Novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić već je drugi dan po svojem izboru rekao da će s Andrejom Plenkovićem »sasvim sigurno razgovarati ovih dana«. Nakon te izjave, premijer bi ga, da ima političkog talenta, odmah prošlog ponedjeljka pozvao u Banske dvore i potom kazao novinarima da se raduje budućoj suradnji s Bernardićem.
Postoje situacije u kojima je razgovor premijera i lidera oporbe neizbježan ili, pak, dobrodošao. Kad je nužno mijenjati Ustav, a vladajuća koalicija nema u parlamentu dvotrećinsku većinu, premijer i njegov glavni politički oponent moraju to dogovoriti.
Tako je u Hrvatskoj bilo 2010., kad su Ustav, zbog pristupanja Europskoj uniji, zajednički promijenili predsjednica Vlade Jadranka Kosor i šef SDP-a Zoran Milanović. Bilo je u ovom stoljeću još kontakata između premijera i lidera oporbe, Ivo Sanader i Ivica Račan komunicirali su u okviru takozvanog saveza za Europu, a Zoran Milanović i Tomislav Karamarko u vrijeme traženja političkog konsenzusa o izlasku Hrvatske iz arbitražnog spora sa Slovenijom.
To su, međutim, iznimke. Ako se u državi ne događa ništa izvanredno, a tako je danas u Hrvatskoj, ključni ljudi izvršne vlasti i opozicije nemaju o čemu pričati i to nije niti potrebno. Svaki od njih ima zasebnu i važnu ulogu u parlamentarnoj demokraciji.
Ipak, novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić već je drugi dan po svojem izboru rekao da će s Andrejom Plenkovićem »sasvim sigurno razgovarati ovih dana«. Nakon te izjave, premijer bi ga, da ima političkog talenta, odmah prošlog ponedjeljka pozvao u Banske dvore i potom kazao novinarima da se raduje budućoj suradnji s Bernardićem. Ovim bi ga potezom Plenković u startu politički neutralizirao, izbacio iz stroja. Jer, čemu šef oporbe ako nije oporba nego se sastaje s premijerom.
Srećom po Bernardića, politički talent predsjednika HDZ-a otprilike je na njegovoj razini i izostala je Plenkovićeva jedino logična reakcija. Ali, Bernardić ne odustaje, nastavio se nuditi premijeru.
U petak je ustvrdio da »moramo sjesti za stol i početi razgovorati o najvažnijim pitanjima za Hrvatsku«. Nije poimence naveo Plenkovića, ali jasno je ovakvo što ne može proći bez premijera. Bernardić, dakle, nastupa kao da je predsjednica Republike i čini se da je na korak od apela za zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske. Bernardićeva je politička filozofija, barem to on sam tako sugerira, vrlo slična onoj Kolinde Grabar-Kitarović. A to nas onda potiče na razmišljanje da šanse za koaliciju HDZ-a i SDP-a nikad nisu bile veće.
Teško da bi se to moglo realizirati tijekom aktualnog mandata, ali ako Bernardić doživi na čelu socijaldemokrata iduće parlamentarne izbore, a na njima niti jedna od te dvije stranke ne osvoji većinu u Saboru...
Nije uopće nemoguće da bi Plenković u tim okolnostima hirovitog Božu Petrova poželio zamijeniti kooperativnim Bernardićem, kojem je toliko stalo do razgovora o dobrobiti hrvatskih građana. Ideologija im pritom ne bi bila prepreka. Doduše, Bernardić još uvijek voli Tita i protivi se micanju njegovog imena sa zagrebačkog trg, dok se premijer diskretno zalaže za suprotno. No, Plenković kao bivši pripadnik komunističke zlatne mladeži vjerojatno ne bi od toga pravio naročiti problem.
novilist
