‘News Bar’ postaje najbolja ili jedna od najboljih emisija na svim našim televizijama, što u žanru satire nije jednostavan zadatak. Domagoj Zovak se potužio da mu se ljudi žale kako emisija nije smiješna, ali – poentirao je – kako to i može biti u ovoj vicoteki od države!
Hrvatska televizija na smrt Slavka Goldsteina reagirala je onako kako je trebala: dobrim prilogom u središnjem Dnevniku (urednice Anja Konosić i Mirjana Posavac) i emitiranjem dokumentarnog filma ‘Deset mjeseci za život’ u terminu od 21 sat (redatelj, producent i urednik Mladen Ćapin). Hrvatski državni vrh reagirao je, međutim, sramotno: Andrej Plenković poslao je brzojav sućuti s jednom jedinom rečenicom (nitko iz Vlade nije bio na sprovodu), dok je Ured predsjednice reagirao s danom zakašnjenja.
Dio javnosti na portalima je ovu smrt dočekao s teško razumljivom sladostrašću. Mrziteljska kampanja okrunjena je izjavom hvarskog svećenika don Milija Plenkovića, koji je na Facebooku objavio da ga je obradovala smrt jednog od najvažnijih ljudi hrvatske kulture u posljednjih pola stoljeća.
U današnjim okolnostima takvi bi izljevi mržnje morali zabrinjavati sve prije no Židove same. Gdje god se, naime, pojave takvi izrazi antisemitizma, oni ne predstavljaju ništa drugo doli simptom dubokog posrtanja cijelog društva. Antisemitizam je uvijek pouzdan znak da društvo traži žrtvenog jarca za vlastite propuste, za svoje greške, a taj krivac uvijek je slab, nezaštićen i nesposoban za obranu.
‘Kome zvono zvoni? Tebi zvoni’, rekao bi John Donne. Drugi razlog ignorancije ove važne smrti mnogo je dublji: to je sunovrat svake intelektualnosti u ovoj zemlji. Kila mozga – dvi marke, davno je procijenio Ivan Milas. Slavko Goldstein još je dobro prošao. Smrt Ante Sorića, prije koju godinu, u Dnevniku nije ni popraćena, a slično je prošao i Miljenko Smoje. Ovo se društvo mora zabrinuti: bez mozga se mogu obavljati neki jednostavniji poslovi, voditi država i slično, ali bez mozga bolje budućnosti nema.
Bez upotrebe mozga možete, recimo, pričati gluposti u Saboru: dobar dio Feralova bestselera ‘Greatest Shits’ ne bi nikada nastao da nije bilo Sabora i sabornika, vječnaja pamjat. Martina Dalić eksplozivno je, ne baš premudro, reagirala na nastup Mire Bulja, pa održala solilokviji koji bi najbolje bilo što prije zaboraviti. Teza joj je da je hidroelektrana Peruča napravljena kako bi se Hrvati iselili iz tog kraja zbog podle komunističke zavjere. ‘Cetinska krajina je jedno od područja naše zemlje gdje je potrebno vratiti ljude, razviti, otvoriti investicije. To je područje koje je za komunističke vladavine doživjelo teško iseljavanje. Umjetno jezero namjerno je napravljeno da bi se Hrvati iselili’, rekla je Dalić.
Komunisti su iseljavali Hrvate tako da su potopili pravoslavni manastir, da se Vlasi ne dosjete, bili su to vrlo perfidni ljudi. Iseljavali su Hrvate iz tih krajeva tako što su otvarali tvornice (Dalmatinka je bila najjača tvornica konca u Jugoslaviji), radili su elektrane kako bi se spriječile poplave i dobila struja i slične gadarije. Zato je njezina stranka razvila taj kraj – blago nama – stvarajući Mediteran kakav je nekoć bio, bez tvornica, dimnjaka, elektrana i drugih obilježja mrske industrijske civilizacije. U obližnjem Imotskom uništili su, recimo, sve tvornice koje su sagradili komunisti, pa je zemlja sad sretna, čista, vesela i – pusta.
A što, s takvim čelništvom, preostaje istinski mudrim i dobrim, vrijednim ljudima, koji imaju mozak za Ligu naroda? Preostaje im očaj. Ivana Stepanić i najbolji hrvatski saborski zastupnik – pedantni, pripremljeni, borbeni, uljudni Goran Aleksić iz Kluba zastupnika Živog zida i SNAGA-e, u ‘Novom danu’ je komentirao Zakon o potrošačkom kreditiranju i druge stvari, pa dao niz ocjena koje vrijedi zapisati.
‘Naš premijer izgleda kao čovjek kojemu je svejedno što je premijer’, rekao je Aleksić, ‘došao je na tu poziciju da podigne rejting HDZ-u, a on je inteligentan, pametan, školovan čovjek, diplomat i to je i uspio. No meni se čini kao da se njemu ne da, da ne voli to što je premijer, kao da bi radije bio u Bruxellesu, a i kad pogledam kako je izgledao kad je došao i sad, moram reći da se to vidi – izgleda mi oronuo.’ Na pitanje o Zakonu o potrošačkom kreditiranju, koji je trebao stati na put najopasnijim modernim hajducima – bankama – Aleksić je rekao: ‘Očekivao sam da će vladajući prihvatiti taj zakon, da se možemo usuglasiti oko tog zakona da bude dobar za sve, ali su ga odbili u šest točaka – rekli su da je retroaktivan, a nije; rekli su da nisam tražio mišljenje Europske središnje banke, a ja kao zastupnik to ni ne moram tražiti, to je posao nacionalnih tijela, ako je ozbiljno tome htjela pristupiti, Vlada je to trebala učiniti sama; rekli su da se narušava pravna sigurnost, a imamo činjenicu da su banke te koje su primjenjivale nezakonite parametre i one su te koje pelješe hrvatske građane. Banke su zbog nezakonitih kamatnih marži stekle oko pet milijardi kuna u zadnjih 15 godina i steći će još pet milijardi u sljedećih deset do 15 godina. Tereti me se da nisam napravio procjenu učinaka propisa, a ja to kao zastupnik ne moram, mora se zaustaviti nezakonito poslovanje banaka, to se mora provesti, a ni mišljenje Europske središnje banke nije obvezujuće, ali ja sam išao čak toliko daleko da sam zaposlio saborske službe da se to provede kroz Sabor – procjena i traženje mišljenja, učinit ću to…’
‘Vlada’, zaključio je Aleksić, ‘podilazi maksimalno sustavu, ali to nije čudno jer je ministrica Dalić iz bankarskog sektora. Ona bi trebala dati ostavku zbog izjave da su banke imale pravo, to je za mene katastrofa za Hrvatsku. Njih nije briga za građane, njih je briga za krupni kapital, vidim kako je prošao Agrokor – odmah su se svi digli na noge, a nisam siguran da je bilo dobro to što su učinili, možda bi bilo bolje da su pustili vjerovnike… imam dojam da gdje god dođe stranac, upravlja bolje nego mi, Nijemci su pozlatili telekom, ali došli su na već gotovu vrijednost, a mi dajemo zlato budzašto, a ono što ne vrijedi funkcionira pod paskom države i stvara sve veće gubitke…’
Malo-pomalo ‘News Bar’ postaje najbolja ili jedna od najboljih emisija na svim našim televizijama. To u žanru satire nije jednostavan zadatak, mada ekipa radi svakodnevne ekskurzije iz žanra, u sferu politike i politologije, prosvjetiteljstva i povijesti, znanosti i umjetnosti… Domagoj Zovak, sjajan voditelj i urednik, opet je imao odlično predavanje. Insertirao je Mikija Bandića koji je ustvrdio kako je micanje ploče s imenom Josipa Broza Tita obračun s totalitarizmom, pa podsjetio na to kako Jugoslavija nije bila totalitarna država (čitati Hannah Arendt, Miki!). Isti Bandić najavio je dizanje spomenika sekretarima SKOJ-a koji su umrli kao ljudi Moskve, i to Moskve totalitarnog razdoblja?! Bandić je – Zovak ga je opet pustio u budalaštini – rekao kako promjena naziva Trga neće biti skupa jer tamo nema puno značajnih institucija, a onda ih je Zovak nabrojio: Glazbena akademija, Pravni fakultet, Sveučilište, Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt. Kud ćeš više? Mikiju, ukratko, nije dobro, a to je dobro za ‘News Bar’. Rezignirani Zovak na kraju se potužio da mu se ljudi žale kako emisija nije smiješna, ali – poentirao je – kako to i može biti u ovoj vicoteki od države. Maestralno, gosn Zovak, maestralno!
Dnevnik, HRT, 13. rujna, 19:00
Hrvatska televizija na smrt Slavka Goldsteina reagirala je onako kako je trebala: dobrim prilogom u središnjem Dnevniku (urednice Anja Konosić i Mirjana Posavac) i emitiranjem dokumentarnog filma ‘Deset mjeseci za život’ u terminu od 21 sat (redatelj, producent i urednik Mladen Ćapin). Hrvatski državni vrh reagirao je, međutim, sramotno: Andrej Plenković poslao je brzojav sućuti s jednom jedinom rečenicom (nitko iz Vlade nije bio na sprovodu), dok je Ured predsjednice reagirao s danom zakašnjenja.
Dio javnosti na portalima je ovu smrt dočekao s teško razumljivom sladostrašću. Mrziteljska kampanja okrunjena je izjavom hvarskog svećenika don Milija Plenkovića, koji je na Facebooku objavio da ga je obradovala smrt jednog od najvažnijih ljudi hrvatske kulture u posljednjih pola stoljeća.
U današnjim okolnostima takvi bi izljevi mržnje morali zabrinjavati sve prije no Židove same. Gdje god se, naime, pojave takvi izrazi antisemitizma, oni ne predstavljaju ništa drugo doli simptom dubokog posrtanja cijelog društva. Antisemitizam je uvijek pouzdan znak da društvo traži žrtvenog jarca za vlastite propuste, za svoje greške, a taj krivac uvijek je slab, nezaštićen i nesposoban za obranu.
‘Kome zvono zvoni? Tebi zvoni’, rekao bi John Donne. Drugi razlog ignorancije ove važne smrti mnogo je dublji: to je sunovrat svake intelektualnosti u ovoj zemlji. Kila mozga – dvi marke, davno je procijenio Ivan Milas. Slavko Goldstein još je dobro prošao. Smrt Ante Sorića, prije koju godinu, u Dnevniku nije ni popraćena, a slično je prošao i Miljenko Smoje. Ovo se društvo mora zabrinuti: bez mozga se mogu obavljati neki jednostavniji poslovi, voditi država i slično, ali bez mozga bolje budućnosti nema.
Dnevnik, Nova TV, 15. rujna, 19:15
Bez upotrebe mozga možete, recimo, pričati gluposti u Saboru: dobar dio Feralova bestselera ‘Greatest Shits’ ne bi nikada nastao da nije bilo Sabora i sabornika, vječnaja pamjat. Martina Dalić eksplozivno je, ne baš premudro, reagirala na nastup Mire Bulja, pa održala solilokviji koji bi najbolje bilo što prije zaboraviti. Teza joj je da je hidroelektrana Peruča napravljena kako bi se Hrvati iselili iz tog kraja zbog podle komunističke zavjere. ‘Cetinska krajina je jedno od područja naše zemlje gdje je potrebno vratiti ljude, razviti, otvoriti investicije. To je područje koje je za komunističke vladavine doživjelo teško iseljavanje. Umjetno jezero namjerno je napravljeno da bi se Hrvati iselili’, rekla je Dalić.
Komunisti su iseljavali Hrvate tako da su potopili pravoslavni manastir, da se Vlasi ne dosjete, bili su to vrlo perfidni ljudi. Iseljavali su Hrvate iz tih krajeva tako što su otvarali tvornice (Dalmatinka je bila najjača tvornica konca u Jugoslaviji), radili su elektrane kako bi se spriječile poplave i dobila struja i slične gadarije. Zato je njezina stranka razvila taj kraj – blago nama – stvarajući Mediteran kakav je nekoć bio, bez tvornica, dimnjaka, elektrana i drugih obilježja mrske industrijske civilizacije. U obližnjem Imotskom uništili su, recimo, sve tvornice koje su sagradili komunisti, pa je zemlja sad sretna, čista, vesela i – pusta.
Novi dan, N1, 16. rujna, 09:13
A što, s takvim čelništvom, preostaje istinski mudrim i dobrim, vrijednim ljudima, koji imaju mozak za Ligu naroda? Preostaje im očaj. Ivana Stepanić i najbolji hrvatski saborski zastupnik – pedantni, pripremljeni, borbeni, uljudni Goran Aleksić iz Kluba zastupnika Živog zida i SNAGA-e, u ‘Novom danu’ je komentirao Zakon o potrošačkom kreditiranju i druge stvari, pa dao niz ocjena koje vrijedi zapisati.
‘Naš premijer izgleda kao čovjek kojemu je svejedno što je premijer’, rekao je Aleksić, ‘došao je na tu poziciju da podigne rejting HDZ-u, a on je inteligentan, pametan, školovan čovjek, diplomat i to je i uspio. No meni se čini kao da se njemu ne da, da ne voli to što je premijer, kao da bi radije bio u Bruxellesu, a i kad pogledam kako je izgledao kad je došao i sad, moram reći da se to vidi – izgleda mi oronuo.’ Na pitanje o Zakonu o potrošačkom kreditiranju, koji je trebao stati na put najopasnijim modernim hajducima – bankama – Aleksić je rekao: ‘Očekivao sam da će vladajući prihvatiti taj zakon, da se možemo usuglasiti oko tog zakona da bude dobar za sve, ali su ga odbili u šest točaka – rekli su da je retroaktivan, a nije; rekli su da nisam tražio mišljenje Europske središnje banke, a ja kao zastupnik to ni ne moram tražiti, to je posao nacionalnih tijela, ako je ozbiljno tome htjela pristupiti, Vlada je to trebala učiniti sama; rekli su da se narušava pravna sigurnost, a imamo činjenicu da su banke te koje su primjenjivale nezakonite parametre i one su te koje pelješe hrvatske građane. Banke su zbog nezakonitih kamatnih marži stekle oko pet milijardi kuna u zadnjih 15 godina i steći će još pet milijardi u sljedećih deset do 15 godina. Tereti me se da nisam napravio procjenu učinaka propisa, a ja to kao zastupnik ne moram, mora se zaustaviti nezakonito poslovanje banaka, to se mora provesti, a ni mišljenje Europske središnje banke nije obvezujuće, ali ja sam išao čak toliko daleko da sam zaposlio saborske službe da se to provede kroz Sabor – procjena i traženje mišljenja, učinit ću to…’
‘Vlada’, zaključio je Aleksić, ‘podilazi maksimalno sustavu, ali to nije čudno jer je ministrica Dalić iz bankarskog sektora. Ona bi trebala dati ostavku zbog izjave da su banke imale pravo, to je za mene katastrofa za Hrvatsku. Njih nije briga za građane, njih je briga za krupni kapital, vidim kako je prošao Agrokor – odmah su se svi digli na noge, a nisam siguran da je bilo dobro to što su učinili, možda bi bilo bolje da su pustili vjerovnike… imam dojam da gdje god dođe stranac, upravlja bolje nego mi, Nijemci su pozlatili telekom, ali došli su na već gotovu vrijednost, a mi dajemo zlato budzašto, a ono što ne vrijedi funkcionira pod paskom države i stvara sve veće gubitke…’
News Bar, N1, 16. rujna, 20:00
Malo-pomalo ‘News Bar’ postaje najbolja ili jedna od najboljih emisija na svim našim televizijama. To u žanru satire nije jednostavan zadatak, mada ekipa radi svakodnevne ekskurzije iz žanra, u sferu politike i politologije, prosvjetiteljstva i povijesti, znanosti i umjetnosti… Domagoj Zovak, sjajan voditelj i urednik, opet je imao odlično predavanje. Insertirao je Mikija Bandića koji je ustvrdio kako je micanje ploče s imenom Josipa Broza Tita obračun s totalitarizmom, pa podsjetio na to kako Jugoslavija nije bila totalitarna država (čitati Hannah Arendt, Miki!). Isti Bandić najavio je dizanje spomenika sekretarima SKOJ-a koji su umrli kao ljudi Moskve, i to Moskve totalitarnog razdoblja?! Bandić je – Zovak ga je opet pustio u budalaštini – rekao kako promjena naziva Trga neće biti skupa jer tamo nema puno značajnih institucija, a onda ih je Zovak nabrojio: Glazbena akademija, Pravni fakultet, Sveučilište, Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt. Kud ćeš više? Mikiju, ukratko, nije dobro, a to je dobro za ‘News Bar’. Rezignirani Zovak na kraju se potužio da mu se ljudi žale kako emisija nije smiješna, ali – poentirao je – kako to i može biti u ovoj vicoteki od države. Maestralno, gosn Zovak, maestralno!
