Kao najvjerojatnija nova adresa Ureda predsjednice spominje se Opatička 10. Ah, povijesne li simbolike! Jer upravo se na toj adresi 1961. pronašlo radno mjesto za general-majora Franju Tuđmana kada se dotični preselio iz Beograda u Zagreb i iz uniforme JNA u civilno odijelo
Mediji pokorno – bez trunke zajebancije koja bi tako lijepo pristajala temi – javljaju da Povjerenstvo za određivanje sjedišta Ureda predsjednice Republike Hrvatske, osnovano u ožujku prošle godine, ovih dana dovršava svoj zahtjevni posao i da će vrlo brzo objaviti svoje zaključke.
Ako se s tim zaključcima suglasi naručiteljica posla – predsjednica Republike Idi-Mi-Dođi-Mi, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović – zahtjev za preseljenje njezine firme bit će poslan novoj vladi države koja se u krugovima svjetskih farmako-industrijalaca naziva Republic of Easy-Come-Easy-Go.
Jedanaesteročlani trust mozgova za selidbu i veselidbu predsjednice Republike dostavit će rezultate svog mukotrpnog desetomjesečnog rada i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, gdje će se ustanoviti koje od nekretnina u državnom vlasništvu odgovaraju uvjetima utvrđenim stručnim nalazom povjerenstva.
Tako će se najzad okončati cjelogodišnje zlopaćenje najviše državne činovnice koja je svojom kuknjavom da se na Pantovčaku osjeća »kao riba u akvariju« izazivala nepodijeljenu sućut dizaličara, trafikantica, radnika u naplatnim kućicama i ostalim zastakljenim prostorima čija se kvadratura može iskazati prstima jedne ruke…
A da se tim akvarijskim patnjama ribe zvane Kolinda doista bliži kraj, uvjeravaju nas i medijski insajderi koji su doznali da su formalno nedovršenim prijedlozima povjerenstva već sada zadovoljni i sigurnosno-obavještajni stručnjaci. Dakle, isti oni zbog čijih je prigovora zanatske naravi lani osujećena predsjedničina namjera da – zbog deklarirane štedljivosti i žuđene bliskosti s građanima – svoj obrt za vršenje državničkih usluga otvori u skromnoj rezidencijalnoj vili u Visokoj ulici.
Kao najvjerojatnija nova adresa Ureda predsjednice spominje se Opatička 10, koja je – pretpostavljam – izabrana i zbog svoje povijesne simbolike. Upravo na toj adresi se 1961. pronašlo radno mjesto za general-majora Franju Tuđmana kada se dotični preselio iz Beograda u Zagreb i iz uniforme Jugoslavenske narodne armije u civilno odijelo.
Na toj su mu adresi drugovi iz hrvatskog partijskog vrha otvorili Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske i postavili ga za direktora, ali se Tuđman – po sjećanju Miroslava Krleže što ga je pribilježio Enes Čengić – nije htio baviti onim što je stajalo u nazivu instituta, nego je, umjesto toga, zajunio da dokaže kako je sporazum Cvetković-Maček bio dobar za Hrvate.
No, da bi Kolinda Grabar-Kitarović, gonjena svojim retrotuđmanizmom, raskinula državničko-prostorne veze s Tuđmanovim – ali i božeprosti Mesićevim i Josipovićevim – Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku pa uspostavila novi feng-shui kontinuitet s Ćaćinim prvim zagrebačkim uredskim ambijentom, iz Opatičke 10 treba iseliti Hrvatski institut za povijest koji na istoj adresi boravi kao sljednik Instituta za historiju radničkog pokreta. Ne znam pita li se nova stanarka – kamo ćemo u tom slučaju s Hrvatskim institutom za povijest? U ropotarnicu povijesti ili na bespuća povijesne zbiljnosti?
U međuvremenu – ne hajući gdje će budući hrvatski povjesničari pisati radove o njezinu povijesnom preseljenju s brda na brdo – predsjednica se sprema za treću privremenu selidbu svoga Ureda. Nakon već usrećenih Splita i Pule koji su se – po skromnome mišljenju Kolinde Grabar-Kitarović – za njezina privremenog uredovanja prometnuli u hrvatske glavne gradove, sada je došao red da i Vukovar nekoliko dana bude metropola.
Raspored državničkih dužnosti i obaveza na trećoj privremenoj lokaciji već je objavljen, od svečanog dizanja zastave do posjeta tvornici furnira, a nije teško pogoditi ni kako će ta podunavska epopeja završiti. Uobičajenim riječima s uredske odjavne špice koje će podgrijavanjem i rutinskom zamjenom toponima, etnika i ktetika postati tople kao da ih upućuje prvi put: »Nadam se, drage Vukovarke i Vukovarci, da rad Ureda Predsjednice ničim nije remetio uobičajen život vašega grada. Bilo je ovo lijepo i dragocjeno iskustvo za mene osobno i moj Ured. Nadam se isto tako da su ovi dani, u kojima je Vukovar na svoj način bio hrvatski glavni grad, i vama približili rad Ureda Predsjednice. Vjerujem da ću tijekom sljedeće godine ponovno moći raditi i proboraviti među vama. Hvala, dragi Vukovare – hvala, drago Podunavlje! Vaša Kolinda Grabar-Kitarović, Predsjednica Republike Hrvatske«.
Vidjet ćemo uskoro hoće li se običaj privremenog izmještanja Ureda nastaviti i ako se predsjednica u Opatičkoj 10 ne bude osjećala tjeskobno kao u pantovčačkom akvariju. I vidjet ćemo onda hoće li gospođa Grabar-Kitarović svoj dvorski život obogatiti i uvođenjem dužnosti predvodnika Ureda, za čijega bi joj vršitelja najpraktičnije bilo imenovati Branka Uvodića.
Pa da nam predsjednica države sve svoje zahtjevne poslove obavlja u sklopu emisije »Lijepom Našom«. I da uz počasnu gardu postrojava i počasnu estradu.
novilist
Mediji pokorno – bez trunke zajebancije koja bi tako lijepo pristajala temi – javljaju da Povjerenstvo za određivanje sjedišta Ureda predsjednice Republike Hrvatske, osnovano u ožujku prošle godine, ovih dana dovršava svoj zahtjevni posao i da će vrlo brzo objaviti svoje zaključke.
Ako se s tim zaključcima suglasi naručiteljica posla – predsjednica Republike Idi-Mi-Dođi-Mi, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović – zahtjev za preseljenje njezine firme bit će poslan novoj vladi države koja se u krugovima svjetskih farmako-industrijalaca naziva Republic of Easy-Come-Easy-Go.
Jedanaesteročlani trust mozgova za selidbu i veselidbu predsjednice Republike dostavit će rezultate svog mukotrpnog desetomjesečnog rada i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, gdje će se ustanoviti koje od nekretnina u državnom vlasništvu odgovaraju uvjetima utvrđenim stručnim nalazom povjerenstva.
Tako će se najzad okončati cjelogodišnje zlopaćenje najviše državne činovnice koja je svojom kuknjavom da se na Pantovčaku osjeća »kao riba u akvariju« izazivala nepodijeljenu sućut dizaličara, trafikantica, radnika u naplatnim kućicama i ostalim zastakljenim prostorima čija se kvadratura može iskazati prstima jedne ruke…
A da se tim akvarijskim patnjama ribe zvane Kolinda doista bliži kraj, uvjeravaju nas i medijski insajderi koji su doznali da su formalno nedovršenim prijedlozima povjerenstva već sada zadovoljni i sigurnosno-obavještajni stručnjaci. Dakle, isti oni zbog čijih je prigovora zanatske naravi lani osujećena predsjedničina namjera da – zbog deklarirane štedljivosti i žuđene bliskosti s građanima – svoj obrt za vršenje državničkih usluga otvori u skromnoj rezidencijalnoj vili u Visokoj ulici.
Kao najvjerojatnija nova adresa Ureda predsjednice spominje se Opatička 10, koja je – pretpostavljam – izabrana i zbog svoje povijesne simbolike. Upravo na toj adresi se 1961. pronašlo radno mjesto za general-majora Franju Tuđmana kada se dotični preselio iz Beograda u Zagreb i iz uniforme Jugoslavenske narodne armije u civilno odijelo.
Na toj su mu adresi drugovi iz hrvatskog partijskog vrha otvorili Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske i postavili ga za direktora, ali se Tuđman – po sjećanju Miroslava Krleže što ga je pribilježio Enes Čengić – nije htio baviti onim što je stajalo u nazivu instituta, nego je, umjesto toga, zajunio da dokaže kako je sporazum Cvetković-Maček bio dobar za Hrvate.
No, da bi Kolinda Grabar-Kitarović, gonjena svojim retrotuđmanizmom, raskinula državničko-prostorne veze s Tuđmanovim – ali i božeprosti Mesićevim i Josipovićevim – Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku pa uspostavila novi feng-shui kontinuitet s Ćaćinim prvim zagrebačkim uredskim ambijentom, iz Opatičke 10 treba iseliti Hrvatski institut za povijest koji na istoj adresi boravi kao sljednik Instituta za historiju radničkog pokreta. Ne znam pita li se nova stanarka – kamo ćemo u tom slučaju s Hrvatskim institutom za povijest? U ropotarnicu povijesti ili na bespuća povijesne zbiljnosti?
U međuvremenu – ne hajući gdje će budući hrvatski povjesničari pisati radove o njezinu povijesnom preseljenju s brda na brdo – predsjednica se sprema za treću privremenu selidbu svoga Ureda. Nakon već usrećenih Splita i Pule koji su se – po skromnome mišljenju Kolinde Grabar-Kitarović – za njezina privremenog uredovanja prometnuli u hrvatske glavne gradove, sada je došao red da i Vukovar nekoliko dana bude metropola.
Raspored državničkih dužnosti i obaveza na trećoj privremenoj lokaciji već je objavljen, od svečanog dizanja zastave do posjeta tvornici furnira, a nije teško pogoditi ni kako će ta podunavska epopeja završiti. Uobičajenim riječima s uredske odjavne špice koje će podgrijavanjem i rutinskom zamjenom toponima, etnika i ktetika postati tople kao da ih upućuje prvi put: »Nadam se, drage Vukovarke i Vukovarci, da rad Ureda Predsjednice ničim nije remetio uobičajen život vašega grada. Bilo je ovo lijepo i dragocjeno iskustvo za mene osobno i moj Ured. Nadam se isto tako da su ovi dani, u kojima je Vukovar na svoj način bio hrvatski glavni grad, i vama približili rad Ureda Predsjednice. Vjerujem da ću tijekom sljedeće godine ponovno moći raditi i proboraviti među vama. Hvala, dragi Vukovare – hvala, drago Podunavlje! Vaša Kolinda Grabar-Kitarović, Predsjednica Republike Hrvatske«.
Vidjet ćemo uskoro hoće li se običaj privremenog izmještanja Ureda nastaviti i ako se predsjednica u Opatičkoj 10 ne bude osjećala tjeskobno kao u pantovčačkom akvariju. I vidjet ćemo onda hoće li gospođa Grabar-Kitarović svoj dvorski život obogatiti i uvođenjem dužnosti predvodnika Ureda, za čijega bi joj vršitelja najpraktičnije bilo imenovati Branka Uvodića.
Pa da nam predsjednica države sve svoje zahtjevne poslove obavlja u sklopu emisije »Lijepom Našom«. I da uz počasnu gardu postrojava i počasnu estradu.
novilist
