Koji fajt! U studiju ‘Otvorenog’ odigrala se scena kakvu na našim televizijama rijetko vidimo. Politolog Davor Gjenero rekao je da je HSS tragična priča te da njegov šef Krešo Beljak ima ‘jako čudan background’.


Dnevnik Nove TV, 25. svibnja, 19:15


U jednom trenutku na NATO summitu u Bruxellesu ugledali smo gigantsku umjetnu trepavicu kako, u silovitom prodoru, iz začelja prodire prema prvom tupeu planete. Izgledala je kao biljka mesožderka. Bila je odjevena u drečavo crvenu haljinu. Dnevnik Nove TV lijepo je prikazao taj slalom kroz protokol, koji lijepo oslikava karakter dotične gospođe, a koja je, nažalost, naša predsjednica.Kolinda Grabar-Kitarović gledala je u američkog predsjednika Donalda Trumpa kao Pinki u Tita, ushićeno, opčinjeno, zaneseno, što su primijetili svi svjetski sprdexi. Nije to bio kraj blamaža. Prema protokolu trebala je biti iza Donalda Trumpa, no čim se njemačka kancelarka Angela Merkel maknula od Trumpa, naša mu se gazela privila uz bok. No, lako za KGK. I velika Amerika po drugi put, nakon Georgea Busha, ima sramotu od predsjednika, ali ajde, neka bar ne započne ni jedan rat, već će biti dovoljno.

Otvoreno, HTV1, 25. svibnja, 22:00


Koji fajt! U studiju ‘Otvorenog’ odigrala se scena kakvu na našim televizijama rijetko vidimo. Politolog Davor Gjenero rekao je da je HSS tragična priča te da njegov šef Krešo Beljak ima ‘jako čudan background’.‘Otkud vi znate kakav ja imam background, zašto to govorite?’ rasrdio se Beljak.

‘Ja sam sad došao na televiziju autom i unutra sam ostavio psa jer imam unutra radio’, odgovorio mu je Gjenero.

‘To je kleveta’, vikao je Beljak.

‘Što je kleveta, to što sam ja psa ostavio u autu?’ upitao je Gjenero.

Davor Gjenero je aludirao na stari grijeh Kreše Beljaka, koji je prije 18 godina s nekim prijateljem iz zabave otvorio 30-ak automobila kovanicom od 50 lipa. Beljak je jednom u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ opisao što se dogodilo: ‘Prijatelj je rekao da to može, ja nisam vjerovao. Nismo provaljivali. Samo smo ih otvarali, nismo ništa uzimali’.

Zbog toga je dobio osam mjeseci uvjetno. Hrvatska ne prašta sitne grijehe, ali obožava velike, serijske grešnike. Šef HSS-a je, u političkom dijelu rasprave, iznio zanimljiv stav: ‘Samobor je tri puta veći od Metkovića, četiri puta bogatiji i imamo pokazatelje koji su daleko iznad hrvatskog prosjeka’. Ali, avaj, nije Samobor nego Metković rasadište talenata. Zato nam i ide ovako.

Vijesti, HTV4, 27. svibnja, 10:00


Spikerica javlja da je umro Zbigniew Brzezinski pa provlači par klišeiziranih rečenica o američkom strategu. Brzezinskom je trebalo posvetiti cijeli film, neka ozbiljnija televizija bi to učinila. Od dijelom razumljive (poljske) nacionalne frustracije Rusima, Brzezinski je - što je čest slučaj - napravio idejnu platformu, kojoj je kao utjecajan čovjek dao moćnu polugu, Ameriku. Smislio je genijalan odgovor na sovjetsku invaziju na Afganistan: naoružao je mudžahedine, i, s kalašnjikovom u ruci, poveo ih u sveti rat protiv nevjernika. Od te ideje se ni danas nisu oslobodili, a po našim televizijama stalno se vrte diskusije na temu ‘Kako spriječiti radikalizaciju muslimana’. Pa jednostavno; prestanite ih ‘oslobađati’.

TNT, N1, 28. svibnja, 9:00


U još jednom zanimljivom TNT-u čuli smo zanimljive teze Maje Sever i Domagoja Mihaljevića. Maja Sever iznijela je zanimljivu pretpostavku da bi se na veliku političku scenu mogao vratiti nitko drugi do prijatelj drag, Zoran Milanović. Otišao je iz politike s namjerom da zaradi neku veću paru. Ako mu je to već pošlo za rukom, imamo posla s genijem. Ako nije, tržište rada će politici vratiti još jedan kadar neupotrebljiv bilo gdje van politike…Domagoj Mihaljević rekao je pak kako izjave ruskog direktora Sberbanke znače da za Agrokor postoje samo dvije opcije i da se lex Agrokorom kupovalo vrijeme.

‘Prva je stečaj, odnosno bankrot i to je po meni izgledna opcija, a druga je nacionalizacija Agrokora, da država potpuno i materijalno preuzme vlasništvo i dugove’, rekao je Mihaljević.

Ideja vladinog gremija (Martina Dalić i prijatelji) da se za spas sustava od 60.000 zaposlenih pošalje čovjek koji radi u firmi s jednim zaposlenim (Ante Ramljak) spada u antologijske. Gdje god država umiješa svoje prste u gospodarstvo, slijedi propast. Na tu se opciju možemo kladiti i u ovom slučaju.

Lisice, HTV1, 28. svibnja, 20:00


Cijela postkomunistička hrvatska (i srpska) kinematografija - dio koje je bio izrazito antikomunistički - u ovih 25 godina nije stvorila niti jedan film koji bi, promatran kao umjetničko, ali i političko djelo, i približno razorno kritizirao komunizam kao filmovi režisera koji su te i takve filmove snimali unutar sustava.‘Lisice’ Krste Papića (1969.) sjajan su antitotalitarni manifest, ali i briljantna etnografska studija dinarskih krajeva, njihova folklora, vrijednosnih sklopova, uvjerenja. Krsto Papić iskoristio je štos koji će kasnije koristiti i drugi režiseri: obračunavajući se sa staljinizmom, obračunavao se sa socijalizmom. Taj će postupak najočitije doći do izraza u ‘Zasedi’ Žike Pavlovića, gdje publika na jednom suđenju skandira: Tito-Staljin, Tito-Staljin… U kontekstu obračuna s nedemokratskim sustavima, ovakvi će filmovi (‘Zaseda’, ‘Hajka’, ‘U ime naroda’, ‘Vreme čuda’, ‘Lov na jelene’) koristiti neusporedivo više od vladinih povjerenstava. Scenarist ‘Lisica’ Mirko Kovač, bog mu dao pokoja duši, na tom je poslu napravio više od legije današnjih desničara.