9 na 11 godina. Oslobođeni su Milan Vojnović, Jovica Perić, Milan Lančužanin i Predrag Dragović, a Đorđe Šošić je tijekom postupka preminuo.
U Beogradu je još uvijek u tijeku suđenje protiv 14 okrivljenika, neposrednih počinitelja zločina u Lovasu, a slijedom regionalne suradnje još je nekoliko pojedinaca koji borave u Srbiji optuženo, odnosno već su im izrečene presude za ratne zločine počinjene u Slavoniji, Baranji, odnosno u logoru u Sremskoj Mitrovici.
U popisu predmeta koji su vođeni na Haaškom sudu DORH podsjeća na suđenje vukovarskoj trojci, suđenje Vojislavu Šešelju koje je završilo oslobađajućom presudom (naknadno je osuđen na 10 godina, ali se u Haag ne vraća) te ne suđenje Slobodanu Miloševiću, Goranu Hadžiću i Slavku Dokmanovića protiv kojih je postupak obustavljen zbog smrti okrivljenika.
Postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji se odnosi i na progon Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u SAO Krajini, je obnovljen.
S obzirom na buku koja se digla oko neprocesuiranja ratnih zločina u Vukovaru, zanimljivo je podsjetiti kako hrvatski mediji i šira javnost tijekom dugogodišnjeg postupka na različitim razinama nisu posvećivali neku veću pažnju suđenju za Ovčaru i Lovas u Beogradu, kao što ih naročito ne zanima u kojoj je fazi obnovljeni postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, a neki desničarski mediji Šešelja su svojevremeno čak uzimali kao dragog sugovornika za političke teme u Hrvatskoj. Licemjerno je, također, pozivati se na žrtve zločina samo s jedne strane, dok istovremeno osuđeni ratni zločinci nailaze na svečan doček od strane predstavnika vlasti, kao što je to nedavno bilo s Mirkom Norcem.
„Protek vremena od počinjenja zločina, propusti u radu nekada nadležnih ŽDO-a, posebice kod uzimanja iskaza svjedoka i oštećenika, ograničenja tužiteljskih sporazuma koji reguliraju suradnju u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kao i političke tenzije u odnosima, prvenstveno između Srbije i Hrvatske, čine rad na predmetima ratnih zločina bitno otežanim.
Navedeni tužiteljski sporazumi limitirani na ‘razmjenu obavijesti o dokazima i drugim podacima’, kako bi se spriječilo izbjegavanje kaznene odgovornosti počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, koji bijegom u državu svog državljanstva zloupotrebljavaju institut neizručivanja vlastitih državljana, nisu međunarodni ugovori već međunarodni akti. Njima se ne regulira međunarodna pravna pomoć, već suradnja institucija kaznenog progona te se pribavljena dokumentacija ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku niti je država obvezna na temelju razmijenjenih dokaza pokrenuti kazneni postupak“, samo su neki problemi koje u svom godišnjem izvještaju o praćenju ratnih zločina spominje Documenta, uz ukazivanje kako se ne pokreću postupci za ratne zločine koji su već dokumentirani, poput zločina u Bogdanovcima, ali ni za one počinjene tijekom hrvatskih operacija „Bljeska“ i „Oluje“. Oni pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili policije koji budu procesuirani, kažnjavaju su s nižim kaznama.
Međutim, umjesto inzistiranja na rješavanju realnih problema kroz institucije, političari s vrlo širokog spektra u subotu će ponovo pokušati ostvariti svoje dnevnopolitičke ambicije preko vukovarskih i drugih žrtava.
faktograf
„Nakon gotovo 10.000 dana šutnje, vrijeme je da zajedno postavimo jasne rokove odgovornim institucijama poput Ministarstva pravosuđa, glavnog državnog odvjetnika, Ministarstva unutarnjih poslova, sigurnosno obavještajnih službi da procesuiraju, odnosno naprave sve ono što je u opisu njihovih djelatnosti“, kazao je Penava, uz tvrdnju kako će svojom reakcijom na njegov poziv „Plenković reći sve o sebi“.
Šest dana kasnije, nakon obavljenih razgovora i pritisaka da odustane od prosvjeda kojim se ne mogu rješavati pojedinačni ratni zločini, Penava je ublažio retoriku i konstatirao da je „premijer Plenković dosad najbolji premijer i ima najbolju vladu“, ali od prosvjeda koji bi se trebao održati ove subote nije odustao.
Penava je u posljednjih mjesec dana postigao svoj proklamirani cilj: o ratnim zločinima počinjenim u Vukovaru priča se svaki dan, ali isključivo na razini parola. Svrstavanje „za“ ili „protiv“ državnih institucija i vlade Andreja Plenkovića dodatno je pojačano neslužbenim informacijama kako je utvrđeno da ne postoji dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma dviju građanskih inicijativa pa bi tako, primjerice, žrtve silovanja u Slavoniji trebale u subotu u Vukovaru stupati bok uz bok s onima koji se bore protiv prihvaćanja konvencije o zaštiti žena od nasilja.
U kakofoniji svakodnevnih izjava za medije nema, međutim, stvarne priče o procesima pokrenutima radi kažnjavanja ratnih zločina, niti se sustavno iznose činjenice iz kojih bi se mogao donijeti zaključak koliko ažurno institucije postupaju ne bi li se kaznili krivci za ratne zločine koji su počinjeni prije više od dva desetljeća.
Nepregledni podaci o ratnim zločinima
Na ovotjednoj konferenciji „Pravda nakon Haaga“, na kojoj je uz predstavnike tužiteljstava iz BiH i Srbije sudjelovao i Serge Brammertz, tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove koji je naslijedio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, predstavnica DORH-a Jasmina Dolmagić okupljenima je interpretirala prezentaciju koju potpisuje državni odvjetnik Dražen Jelenić. Jelenić se, naime, u posljednji trenutak ispričao drugim obvezama i tako izbjegao izlazak pred kamere.
Protok vremena i složenost problematike ne idu u prilog procesuiranju zločina, ali DORH-u je stalo da ostavi dojam kako postupci nisu ni usporeni, a kamoli zaustavljeni.
U nastavku je graf iz Jelenićeve prezentacije koji pokazuje kako DORH stoji danas u odnosu na razdoblje prije pet godina.
Kad je riječ o broju istraga, one variraju na manje, više sličnim razinama kao i ranijih godina.
Svakakve interpretacije su, međutim, moguće jer DORH neredovito i na nepregledan način izvještava o postupcima.
Državno odvjetništvo je svoj zadnji izvještaj o procesuiranju ratnih zločina objavio prije godinu dana, a on se odnosi na ono što je poduzeto do 30. lipnja 2017. godine. Podaci o procesuiranju mogu se naći i u godišnjim izvještajima glavnog državnog odvjetnika. Bolji uvid u podatke možda ćemo imati nakon pokretanja portala ratnih zločina, kojeg je zamjenica glavnog državnog odvjetnika Dolmagić najavila za vrlo skoru budućnost.
Skupni podaci do polovice 2017.
Od 1991. zbog ratnih zločina pokrenuti su kazneni postupci protiv 3556 osoba. Pojedini postupci su nakon provedene istrage prekinuti uglavnom zbog nedostupnosti okrivljenika, dok je u odnosu na dio osoba postupak obustavljen jer je utvrđeno da se ne bi radilo o kaznenom djelu ratnog zločina ili tijekom istrage nije bilo moguće pribaviti dostatnu količinu dokaza da je pojedini okrivljenik počinio određeno kazneno djelo ratnog zločina, pojašnjava DORH. Istraga je obustavljena protiv 1349 okrivljenika.
Protiv 2066 okrivljenika pred nadležnim sudovima podignute su optužnice, od čega je 608 okrivljenika proglašeno krivima i osuđeno, protiv 630 okrivljenika prvostupanjski su postupci još u tijeku, a 828 je oslobođeno, postupak je obustavljen ili je došlo do prekvalifikacije kaznenih djela.
Riječ je o grupnim podacima kojima su obuhvaćeni pripadnici svih oružanih postrojbi – i bivša JNA i pridružene teritorijalne i paravojne postrojbe, kao i pripadnici hrvatskih oružanih snaga, i to po pojedinačnoj i po zapovjednoj odgovornosti.
Tijekom 2016. zbog ratnih zločina nadležna županijska državna odvjetništva u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu pokrenula su istrage protiv 29 osoba.
Optužnice su podignute protiv 84 okrivljenika.
Nadležni županijski sudovi donijeli su presude u odnosu na 21 okrivljenika, od čega je 13 okrivljenika proglašeno krivima i osuđeno, a 8 ih je oslobođeno. Protiv presuda kojima su okrivljenici oslobođeni optužbe, podnesene su žalbe.
Tijekom 2017., optužnice su podignute protiv 34 osobe, a 17 je nepravomoćnih presuda.
DORH ovdje nije iznio detaljnije podatke, ali Documenta, nevladina udruga koja precizno popisuje i prati sudske procese pojašnjava kako je 12 optuženika osuđeno za ratni zločin i to šest pripadnika hrvatskih i šest pripadnika srpskih postrojbi. Četiri optuženika, pripadnika srpskih postrojbi, oslobođena su optužbe, dok je u odnosu na jednog pripadnika srpskih paravojnih postrojbi odbijena optužba.
Kao što se vidi na gornjem grafu, tijekom 2017. zaprimljen je neuobičajeno velik broj kaznenih prijava. U podacima iz godišnjeg izvještaja Documente proizlazi kako je od ove brojke Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu postupalo u odnosu na čak 33. Iz ranijih razdoblja ostalo je u radu 14 kaznenih prijava. Kaznene prijave rezultirale su donošenjem rješenja o provođenju istraga u odnosu na 25 osoba. Protiv 38 osoba kaznene prijave su odbačene dok su 2 prijave riješene na drugi način. U odnosu na 11 kaznenih prijava koje su ostale neriješene, u tijeku je provođenje dokaznih radnji i prikupljanje dokumentacije radi donošenja odluka.
Slab rad Županijskog Državnog odvjetništva u Osijeku
Ono što Jelenić u svojoj prezentaciji ne naglašava jest da najmanje brojki otpada na Državno odvjetništvo u Osijeku koje je od 2011. nadležno za područje Vukovara. Tijekom cijele 2016. oni su pokrenuli samo jednu istragu i to protiv bivšeg zapovjednika logora HVO-a u Gabeli kod Čapljine zbog mučenja i zlostavljanja zarobljenika, a što je postupak koji je pokrenut u suradnji s bh tužiteljstvom.
U nedostatku preciznih svježih informacija iz DORH-a, na raspolaganju su nam oni iz Documente, a iz kojih se vidi da tijekom 2017. Državno odvjetništvo u Osijeku nije pokrenulo nijednu novu istragu.
Državno odvjetništvo u Osijeku ne ističe se ni kada je riječ o podizanju optužnica. Tijekom 2017. podigli su samo jednu optužnicu protiv dvojice pripadnika JNA za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene 19. i 20. studenog 1991. u Vukovaru, Trpinji, Borovu Selu, Dalju, Bogojevu i Sremskoj Mitrovici. Obojica su državljani Srbije i nedostupni sudu.
Rezultat im malo popravlja ova godina: 18.rujna 2018. pokrenuli su istragu protiv bivšeg pripadnika paravojnih postrojbi zbog ubojstva tada 21-godišnjeg Damira Kovačića, pripadnika vukovarske 204. brigade Hrvatske vojske.
Druga je to istraga pokrenuta ove godine, nakon što je u travnju pokrenut istražni postupak protiv jednog bivšeg pripadnika JNA koji se tereti za zločine u Vukovaru. Obojica su, međutim, nedostupni hrvatskom pravosuđu.
Njihova odsutnost nije iznimka, nego pravilo. Većina kaznenih postupaka u 2017. godini, prije i nakon podizanja optužnica, vođena je u odsutnosti. U istražnim postupcima vođenim tijekom 2017. godine, kojima je bilo obuhvaćeno 25 okrivljenika, samo je jedan okrivljenik bio dostupan hrvatskom pravosuđu.
Ne samo da su okrivljenici nedostupni sudu, još uvijek je veliki postotak zločina za koje se krivci ne znaju. Od 490 zločina evidentiranih u Bazi podataka ratnih zločina DORH-a, za čak 153 (31,2%) zločina počinitelji su i dalje nepoznati.
Skupno izvješće DORH-a o zločinima u Vukovaru – od prošle godine
Kada je prozivka krenula, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković novinarima je ustvrdio kako je “iznimno teško” procesuirati sve ratne zločine koji su se dogodili u Vukovaru, ali je, naglasio je, ipak dosta na tome učinjeno, tako da je dosad doneseno 109 pravomoćnih presuda, a oko 90 slučajeva još traje.
O postupanjima koja su zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na širem području Vukovara vođena ili su još uvijek u tijeku pred županijskim sudovima u Vukovaru i Osijeku, Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu te pred Haaškim sudom više se može saznati iz priopćenja koje je prošle jeseni, uoči obljetnice pada Vukovara, objavio DORH.
U tom izvještaju ne navode se skupne brojke, već su popisani najveći slučajevi. Procesuiraju se ratni zločini nakon pada grada, u Trpinji, Borovu Selu i Dalju, Velepromet, Sajmište, Bršadin, logori u Srbiji, ali zajednička karakteristika je da su u glavnini okrivljenici nedostupni, a dio ih je već i preminuo.
U DORH-ovom izvještaju s kraja 2017. nabrojane su i presude u 23 predmeta koji se tiču zločina u Berku, Mikleuševcima, Bapskoj, Iloku, Šarengradu, Tompojevcima, Sotinu, Lipovači, Trpinji, okupiranom Vukovaru, Tovarniku, na Veleprometu, u stanici milicije Borovo, u Mjesnoj zajednici Borovo, u Borovu naselju, za granatiranje Vukovara i Mitnice, Cerni te u logorima.
Regionalna suradnja
U sklopu regionalne suradnje s Tužilaštvom za ratne zločine Srbije, u Beogradu je poduzeto suđenje neposrednim počiniteljima zločina na Ovčari, koje se nije odnosilo na zapovjedni vrh. Documenta podsjeća da je godinama nakon prve optužnice, Apelacioni sud potvrdio prvostupanjsku presudu za Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Predraga Milojevića od po 20 godina te Gorana Muguša od pet godina. Ivanu Anastasijeviću kazna je smanjena s 20 na 15 godina zatvora. Miroslavu Đankoviću i Saši Radaku s 20 na 5 godina, a Nadi Kalabi pooštrena je s 9 na 11 godina. Oslobođeni su Milan Vojnović, Jovica Perić, Milan Lančužanin i Predrag Dragović, a Đorđe Šošić je tijekom postupka preminuo.
U Beogradu je još uvijek u tijeku suđenje protiv 14 okrivljenika, neposrednih počinitelja zločina u Lovasu, a slijedom regionalne suradnje još je nekoliko pojedinaca koji borave u Srbiji optuženo, odnosno već su im izrečene presude za ratne zločine počinjene u Slavoniji, Baranji, odnosno u logoru u Sremskoj Mitrovici.
U popisu predmeta koji su vođeni na Haaškom sudu DORH podsjeća na suđenje vukovarskoj trojci, suđenje Vojislavu Šešelju koje je završilo oslobađajućom presudom (naknadno je osuđen na 10 godina, ali se u Haag ne vraća) te ne suđenje Slobodanu Miloševiću, Goranu Hadžiću i Slavku Dokmanovića protiv kojih je postupak obustavljen zbog smrti okrivljenika.
Postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, koji se odnosi i na progon Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u SAO Krajini, je obnovljen.
Novo iskorištavanje žrtava radi sebičnih ambicija
S obzirom na buku koja se digla oko neprocesuiranja ratnih zločina u Vukovaru, zanimljivo je podsjetiti kako hrvatski mediji i šira javnost tijekom dugogodišnjeg postupka na različitim razinama nisu posvećivali neku veću pažnju suđenju za Ovčaru i Lovas u Beogradu, kao što ih naročito ne zanima u kojoj je fazi obnovljeni postupak protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, a neki desničarski mediji Šešelja su svojevremeno čak uzimali kao dragog sugovornika za političke teme u Hrvatskoj. Licemjerno je, također, pozivati se na žrtve zločina samo s jedne strane, dok istovremeno osuđeni ratni zločinci nailaze na svečan doček od strane predstavnika vlasti, kao što je to nedavno bilo s Mirkom Norcem.
„Protek vremena od počinjenja zločina, propusti u radu nekada nadležnih ŽDO-a, posebice kod uzimanja iskaza svjedoka i oštećenika, ograničenja tužiteljskih sporazuma koji reguliraju suradnju u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kao i političke tenzije u odnosima, prvenstveno između Srbije i Hrvatske, čine rad na predmetima ratnih zločina bitno otežanim.
Navedeni tužiteljski sporazumi limitirani na ‘razmjenu obavijesti o dokazima i drugim podacima’, kako bi se spriječilo izbjegavanje kaznene odgovornosti počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, koji bijegom u državu svog državljanstva zloupotrebljavaju institut neizručivanja vlastitih državljana, nisu međunarodni ugovori već međunarodni akti. Njima se ne regulira međunarodna pravna pomoć, već suradnja institucija kaznenog progona te se pribavljena dokumentacija ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku niti je država obvezna na temelju razmijenjenih dokaza pokrenuti kazneni postupak“, samo su neki problemi koje u svom godišnjem izvještaju o praćenju ratnih zločina spominje Documenta, uz ukazivanje kako se ne pokreću postupci za ratne zločine koji su već dokumentirani, poput zločina u Bogdanovcima, ali ni za one počinjene tijekom hrvatskih operacija „Bljeska“ i „Oluje“. Oni pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili policije koji budu procesuirani, kažnjavaju su s nižim kaznama.
Međutim, umjesto inzistiranja na rješavanju realnih problema kroz institucije, političari s vrlo širokog spektra u subotu će ponovo pokušati ostvariti svoje dnevnopolitičke ambicije preko vukovarskih i drugih žrtava.
faktograf
