Na kraju bi se lako moglo dogoditi da SDP bude na puno nižim granama što se tiče unutarstranačke demokracije nego što je to slučaj s HDZ-om. Vrlo je izvjesno da nezadovoljnici među HDZ-ovim zastupnicima koji neće podići ruku za ratifikaciju Istanbulske konvencije neće biti izravno sankcionirani. Teško je, naime, da bi Andrej Plenković mogao iz stranke izbaciti zamjenika predsjednika HDZ-a te političkog i međunarodnog tajnika. Takav se ishod ne čini previše mogućim jer bi to dovelo do velikih potresa u stranci. HDZ je vladajuća stranka koja u Saboru ima minimalnu većinu od samo dva zastupnika. Ako bi se išlo na izbacivanje neposlušnih, većina bi bila srušena.
I moralo bi se ići na nove izbore. Naravno, uvijek bi vodstvo stranke moglo zaigrati »va banque« i samo inicirati izbore kao što je to uostalom prije dva tjedna zaprijetio sam Plenković na sjednici potpredsjedništva stranke. U tom slučaju bi on bio onaj koji odlučuje tko će na sljedećim izborima biti na listama. Sadašnja HDZ-ova garnitura u Saboru u velikoj mjeri nije izbor sadašnjeg predsjednika stranke i naravno da je kod njega prisutna želja da si posloži ekipu u Saboru po svojoj želji. Ali to bi ipak bilo preveliko kockanje.
Tako da će se dogoditi da je SDP iz stranke izbacio nekadašnjeg ministra samo zato što je u saborsku proceduru uputio prijedlog izmjena zakona koji nije odobrilo vodstvo stranke, dok će u HDZ-u ostati oni koji su se suprotstavili predsjedniku stranke u stvari koja je možda i najvažnija politička tema u zemlji.
Zadnje ankete govore da Živi zid raste. Sada su već preko 12 posto što bi im, u slučaju da takav ishod bude i na izborima, osiguralo da u Saboru imaju 20-ak zastupnika. Većina tih glasova, iako ne postoje detaljne analize, ipak dolazi iz lijevog spektra. A proces jačanja ekipe koju predvode Ivan Pernar i Ivan Vilibor Sinčić mogao bi se nastaviti.
A SDP tu nema nikakvog odgovora. Izbacivanje Miranda Mrsića dodatno će podijeliti i stranačke redove i birače. Nije toliko problem sa samim Mrsićem, već s činjenicom da se iz stranke izbacuju ljudi koji se usude suprotstaviti aktualnom vodstvu SDP-a. Nekadašnji predsjednik stranke Zoran Milanović usudio se prilikom prijedloga za izbacivanje Slavka Linića dopustiti tajno glasovanje. I dobio. Istina samo za nekoliko glasova, ali je time pokazao da ga većina u Glavnom odboru zaista podržava. Aktualno je vodstvo jedva skrpalo kvorum, nije dopustilo tajno glasovanje, a na taj način dobivena podrška nije im nikakvo jamstvo da zaista imaju kritičnu većinu stranke iza sebe. Kada se to iskombinira s političkim lutanjima, ne čini se da SDP ide prema oporavku.
Bilo bi zanimljivo ako bi se Plenković ipak odlučio kockati, odnosno isprovocirati izbore. SDP je politički podijeljen, financijski osiromašen i pod stalnim pritiskom rastućeg Živog zida. Naravno da bi raspisivanje već trećih izbora u dvije i pol godine dovelo do stanovitog zbijanja redova unutar SDP-a. I dio birača bi im se vjerojatno vratio. Ali i redovi i birači su već toliko i podijeljeni i razočarani da je veliko pitanje koliko bi predizborna groznica pomogla oporavku SDP-a. Tako da će stranka, ako ne bude izbora, ispasti nedemokratska. A ako ih bude, onda bi mogla gadno nastradati.
novilist
I moralo bi se ići na nove izbore. Naravno, uvijek bi vodstvo stranke moglo zaigrati »va banque« i samo inicirati izbore kao što je to uostalom prije dva tjedna zaprijetio sam Plenković na sjednici potpredsjedništva stranke. U tom slučaju bi on bio onaj koji odlučuje tko će na sljedećim izborima biti na listama. Sadašnja HDZ-ova garnitura u Saboru u velikoj mjeri nije izbor sadašnjeg predsjednika stranke i naravno da je kod njega prisutna želja da si posloži ekipu u Saboru po svojoj želji. Ali to bi ipak bilo preveliko kockanje.
Tako da će se dogoditi da je SDP iz stranke izbacio nekadašnjeg ministra samo zato što je u saborsku proceduru uputio prijedlog izmjena zakona koji nije odobrilo vodstvo stranke, dok će u HDZ-u ostati oni koji su se suprotstavili predsjedniku stranke u stvari koja je možda i najvažnija politička tema u zemlji.
Zadnje ankete govore da Živi zid raste. Sada su već preko 12 posto što bi im, u slučaju da takav ishod bude i na izborima, osiguralo da u Saboru imaju 20-ak zastupnika. Većina tih glasova, iako ne postoje detaljne analize, ipak dolazi iz lijevog spektra. A proces jačanja ekipe koju predvode Ivan Pernar i Ivan Vilibor Sinčić mogao bi se nastaviti.
A SDP tu nema nikakvog odgovora. Izbacivanje Miranda Mrsića dodatno će podijeliti i stranačke redove i birače. Nije toliko problem sa samim Mrsićem, već s činjenicom da se iz stranke izbacuju ljudi koji se usude suprotstaviti aktualnom vodstvu SDP-a. Nekadašnji predsjednik stranke Zoran Milanović usudio se prilikom prijedloga za izbacivanje Slavka Linića dopustiti tajno glasovanje. I dobio. Istina samo za nekoliko glasova, ali je time pokazao da ga većina u Glavnom odboru zaista podržava. Aktualno je vodstvo jedva skrpalo kvorum, nije dopustilo tajno glasovanje, a na taj način dobivena podrška nije im nikakvo jamstvo da zaista imaju kritičnu većinu stranke iza sebe. Kada se to iskombinira s političkim lutanjima, ne čini se da SDP ide prema oporavku.
Bilo bi zanimljivo ako bi se Plenković ipak odlučio kockati, odnosno isprovocirati izbore. SDP je politički podijeljen, financijski osiromašen i pod stalnim pritiskom rastućeg Živog zida. Naravno da bi raspisivanje već trećih izbora u dvije i pol godine dovelo do stanovitog zbijanja redova unutar SDP-a. I dio birača bi im se vjerojatno vratio. Ali i redovi i birači su već toliko i podijeljeni i razočarani da je veliko pitanje koliko bi predizborna groznica pomogla oporavku SDP-a. Tako da će stranka, ako ne bude izbora, ispasti nedemokratska. A ako ih bude, onda bi mogla gadno nastradati.
novilist
