Što smo naučili iz slučaja Saucha? Nekoliko stvari, jednu goru od druge. Prvo, živimo u banana-državi u kojoj svaka petparačka fiktivna firma mora voditi putne naloge preko tekućeg računa i s pisanim tragom novca preko bankovnog računa, a samo saborski zastupnici i članovi Vlade, te šefica države još idu pješice na blagajnu po putne naloge i akontacije.
Drugo, naučili smo i da Državna revizija ne ulazi baš svake godine u Vladu nego, onako, kad se slučajno toga sjeti. Revizija nije bila u Vladi 2013. i 2014. godine uopće?! U paketu s tim, shvatili smo i da niti šef Ureda Vlade, uhićeni Tomislav Saucha, a ni njegov nadređeni, bivši premijer Zoran Milanović, nikada nisu pročitali nalaz revizije o vlastitom radu, čak i kada ga je bilo. Što li su radili, uopće?
Treće, shvatili smo i da je nemoguće da je slučaj Saucha bez političke pozadine. Ne ulazeći u njegovu osobnu kaznenu odgovornost, kao ni bilo koju vrstu odgovornosti njegova tadašnjeg šefa Milanovića, činjenica je da je slučaj otvoren upravo u trenutku izglasavanja nepovjerenja Pavi Barišiću zvanom »Fusnota«. Pažnja je skrenuta s HDZ-a na SDP. Pritom smo ustanovili i da je Barišić sačuvan bez glasova Mosta i bez natpolovične većine glasova svih zastupnika – umjesto da je dobio iznad 76 glasova, Barišić je ostao na 72. Ali, baš ga briga, ima Kaptol iza sebe. To je dovoljno za ostanak, ali nedovoljno za konstataciju da je vladajuća koalicija stabilna i da se HDZ može oslanjati na Most. Plenković se slobodno može bojati te brojke. Buuu – 72.
No, to je samo kolateralna činjenica. Ustanovili smo i da je, ako stvar ostane na Sauchi, riječ o teškom amaterizmu. Ćaća mora da umire od smijeha! Uzimati novac na dnevnicama, na tom sitnišu dovoljnom za podmirenje eventualno jednog ekstra ručka na dnevnoj bazi više nego si možeš priuštiti plaćom šefa Ureda predsjednika Vlade, doslovno zvuči kao šibicarenje na trgu. Problem je što to ne može, a ne voditi do samog bivšeg premijera Milanovića. Njega se već počelo rastezati sukobom interesa oko osnivanja nove firme, pa putom u Albaniju u ulozi šefa stranke, pa kupovinom odijela, ručkovima u Taču i ostalim tričarijama. A sada igra očito postaje ozbiljnija. Slučaj Saucha znači da će se početi itekako iščitavati stara revizorska izvješća, kopati po imovinskim karticama...
Ivan Pernar je u pravu: dok je jedna stranka pljačkala u milijunskim iznosima i prodavala nacionalno blago, drugi se optužuju gotovo za sitniš. No, krimen nema politički, ali ni matematički predznak, nije bitno je li milijarda kuna ili malo ekskluzivniji ručak – svi smo pred Cvitanom isti.
No, ono zanimljivo je da su mete uvijek – bivši. Dok su na vlasti, revizije ni od korova; čim postanu bivši, vade im se oči i utroba.
novilist
Drugo, naučili smo i da Državna revizija ne ulazi baš svake godine u Vladu nego, onako, kad se slučajno toga sjeti. Revizija nije bila u Vladi 2013. i 2014. godine uopće?! U paketu s tim, shvatili smo i da niti šef Ureda Vlade, uhićeni Tomislav Saucha, a ni njegov nadređeni, bivši premijer Zoran Milanović, nikada nisu pročitali nalaz revizije o vlastitom radu, čak i kada ga je bilo. Što li su radili, uopće?
Treće, shvatili smo i da je nemoguće da je slučaj Saucha bez političke pozadine. Ne ulazeći u njegovu osobnu kaznenu odgovornost, kao ni bilo koju vrstu odgovornosti njegova tadašnjeg šefa Milanovića, činjenica je da je slučaj otvoren upravo u trenutku izglasavanja nepovjerenja Pavi Barišiću zvanom »Fusnota«. Pažnja je skrenuta s HDZ-a na SDP. Pritom smo ustanovili i da je Barišić sačuvan bez glasova Mosta i bez natpolovične većine glasova svih zastupnika – umjesto da je dobio iznad 76 glasova, Barišić je ostao na 72. Ali, baš ga briga, ima Kaptol iza sebe. To je dovoljno za ostanak, ali nedovoljno za konstataciju da je vladajuća koalicija stabilna i da se HDZ može oslanjati na Most. Plenković se slobodno može bojati te brojke. Buuu – 72.
No, to je samo kolateralna činjenica. Ustanovili smo i da je, ako stvar ostane na Sauchi, riječ o teškom amaterizmu. Ćaća mora da umire od smijeha! Uzimati novac na dnevnicama, na tom sitnišu dovoljnom za podmirenje eventualno jednog ekstra ručka na dnevnoj bazi više nego si možeš priuštiti plaćom šefa Ureda predsjednika Vlade, doslovno zvuči kao šibicarenje na trgu. Problem je što to ne može, a ne voditi do samog bivšeg premijera Milanovića. Njega se već počelo rastezati sukobom interesa oko osnivanja nove firme, pa putom u Albaniju u ulozi šefa stranke, pa kupovinom odijela, ručkovima u Taču i ostalim tričarijama. A sada igra očito postaje ozbiljnija. Slučaj Saucha znači da će se početi itekako iščitavati stara revizorska izvješća, kopati po imovinskim karticama...
Ivan Pernar je u pravu: dok je jedna stranka pljačkala u milijunskim iznosima i prodavala nacionalno blago, drugi se optužuju gotovo za sitniš. No, krimen nema politički, ali ni matematički predznak, nije bitno je li milijarda kuna ili malo ekskluzivniji ručak – svi smo pred Cvitanom isti.
No, ono zanimljivo je da su mete uvijek – bivši. Dok su na vlasti, revizije ni od korova; čim postanu bivši, vade im se oči i utroba.
novilist
