Sramota, blaga je to riječ, da nema kvalitetnog kandidata za gradonačelnika Zagreba mogla bi SDP koštati puni više od gubitka lokalnih izbora. Ako Anka Mrak Taritaš zaista uspije pobijediti Milana Bandića ona će preko noći izrasti u veliku zvijezdu hrvatske politike
Davor Bernardić potpisao je nekakvu deklaraciju sa strankama od kojih je jedna na 1,9 posto (HSS), jedna na manje od jedan (HSU), a dvije su nepostojeće – laburisti i Josipovićeva Forza Croazia. Određivanje saborske zamjene za Zorana Milanovića pretovorilo se u farsu. Naime, ako oni zastupnici SDP-a koji nisu željeli podržati Alena Preleca i imaju legitimno pravo tako izraziti nezadovoljstvo načinom na koji Davor Bernardić (ne) vodi stranku, bizarno zapomaganje dviju SDP-ovki koje su ovom prilikom preskočene puno govori o stanju duha na Iblerovom trgu.
SDP je čini se u ozbiljnom problemu. Kako se stvari razvijaju, nije nemoguće da nakon gubitka vlasti 2015. za par godine izgubi i poziciju najjače oporbene stranke. Na tu poziciju su došli još krajem devedesetih nakon što su Dražen Budiša i Vlado Gotovac udruženim snagama gotovo unuštili HSLS. Tijekom devedesetih pojavljivale su se i manje krajnje lijeve strančice koje zbog svog radikalizma nisu mogle biti konkurencija SDP-u kojeg je umješno i razborito, ali bez neke velike vizije vodio Ivica Račan.
Nakon pobjede Stipe Mesića za predsjednika Republike 2000. godine činilo se da bi HNS mogao ugroziti SDP. Međutim, Vesna Pusić kao da je htjela još jednom potvrditi aksiom da liberalna stranka ne može prijeći deset posto pa nije ni pokušavala privući širu podršku.
A njen nasljednik na poziciji čelnog čovjeka HNS-a Radimir Čačić stranku je zakucao na jedan posto. Primat SDP-a na ljevici u jednom su trenutku zbiljno nagrizli laburisti, a ORAH je čak neko vrijeme u anketama prešao socijaldemokrate. Međutim, obje su ove stranke zbog, blago rečeno, nesnalaženja njihovih čelnika na kraju propale.
Sada je SDP ponovo došao u situaciju da bi njegova pozicija najjače lijevocentrističke stranke mogla biti ugrožena. Istina, po zadnjim istraživanjima javnog mnijenja SDP je na preko 20 posto, HNS na jedva preko tri. Ali taj je omjer jako varljiv kada se pogledaju apsolutne brojke. Nije isto imati 15 posto razlike u Njemačkoj koja ima 80 milijuna i u Hrvatskoj koja ima 4,5 milijuna stanovnika.
Osim toga, sramota, blaga je to riječ, da nema kvalitetnog kandidata za gradonačelnika Zagreba mogla bi SDP koštati puni više od gubitka lokalnih izbora. Ako Anka Mrak Taritaš zaista uspije pobijediti Milana Bandića ona će preko noći izrasti u veliku zvijezdu hrvatske politike.
Time bi HNS mogao dobiti tako jak politički poticaj, čak i jači od onog iz 2000. kada je Mesić postao predsjednik, kojeg čak ni Ivan Vrdoljak možda ne bi uspio upropastiti. S jedne bi strane odjednom bio uspješan i dinamičan HNS čija gradonačelnica svaki dan izlazi s novim genijalnim projektom za Zagreb, a s druge smušeni i podijeljeni SDP, stranka sa slabim predsjednikom koja osim međusobnog gloženja njenih čelnika nema građanima puno toga drugog za ponuditi.
Nakon što je nestala zavjesa koju je godinama radila Milanovićeva retorika odjednom su se razotkrile sve slabosti SDP-a. Osim jasnih stajališta oko manjina – nacionalnih i seksualnih – SDP se čini kao stranka bez identiteta i najjači je igrač lijevog centra isključivo po inerciji i zbog nesposobnosti njihovih konkurenata na tom dijelu političkog spektra. Ako se to uskoro promijeni, a moglo bi, za to SDP neće moći okriviti nikog drugog već samo sebe.
novilist
