Ruski rulet ćorcima

"Kada sljedeće srijede predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u Sočiju dočekaju ruski predsjednik Vladimir Putin i šef diplomacije Sergej Lavrov, bit će to prilika da se zaista okrene nova stranica u odnosima dviju zemalja", zapisao je u zadnjem broju Globusa bivši Vjesnikov kolumnist i vanjskopolitički urednik Jurica Körbler. Svjesno ili ne, poigrao se Babe Vange koja je, eto, promašila ceo fudbal, a time stavio na kocku i svoju - uglavnom uvjerljivu - analitičku objektivnost. Nova stranica u odnosima RH i Ruske Federacije ni u čemu ekonomski i diplomatski bitnom za našu zemlju neće biti nova. Ne dopušta Washington, prije i odlučnije nego Bruxelles, a Grabar-Kitarović ni u snu ne bi učinila nešto kontra Donaldu Trumpu. Nije kompetentna za detant prema Istoku/Jugoistoku bez miga iz Washingtona.

Već po logici činjenice da je RH odavno ustupio Bruxellesu i NATO/SAD-u ključne sastavnice svog državnog suvereniteta - kao bitan nacionalni interes (sic) - zemlju je zapao marginalan položaja u međunarodnoj zajednici: u EU je druge/treće brzine, u svijetu je tek statistička činjenica unatoč globtroterski opsjednutoj predsjednici koja u samo godinu dana "državničkih" putovanja napravi kilometraže globusom, troška poreznim obveznicima i inkasira deviznih dnevnica više nego njezin prethodnik u cijelom svom mandatu. No dobro, može joj se.

Već po logici činjenice da je RH odavno ustupio Bruxellesu i NATO/SAD-u ključne sastavnice svog državnog suvereniteta - kao bitan nacionalni interes (sic) - zemlju je zapao marginalan položaja u međunarodnoj zajednici: u EU je druge/treće brzine, u svijetu je tek statistička činjenica unatoč globtroterski opsjednutoj predsjednici koja u samo godinu dana "državničkih" putovanja napravi kilometraže globusom, troška poreznim obveznicima i inkasira deviznih dnevnica više nego njezin prethodnik u cijelom svom mandatuU Moskvi su itekako svjesni dominantne hrvatske ovisnosti/podložnosti ekonomskim, vojnim, geostrateškim i inim interesima Zapada. Bivšem KGB-ovcu Vladimiru Putinu više je nego bjelodana i napadno nekritička okrenutost Grabar-Kitarović SAD-u, pa na tom tragu i militantno soliranje slanjem vojske i naoružanja u Litvu i Poljsku, gdje se ima pod američkim zapovjedništvom suprotstaviti "ruskoj agresiji na Europu". Sic. Ministar obrane Damir Krstičević, također HDZ-ov proamerički jastreb, u četvrtak 12. listopada ispratio je iz bjelovarske vojarne mehanizirano-raketni kontingent na proturusku misiju u Poljsku. Devedeset vojnika, s višecijevnim raketnim bacačima, imitacijom čuvenih ruskih kaćuša. Do konca godine bi još 200 vojnika - ne 100 kako se najavljivalo - otputovalo na litvansko-rusku granicu zveckati hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu.

"Novac je osiguran u proračunu", kaže ministar. Kazao je, 60 eura samo vojnička dnevnica. Pa puta 90 puta iks mjeseci (ne manje od šest) plus solidni režijski troškovi putovanja i boravka u Poljskoj, vježbovni materijal... Skupit će se pozamašna svota. To je HDZ-ovoj vlasti preče od krpanja derutnog životnog standarda u vlastitoj zemlji te zaustavljanja lančanih poskupljenja energenata, režija stanovanja i hrane ove jeseni.

Jest da Hrvatskoj nije mjesto ni u Poljskoj, ni u Litvi, Afganistanu ili sutra u Sjevernoj Koreji, ako razuman svijet i sami američki republikanci hitno ne privedu pameti izgubljenu u prostoru i vremenu militantnu ikonu hrvatske predsjednice - Donalda Trumpa. Ali daj to reci zapovjednici Oružanih snaga dok je vrhovna i ministru vojnom - svako malo za neopozivu ostavku spremnim - s kojim je opet u velikoj ljubavi po oružju i ratnim savezima, iako su se ljetos gadno zakačili zbog požara u Dalmaciji. Sada dižu pričuvu na višednevne vježbe radi "obnove vojnih znanja i sposobnosti", a porezni obveznici će dodatno platiti 4,5 milijuna kuna igranje rata po doktrini na kojoj je ministar Krstičević školovan u Beogradu do čina potporučnika JNA: "Radimo kao da će sto godina biti mir, spremajmo se kao da će sutra biti rat".

Možda i bude, vrag će znati. Ako ga ipak bude, a hrvatskog miša još zatekne kako se miješa u posije, pojest će ga svinje. Pita li ga u Sočiju, Putin se neće ustručavati reći gošći s balkanskog kiflića da će prve ruske rakete već uperene i prema RH - tko zna s kakvim bojevim glavama - pasti na Zagreb, potom na Rijeku, Split... Moskva je već drugi dan nakon što je NATO (1. travnja 2009.) primio Hrvatsku u članstvo poručila Banskim dvorima da je RH "od danas legitimna meta naših projektila". Hoće li NATO aktivirati "čarobni" čl. 5. vojnog ugovora zagusti li Hrvatskoj s tih strana ili će, kako se Trump prijeti već od ulaska u Bijelu kuću, gledati svoja posla, a svatko neka se brani kako zna, za vlastiti novac? Bolje je ne provjeravati.

Krajnje je neizvjesno hoće li "partneri" i nad balkanskim kiflićem raširiti proturaketni kišobran (Baltik - Crno more; Poljska - Češka - Rumunjska) za koji Amerikanci tvrde Rusima da služi za obranu (sic) Europe od nuklearnog napada iz Sjeverne Koreje i Irana (sic). Budući da je putanja izmišljene ugroze baš preko Rusije, logično je da su, jelte, i NATO/SAD-ove "proturakete" uperene prema Rusiji? A RH pristrano druka na toj valnoj dužini. Zbog Trumpove proljetos ucjene 24 od 28 članica NATO-a, koje za obranu izdvajaju manje od propisanih dva posto BDP-a, Kolinda Grabar-Kitarović je na prošlom summitu Sjevernoatlantskog saveza obvezala RH da će to učiniti do 2024. godine. Sada je vojni proračun oko 1,3 posto BDP-a, a 86 posto je vanjski dug. Da se naoruža više od Sjeverne Koreje i sav narod natjera u maskirne odore, RH u pravom ratu velikih ne može pobijediti. A militarizam nije prihvatljiv ni kad se trenutno nađe na pobjedničkoj strani.No, Grabar-Kitarović i Krstičević ništa ne žele prepustiti slučaju, pa će na račun svih građana i u njihovo ime - unatoč kroničnoj proračunskoj bezlipici - radije kupovati rashodovane američke borbene avione, helikoptere i kojekakav ubilačko-potrošni materijal, nego revitalizirati socijalnu državu, ukinuti pučke kuhinje i socijalne dućane, zaposliti mlade da ne bježe trbuhom za kruhom, dati im krov nad glavom, osigurati mirovine i plaće dostojne čovjeka, pošteno platiti liječnike i učitelje, razvijati kulturu i umjetnost

No, Grabar-Kitarović i Krstičević ništa ne žele prepustiti slučaju, pa će na račun svih građana i u njihovo ime - unatoč kroničnoj proračunskoj bezlipici - radije kupovati rashodovane američke borbene avione, helikoptere i kojekakav ubilačko-potrošni materijal, nego revitalizirati socijalnu državu, ukinuti pučke kuhinje i socijalne dućane, zaposliti mlade da ne bježe trbuhom za kruhom, dati im krov nad glavom, osigurati mirovine i plaće dostojne čovjeka, pošteno platiti liječnike i učitelje, razvijati kulturu i umjetnost... Kad bude, ako bude uistinu zagrmjelo, svi će ti naoružani milijuni otići u vjetar i staro željezo, a huškači opet pobjeći - "u Argentinu". Kao 1945., ili kao toliki danas "domoljubi" 1991. u šank/münchensku bojnu. Ta je najučinkovitije ratovala.

Domaćin u Sočiju jamačno neće spominjati taj otužan background svojoj ponosnoj gošći, ali neće se sustezati otvoreno joj reći što drži o diplomatski, ekonomski i vojno na daljinski upravljač dirigiranom neprirodnom odnosu RH prema Rusiji. Koji odnos - na opće veselje ratobornog dijela hrvatskih branitelja, vojnog establishmenta i onih koji iz dna duše mrze Srbe, Ruse i sve pravoslavno bilo gdje u svijetu - prije svega šteti kilavom hrvatskom gospodarstvu i ne pomaže vanjskopolitičkom dignitetu RH u međunarodnoj zajednici. Čak ni među "partnerima", gdje je RH tek mali od kužine. Grabar-Kitarović je više puta i kod kuće i u inozemstvu negativno zborila o penetraciji ruskih interesa u zemljama bivše SFR Jugoslavije i alarmirala SAD/NATO da se tome suprotstavi. "Kako će predsjednica RH sad objasniti Putinu hrvatsku vojsku na ruskoj granici?" - ironizirao je na Twitteru njezin prethodnik na Pantovčaku Ivo Josipović.

Kolinda Grabar-Kitarović - ne samo iz tih razloga - nije osoba kadra otvarati nove stranice dobrih odnosa RH i Rusije i biti vjerodostojna Putinu kad ni stare stranice nisu bile dobre. Službeni Zagreb, ničim izazvan ni ugrožen s ruske strane, već 27 godina drži odnose dviju zemalja u hladnjaku. Nije ih maknula s leda ni jedna vlada prije SDP-ove Ivice Račana, ovaj je također samo nemušto prtljao, Ivo Sanader je sljepački odbio dugoročno korisne za RH energetske projekte s Rusima, Jadranka Kosor se prisno družila s Vladimirom Vladimirovičem, ali je sve ostalo na praznim obećanjima. Zoran Milanović i njegovi karikaturni nasljednici (Orešković - Karamarko - Petrov) nisu bili kadri čak ni poslati veleposlanika u Moskvu. Kao da je to bezvezni bantustan u zapećku globusa, a ne jedna od najvažnijih svjetskih velesila u kojoj normalna država ne smije pet minuta biti bez veleposlanika, kamoli 11 godina.

I sada bi Vladimir Vladimirovič imao pasti s mola u Sočiju u Crno more kad u svom mondenom ljetovalištu ugleda nasmiješenu Kolindu Grabar-Kitarović kako mu dolazi na noge te smjesta udovoljiti njezinim željama koje su više interesno trbuhozborstvo SAD/NATO-a u agresivnom stezanju vojno-ekonomskog obruča oko samog ruskog dvorišta, nego dugoročan ekonomsko-diplomatski interes RH. Čak jedna Njemačka ima jasan otklon od američkog zaoštravanja prema Rusiji, Francuska, Mađarska i Slovenija jačaju ekonomske veze i prijateljstvo s Moskvom, a Pantovčak koči uzbrdo.

Predsjednica RH, kao što to čini na svojim brojnim turističkim, a ne putovanjima od neke državne koristi - od SAD-a i Kine do Australije, Novog Zelanda, Katara i inih egzotičnih zemalja - dolazi Putinu s punim ruksakom ludih animoziteta, ograničenja, soliranja alibijem članstva u Uniji i NATO-u, prozapadnih sankcija, miješanja u sukob Rusije i Ukrajine, pa i vojnom prijetnjom Moskvi slanjem svoje vojske na ruske međe. RH Vlada je problematično (ne)ustavnim tzv. lex Agrokorom "nacionalizirala" privatnu imovinu Ivice Todorića, pa Rusi sada terete hrvatsku državu za uložene eure, što bi mogli s masnom zateznom kamatom platiti porezni obveznici, ako međunarodni suci presude u korist Sberbank i VTB-a"nema novca" za novu zgradu ruskog veleposlanstva u Zagrebu, a za američki kompleks u Buzinu je bilo. Nema novca ni za vratiti Agrokorov dug od 1,1 milijarde eura ruskom državnom vjerovniku Sberbanku. O tome će biti riječi u Sočiju.

Vlada je problematično (ne)ustavnim tzv. lex Agrokorom "nacionalizirala" privatnu imovinu Ivice Todorića, pa Rusi sada terete hrvatsku državu za uložene eure, što bi mogli s masnom zateznom kamatom platiti porezni obveznici, ako međunarodni suci presude u korist Sberbank i VTB-a. O tome ne može s Putinom pregovarati Grabar-Kitarović, nego u najmanju ruku potpredsjednica vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić i njezin tim, a njih neće biti uz hrvatsku predsjednicu.

And last but not least, Grabar-Kitarović nema operativne/izvršne ovlasti provesti bilo što dogovoreno s ruskim kolegom, ako se prethodno ne usuglasi s premijerom. A na kojega Moskva ionako gleda poprijeko, i zbog zgrade veleposlanstva u kojoj je sada podstanar i zbog njegovih nepriličnih izjava za posjeta Ukrajini. Putin sve to itekako dobro zna, pa i to da se Plenković opet sprema u posjet Ukrajini. Koga će vraga tamo valjda je razvidno samo njemu samom. Putin je itekako dobro obaviješten i o stalnim šumovima, pa i glasnom krčanju na vanjskopolitičkim vezama između Banskih dvora i Pantovčaka te o tome da premijer navodno ne odobrava predsjedničin put u Soči, ako tamo ne ide na odmor sa suprugom Jakovom. Premijer je to pobrzao opovrgnuti na zadnjoj vladinoj sjednici, ali teško da je ikog uvjerio.

Tim više, jer je samo desetak dana prije njezinog putovanja "zabranio" najvažnijim ministrima sudjelovati u izaslanstvu te izazvao diplomatski skandal, ruski bijes zbog zgrade njihova veleposlanstva. Naime, Rusi su odbili odobrenu zgradu u Bosanskoj 53 u Zagrebu kao neodgovarajuću. Neki analitičari problematiziraju u tom smislu mogućnost da premijer Plenković, neizravno, želi izazvati predsjedničin neuspjeh u Rusiji, jer ona svojim amerikaniziranim i natoovski militariziranim srcem nije na istom broju otkucaja s njegovim njemačko-francusko-bruxelleskim. Ni kancelarka Angela Merkel ne libi se energetski (Sjeverni tok 2) blisko surađivati s Putinom, makar Trump hodao na trepavicama, jer bi s Grabar-Kitarović gradio LNG terminal na Krku radi dilanja američkog ukapljenog plina iz škriljevaca. Klip u njemačko-ruske kotače?

U Sočiju, premijerovom odlukom, neće biti dviju ključnih osoba - vanjskopolitičke Marije Pejčinović-Burić (važniji je sastanak o Brexitu u Bruxellesu?) i Martine Dalić ("bila je nedavno u Rusiji") - bez kojih ne može biti otvaranja nove stranice među dvjema zemljama. Vanjska politika je okvir i podloga dobrih ili lošijih odnosa, pa je znakovito da premijer šalje u izaslanstvo državnu tajnicu Zdravku Bušić, inače sestru osuđenog u SAD-u međunarodnog terorista Zvonka Bušića-Taika. Gospodarska su pitanja ključna, a ta će stranica ostati neotvorena u Sočiju zbog nekompetentnog predsjedničkog izaslanstva i - sic! - zgrade ruskog veleposlanstva.Nova stranica u odnosima službenog Zagreba i Moskve bit će, dakako, krasopisno i do margina popunjena dobrim željama i biranim diplomatskim frazama iza kojih neće biti - rezultata

To o gospodarskoj suradnji na trećim tržištima - što je za potpise odobrila vlada - protokolarnog je značenja za obje strane. Kao i papiri što će ih potpisati ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i glavni državni odvjetnik DinkoCvitan. Dakako, bit će im uza skute i sveprisutni MilanBandić, nesuđeni "gradonačelnik Hrvatske", koji će možda jedini učiniti nešto korisno za Zagreb. I u Moskvi i u Sankt Peterburgu, gdje će istim stopama za predsjednicom.

Kad se vrati u domovinu, Kolinda će Grabar-Kitarović, po običaju, opet biti u prilici hvaliti se fotografijama i dnevničkim zapisima (ponovno u Gloriji?) kako ju je jedan od najmoćnijih ljudi na globusu, šef opet svjetske velesile Vladimir Vladimirovič Putin primio u mondenom ruskom ljetovalištu na Crnom moru, gdje prima samo birane goste. I kako se ovjekovječila fotkama na Crvenom trgu, u nekoj zlatnoj dvorani Kremlja ili pravoslavnom hramu u koji su zalazili Petar Veliki i Katarina Velika, na Nevskom prospektu, u Ermitažu... Dobro, Lenjinov će mauzolej možda posjetiti kriomice i zakrabuljene zbog paparazza, ali o tome će možebitno znati samo prvi gospodin RH, suprug Jakov.

Nova stranica u odnosima službenog Zagreba i Moskve bit će, dakako, krasopisno i do margina popunjena dobrim željama i biranim diplomatskim frazama iza kojih neće biti - rezultata. Možda čak, kažemo možda ni "već dogovorene, ugovorno potvrđene" modernizacije/plinofikacije rafinerije u Bosanskom Brodu na čemu bi hrvatski šeik IvanČermak - navodno zaslugom bivšeg ministra u SDP-ovoj vladi Ivana Vrdoljaka (HNS) - imao zarađivati 150 milijuna kuna godišnje. Na ruskom plinu za rusku rafineriju. Kad se sve zbroji i oduzme, pa podijeli s diplomatskom ili kojom opipljivijom koristi državničkog posjeta Kolinde Grabar-Kitarović nereprezentativnim izaslanstvom Ruskoj Federaciji, genijalni bi VjesnikovOtto Reisinger to sažeo karikaturom ruskog ruleta - ćorcima. Šteta. Nova stranica u odnosima dviju zemalja ostat će na čekanju nekih zauzetijih diplomata. U prigodi s više osjećaja za nacionalne, ne tuđe interese.