Naprosto, tri pijetlića su vlast lako i tek tako predala vuku poput tri zbunjena prasića. I zato je Kukuriku koalicija morala nestati. Naprosto nije imala strašnog pijetla pa u kući nije bilo dobrih jaja. Počivala u miru.
H vala Bogu, Kukuriku koalicija jučer je utrnuta u Trnovcu Bartolovečkom kraj Varaždina izostankom IDS-a s potpisivanja sporazuma Milanovićeve nove fronte za sljedeće izbore.
Hvala Bogu, jer ime Kukuriku koalicija prvi put se javno pojavilo u naslovu mog uvodnika objavljenog 17. srpnja 2009. godine, dva dana nakon što su se njezini čelnici sastali u poznatom istoimenom kastavskom restoranu. Kao jedan od kumova tog imena, koje se šest godina provlači političkom i medijskom scenom, drugi je Ivica Đikić koji je prvi u Redakciji ispalio »Kukuriku koalicija«, morao sam se zapitati jesmo li tada dobro procijenili danas blagopočivajućeg krštenika.
Dovoljno je pogledati fotografiju okrepljenih, nasmijanih i samouvjerenih Radimira Čačića, Vesne Pusić, Josipa Leke, Zorana Milanovića, Zlatka Komadine, Ivana Jakovčića, Damira Kajina i Igora Dragovana odlučnih da zadaju posljednji udarac vladajućem HDZ-u koji se raspadao po šavu Sanaderovih afera, korupcije i kriminala, dok se država opasno ljuljala na rubu bankrota, socijalnih nemira i zbogom Europi.
Ime kastavskog restorana i onomatopeja koja najavljuje zoru savršeno su se simbolički uklopili u logo koji je marketinški obećavao promjene koje su građani u najvećoj mirnodopskoj krizi od postanka Hrvatske zdušno očekivali. I podržali već na predsjedničkim izborima koje je uvjerljivo, u drugom krugu dobio SDP-ovac Ivo Josipović porazivši »otpadnika«, nezavisnog Milana Bandića.
Doduše, nadimak Kukuriku koalicija nikada se nije svidio Zoranu Milanoviću, pa je dvogodišnjicu kastavskog sporazuma na Trgu svetog Marka u Zagrebu obilježilo potpisivanje izborne koalicije četvorice (SDP, HNS, IDS, HSU) nazvane birokratski nemušto i neprepoznatljivo Savez za promjene. Naravno da tako nešto neinventivno nitko nije zapamtio, pa je na parlamentarnim izborima za sve pobijedila Kukuriku koalicija hametici potukavši HDZ.
U tom trenutku mnogi su se pitali hoće li uopće Tuđmanova stranka opstati ili doživjeti sudbinu HSLS-a, ali gotovo nitko nije dvojio da su tim rezultatom Milanović i kukurikavci praktički osvojili dva uzastopna mandata. Imali su Pantovčak, sigurnu većinu u Saboru, povjerenje građana za bilo koji potez najavljen u Planu 21, te trasiran put 28. članice Europske unije u koju su nas nakon desetljeća mukotrpnog puta slavodobitno uveli SDP-ovci, predsjednik Josipović i premijer Milanović. Oslobađajuća presuda Haškog suda generalima Gotovini i Markaču stigla je kao bonus, jack pot koji dobitak umnaža do neslućenog.
Takav politički kapital, svatko bi se zakleo u svoje kumče, nitko ne može potrošiti. »U Kastvu je jelovnik otvoren, HDZ je samog sebe već odavno servirao, a sada je samo na Milanoviću, Čačiću i Jakovčiću da taj obrok mirno i pristojno raspodijele između sebe. U protivnom, završit će, baš kao i svi prvi pijevci, u loncu, uz baladu o kukuriku koaliciji«, završio sam tekst krštenja »Kukuriku koalicija« te 2009. godine.
Ne, nije se HDZ promijenio, niti je Karamarko karizmatični preporoditelj koji je desničarski feniks digao iz pepela i Kukuriku koaliciju doveo pred lonac. Naprosto, tri pijetlića su vlast lako i tek tako predala vuku poput tri zbunjena prasića.
I zato je Kukuriku koalicija morala nestati. Naprosto nije imala strašnog pijetla pa u kući nije bilo dobrih jaja. Počivala u miru
novilist
