Sicario u slengu znači plaćeni ubojica, kojega najčešće unajmljuju odnosno upošljavaju narko-karteli da za njih obavlja prljave poslove uklanjanja konkurencije, prepreka ili neprijatelja, a često ordinira između Sjedinjenih Američkih Država kao tržišta te zemalja Latinske Amerike kao ishodišta ilegalne trgovine. Pritom je američko-meksička granica neprestani izvor trzavica između dviju zemalja, ali i opasno područje na kojem djeluju brojni narko-karteli koji često koriste očajne migrante kako bi svoju robu prenijeli preko granice. Ujedno je posrijedi granica između prvog i trećeg svijeta, što dodatno jamči njezin simbolički status.
Dinamično pogranično područje mjesto je radnje ambicioznoga filma Sicario (2015) redatelja Denisa Villeneuvea (Naša majka, Zatočene, Blade Runner 2049) te scenarista Taylora Sheridana. Krenuli su od postavki konvencionalne kriminalističke priče potrage, u čije su središte stavili sposobnu no neiskusnu agenticu FBI-a Kate Macer (Emily Blunt), čija će radna i životna etika doći na kušnju dok bude rastrgana između beskrupuloznih postupaka svojih naređenih poput Matta Gravera (Josh Brolin) te vlastitih moralnih nahođenja da zadatak koji joj je povjeren obavi propisno i profesionalno. Njezin je problem što ne shvaća da su obje strane više međusobno isprepletene nego što su suprotstavljene. Iako je Villeneuve sklon obratima te držanju gledatelja u neizvjesnosti, istodobno je u Sicariju nastojao istaknuti unutarnji aspekt radnje nauštrb vanjskoga te time podrobnije razmotriti psihološku i moralnu problematiku, kao i slom idealizma protagonistice. U kaotičnom svijetu bez reda i pravila, ona je funkcionirala kao jedini agens koji još uvijek nije izgubio uporište.
.jpg)
Film je polučio solidnu gledanost u kinodvoranama te je ostavio dojam ostvarenja koje nije namijenjeno širokoj publici nego onoj koja je više od zabave sklona promišljati nad odgledanim. Tim više spomenuto dolazi do izražaja jer je djelo razmatralo aktualnu i relevantnu društvenu i političku problematiku, posebice u kontekstu često napetih odnosa SAD-a i Meksika te rata protiv droge koji je poduzela američka vlada. Time je Sicario nastojao ponuditi britak politički komentar, ne sluteći da će taj politički podtekst godinu dana nakon premijere uratka dobiti poprilično na aktualnosti.
Stoga je kao iznenađenje odjeknula vijest da će Sicario dobiti nastavak u kojem u središtu razmatranja neće biti lik Kate Mercer, dakle nosivi element izvornika, čija je priča na kraju ostala otvorenom. Naglasak će, umjesto nje, biti stavljen na tajanstvenog Alejandra (Benicio del Toro). Mlada i nadobudna protagonistica time biva ispuštena iz priče nauštrb zrelog i naočitoga muškarca, tajanstvenog i prekaljenoga, nadasve iskusnog, koji tradicionalno iz perspektive patrijarhalnoga diskursa djeluje kao prikladniji protagonist narativa o terorizmu te ilegalnom krijumčarenju droge i ljudi. Del Torov Alejandro suvremena je inačica osamljenoga kauboja koji se bori sam protiv svih, napose sustava u koji se djelomično uspijeva infiltrirati, no ostavlja ga po strani kad mu više ne odgovara ili počinje predstavljati preveliki teret. Time priča postaje mnogo konvencionalnija te bliža akcijskim narativima u kojima misteriozni neznanac, lišen tradicionalnih moralnih ograda, na kraju pokazuje da ima veliko srce, napose u brutalnom svijetu nasilja u kojem vlada rat svih protiv sviju i u kojem je egzistencija svedena na puko preživljavanje. Sicario 2 postaje sasvim muška priča u kojoj žene spašavaju muškarci, a kada žene i imaju poziciju moći poput Cynthije Foards (Catherine Keener), onda su te uloge strašno površno napisane, a likovi odveć papirnati.
.jpg)
Taylor Sheridan ostao je potpisan kao scenarist, a režija je povjerena talijanskom filmašu Stefanu Sollimi. Potonji je zanat vježbao u talijanskim televizijskim serijama, od kojih je najpoznatija Gomorra, koja se također bavi mafijaškim kontekstom. S obzirom na promjenu glavnoga protagonista te popudbinu redatelja, nije pretjerano zaključiti da je u Sicariju 2 možda veći naglasak stavljen na zabavljačke i akcijske segmente, a manje na društvene i političke. Međutim, film je nastao u doba kada Trumpova administracija sve više zaoštrava odnose s Meksikom te prijeti izgradnjom zidova koji će spriječiti priljev neželjenoga stanovništva u Sjedinjene Države. S te strane gledano, jer se Sollimino ostvarenje nastavlja baviti pograničnim područjem te (ne)poroznošću same granice, možda ipak možemo govoriti o stanovitoj relevantnosti ovoga nastavka. Sa svake strane granice postoje pojedinci koji ispaštaju i oni koji tu patnju koriste zbog financijskih probitaka, a iznad njih je politika koja ima neke sasvim druge interese.
Sicario 2 nastavlja se baviti odnosom visoke politike, obavještajnoga miljea te mafijaških organizacija. Međutim, uvodi jednu novinu. Dok se izvornik isključivo bavio odnosom SAD-a i južnih mu susjeda, u nastavka se kao narativni okidač postavlja motiv terorizma. Napad na američki market u Kansas Cityju kao udar na simbol američkoga načina života, odnosno kapitalizma i konzumerima, navodno je orkestriran iz arapskih zemalja, a teroristi su se uspjeli infiltrirati rutom koja vodi kroz Meksiko. Osim novog narativnog okidača, ovaj uvodni segment služi da bi se snažnije profilirao lik Matta Gravera, koji radi za američku vladu, ali u formi svojevrsne paravojske. Njegova beskrupuloznost leži na činjenici da ne preza ni od kakvih sredstava da ostvari svoje ciljeve, koji se često kose sa zdravim političkim odnosima te su moralno upitne naravi. Mimo toga, teroristički motiv nema pretjerane veze s podtekstom djela. Nakon toga, radnja se premješta na američko-meksičko pogranično područje u Teksasu te gotovo u mozaičnoj maniri prati nekoliko narativnih rukavaca koji se isprepliću da bi se u konačnici spojili u jedan, koji vrlo otvoreno naznačava drugi nastavak u kojem će Alejandro dobiti učenika. On pak nastavlja svoj osvetnički pohod, no ovoga puta dobiva suputnicu koja će ga uspjeti omekšati. Time Sicario 2 manje-više kroči utabanim stazama konvencionalne priče o osveti.
Iako slabiji i prostodušniji od originala, nastavak je ipak u cjelini gledano solidno i zabavno ostvarenje. Sollima solidno vodi priču, pazi na ritam i napetost, dobro orkestrira akcijske prizore koji su nasilni i krvavi, kako bi se ostvario realističan dojam brutalnoga svijeta nasilja, koji katkada djeluje bezizlazno. Ogoljeni pejzaži pojačavaju dojam odbačenosti, bivanja izvan zakona, ali i lovinom na koju su se namjerili različiti lovci. Alejandro se kreće svijetom koji je izvan zakona i prepoznatljivih regula.
filmovi
Dinamično pogranično područje mjesto je radnje ambicioznoga filma Sicario (2015) redatelja Denisa Villeneuvea (Naša majka, Zatočene, Blade Runner 2049) te scenarista Taylora Sheridana. Krenuli su od postavki konvencionalne kriminalističke priče potrage, u čije su središte stavili sposobnu no neiskusnu agenticu FBI-a Kate Macer (Emily Blunt), čija će radna i životna etika doći na kušnju dok bude rastrgana između beskrupuloznih postupaka svojih naređenih poput Matta Gravera (Josh Brolin) te vlastitih moralnih nahođenja da zadatak koji joj je povjeren obavi propisno i profesionalno. Njezin je problem što ne shvaća da su obje strane više međusobno isprepletene nego što su suprotstavljene. Iako je Villeneuve sklon obratima te držanju gledatelja u neizvjesnosti, istodobno je u Sicariju nastojao istaknuti unutarnji aspekt radnje nauštrb vanjskoga te time podrobnije razmotriti psihološku i moralnu problematiku, kao i slom idealizma protagonistice. U kaotičnom svijetu bez reda i pravila, ona je funkcionirala kao jedini agens koji još uvijek nije izgubio uporište.
Film je polučio solidnu gledanost u kinodvoranama te je ostavio dojam ostvarenja koje nije namijenjeno širokoj publici nego onoj koja je više od zabave sklona promišljati nad odgledanim. Tim više spomenuto dolazi do izražaja jer je djelo razmatralo aktualnu i relevantnu društvenu i političku problematiku, posebice u kontekstu često napetih odnosa SAD-a i Meksika te rata protiv droge koji je poduzela američka vlada. Time je Sicario nastojao ponuditi britak politički komentar, ne sluteći da će taj politički podtekst godinu dana nakon premijere uratka dobiti poprilično na aktualnosti.
Stoga je kao iznenađenje odjeknula vijest da će Sicario dobiti nastavak u kojem u središtu razmatranja neće biti lik Kate Mercer, dakle nosivi element izvornika, čija je priča na kraju ostala otvorenom. Naglasak će, umjesto nje, biti stavljen na tajanstvenog Alejandra (Benicio del Toro). Mlada i nadobudna protagonistica time biva ispuštena iz priče nauštrb zrelog i naočitoga muškarca, tajanstvenog i prekaljenoga, nadasve iskusnog, koji tradicionalno iz perspektive patrijarhalnoga diskursa djeluje kao prikladniji protagonist narativa o terorizmu te ilegalnom krijumčarenju droge i ljudi. Del Torov Alejandro suvremena je inačica osamljenoga kauboja koji se bori sam protiv svih, napose sustava u koji se djelomično uspijeva infiltrirati, no ostavlja ga po strani kad mu više ne odgovara ili počinje predstavljati preveliki teret. Time priča postaje mnogo konvencionalnija te bliža akcijskim narativima u kojima misteriozni neznanac, lišen tradicionalnih moralnih ograda, na kraju pokazuje da ima veliko srce, napose u brutalnom svijetu nasilja u kojem vlada rat svih protiv sviju i u kojem je egzistencija svedena na puko preživljavanje. Sicario 2 postaje sasvim muška priča u kojoj žene spašavaju muškarci, a kada žene i imaju poziciju moći poput Cynthije Foards (Catherine Keener), onda su te uloge strašno površno napisane, a likovi odveć papirnati.
Taylor Sheridan ostao je potpisan kao scenarist, a režija je povjerena talijanskom filmašu Stefanu Sollimi. Potonji je zanat vježbao u talijanskim televizijskim serijama, od kojih je najpoznatija Gomorra, koja se također bavi mafijaškim kontekstom. S obzirom na promjenu glavnoga protagonista te popudbinu redatelja, nije pretjerano zaključiti da je u Sicariju 2 možda veći naglasak stavljen na zabavljačke i akcijske segmente, a manje na društvene i političke. Međutim, film je nastao u doba kada Trumpova administracija sve više zaoštrava odnose s Meksikom te prijeti izgradnjom zidova koji će spriječiti priljev neželjenoga stanovništva u Sjedinjene Države. S te strane gledano, jer se Sollimino ostvarenje nastavlja baviti pograničnim područjem te (ne)poroznošću same granice, možda ipak možemo govoriti o stanovitoj relevantnosti ovoga nastavka. Sa svake strane granice postoje pojedinci koji ispaštaju i oni koji tu patnju koriste zbog financijskih probitaka, a iznad njih je politika koja ima neke sasvim druge interese.
Sicario 2 nastavlja se baviti odnosom visoke politike, obavještajnoga miljea te mafijaških organizacija. Međutim, uvodi jednu novinu. Dok se izvornik isključivo bavio odnosom SAD-a i južnih mu susjeda, u nastavka se kao narativni okidač postavlja motiv terorizma. Napad na američki market u Kansas Cityju kao udar na simbol američkoga načina života, odnosno kapitalizma i konzumerima, navodno je orkestriran iz arapskih zemalja, a teroristi su se uspjeli infiltrirati rutom koja vodi kroz Meksiko. Osim novog narativnog okidača, ovaj uvodni segment služi da bi se snažnije profilirao lik Matta Gravera, koji radi za američku vladu, ali u formi svojevrsne paravojske. Njegova beskrupuloznost leži na činjenici da ne preza ni od kakvih sredstava da ostvari svoje ciljeve, koji se često kose sa zdravim političkim odnosima te su moralno upitne naravi. Mimo toga, teroristički motiv nema pretjerane veze s podtekstom djela. Nakon toga, radnja se premješta na američko-meksičko pogranično područje u Teksasu te gotovo u mozaičnoj maniri prati nekoliko narativnih rukavaca koji se isprepliću da bi se u konačnici spojili u jedan, koji vrlo otvoreno naznačava drugi nastavak u kojem će Alejandro dobiti učenika. On pak nastavlja svoj osvetnički pohod, no ovoga puta dobiva suputnicu koja će ga uspjeti omekšati. Time Sicario 2 manje-više kroči utabanim stazama konvencionalne priče o osveti.
Iako slabiji i prostodušniji od originala, nastavak je ipak u cjelini gledano solidno i zabavno ostvarenje. Sollima solidno vodi priču, pazi na ritam i napetost, dobro orkestrira akcijske prizore koji su nasilni i krvavi, kako bi se ostvario realističan dojam brutalnoga svijeta nasilja, koji katkada djeluje bezizlazno. Ogoljeni pejzaži pojačavaju dojam odbačenosti, bivanja izvan zakona, ali i lovinom na koju su se namjerili različiti lovci. Alejandro se kreće svijetom koji je izvan zakona i prepoznatljivih regula.
filmovi
