smjerom snene rijeke bez vode

Ned, 02 Ožujak 2025 Objavio: Veljko Lukić

Snovi su istodobno projektor i nadrealistički filmovi

kao da se odjednom ugasi svjetlo
na stepništu zgrade u kojoj je tvoj stan.
koraci ti postanu oprezniji u mraku,
neprozirnom, neprobojnom, zlosutnom.
tražiš prekidač, čvrsto stežeš ključ.
ponekad juriš negdje stići ili od nekog pobjeći.
iduće noći si pokraj mrtvaja, usred vrbača,
u ritovima bez staza, u živom blatu.
ili kao krleža u vihrovitoj noći, osjetiš
kako u tebi klikču pijane vojske nagona,
i kako vihor oko tebe muči svijeće.
dogodi se i da te preplave valovi ljepote,
pa potoneš u dubine ugode koju stvara
vizualna senzacija, impresija novog svijeta.
snovi su destilirani strahovi ili oslobađanja,
istodobno projektor i nadrealistični filmovi.

signali proljeća

vani još nije svanulo.
započinje moj uobičajeni zimski dan.
u sobi još nezagrijanoj i uskogrudoj,
zurim u monitor laptopa, pijem nesicu
i lijekove koje zovem farmaceutski doručak,
i podižem objave na portal.

u tlu, ispod kutijaste zgrade
u kojoj trajem kao cipele pune papira,
iznad njene krovne ploče
što me štiti od sjekira vremena,
počinju signali mijenjanja zemlje i neba.
šumovi, klokot, pjesme ptica, bojenje polja,
najavljuju protezanje i veliko buđenje.
to se zemlja kreće od perihela prema afelu.
bit će više svjetla i topline i zvukova.

smjerom snene rijeke bez vode

ovaj dan bez raslinja i sjena,
tmuran, tih i težak,
protiče u reminiscencama,
sjetnim osvrtanjem na prijeđeni put,
na proteklo vrijeme tvog rasta.
ovaj dan bez boja i maglovit,
protiče kao zeppelinsko lebdenje
iznad pejsaža bez oštrih obrisa.
ovaj dan bez vjetra i hlada,
jednoličan i mekan,
protiče kroz sat bez velike kazaljke.
ovaj dan protiče beskrajnom pustinjom,
smjerom snene rijeke bez vode.

resort i pub

umišljena, dominantna, službena kultura
nadmeno vjeruje da je resort na goleti društva,
kompleks sličan istrian villas resort iz pule,
koji nudi veliki izbor luksuznih sadržaja.
umjetnici kontrakulture znaju da su
pub, kao orwellov mjesečev odraz,
gdje se toči guinness, crno mlijeko,
u čaše upravo za jednu imperijalnu pintu.
ne treba njima blizina mora, ograđene plaže,
wellness, vile, restorani i delicije, samo
šank, živa glazba, nekoliko prijatelja,
sendvič i alternativa nasuprot vrijednostima
koje obuzdavaju ljude, i stil pijenja života
koji teži za slobodom, jednakošću i bratstvom,
a odbacuje rat i navijanje, raskoš i lažni sjaj.

_____________________

8 Komentara

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik

Prijava

Vitrina 03.03.2025 07:44

Ispovjedna poezija, kao što je Lukićeva, intimna je autobiografska vrsta poezije koja ogoljuje pjesnikovu unutarnju borbu, traume i emocije. Često prožeta motivima smrti, depresije, obitelji i identiteta, ova poezija djeluje kao literarna ispovijed, sirova i beskompromisna. Pjesnici poput Sylvije Plath, Anne Sexton i Roberta Lowella oblikovali su ovaj pravac sredinom 20. stoljeća, pretvarajući vlastiti život u stihove koji ne štede ni autora ni čitatelja.

čitatelj 02.03.2025 20:58

U prvoj pjesmi snažno, ritmično, atmosferično. Ima taj osjećaj nagle izmjene svjetla i tame, sigurnosti i nesigurnosti, kao da se hoda po tankoj granici između sna i jave. Miješaju se senzorne slike s filozofskim tonom, što stvara dojam unutarnjeg previranja, ali i trenutaka apsolutne ljepote. Krležina referenca i "pijane vojske nagona" dodaju težinu, kao da se u jednom trenu može naći i u najdubljoj tami i u najsvjetlijem ushitu.

Martin 02.03.2025 09:00

Nisi u pravu. Autor razmišljaja i reagira dosljedno svom biću. U resortu i pubu osjeća se kritika društvenog statusa i vrijednosti koje dominiraju, ali i nostalgična čežnja za prostorima slobode, alternativne misli i istinske ljudske povezanosti. U ostalim pjesma slažem s se Jepom i valerijanom.
Portreti pjesnika ovise o trenutku, doživljaju svijeta, svjetlu i sjeni ali, naglasit ću, radi se o istom čovjeku, nezadovoljnom, kritičnom spram stvarnosti. Sve je to nevažno, ako su pjesme uspjele kao nadsumativni skup riječi, ako su uvjerljive.

Martin 02.03.2025 09:01

Komentar se odnosi na unin dojam.

una 02.03.2025 09:21

@Martin mene ne interesira tuđe mišljenje već moj dojam pjesničkog izričaja.
Riječ "susrećem" se može shvatiti dvojako; jedan čovjek u u dvije različite situacije, ili, dva čovjeka od kojih je jedan usamljenik u svakom pogledu, a drugi, usamljenost na trenutak ostavlja u pubu uz čašu piva i živu muziku.

una 02.03.2025 08:24

Danas u pjesmama susrećem dva čovjeka koji razmišljaju na sasvim drugačiji način. Prvi je usamljenik, promatrač vremena koje prolazi, "protiče kao sat bez velike kazaljke"; dok drugi zaborav i opuštenost traži u pubu za šankom uz živu glazbu i nekoliko prijatelja.

valerijana 02.03.2025 07:54

U signalima proljeća prikazan je snažan kontrast između unutrašnjeg, statičnog prostora i vanjskog, dinamičnog svijeta. Zatvorenost sobe, hladnoća i rutinizirana radnja suprotstavljeni su promjenama u prirodi, cikličkoj igri svjetla i kretanja Zemlje. Posebno su upečatljive slike: Cipele pune papira kao ilustracija osjećaja istrošenosti i privremenosti; sjekire vremena, prikaz opasnosti prolaznosti, ali i zaštita od nje; farmaceutski doručak– hladna, mehanička svakodnevica.
Završetak donosi optimizam, makar suptilan – svjetlo i toplina dolaze, ciklus se nastavlja.
Sviđa mi se kako pjesnik koristi prirodne pojmove (perihel, afel) da prikaže nadu kroz znanstvenu preciznost.

Jep 02.03.2025 07:26

Smjerom snene rijeke bez vode-

Melankolična pjesma s dubokom atmosferom tišine i sjetnog promišljanja. Odiše osjećajem težine, odsutnosti i prolaznosti, kao da opisuje dan lišen energije, gotovo zamrznut u vremenu. Nosi refleksivan ton, pun reminiscencije.