U SDP-u trenutno postoji samo jedan kadrovski problem veći od Davora Bernardića, predsjednika stranke. Tom problemu ime je Zlatko Komadina i on je (prvi) potpredsjednik stranke, Bernardićeva desna ruka i glavni oslonac, te vječni primorsko-goranski župan. Šezdesetogodišnji Komadina veća je SDP-ova nevolja od Bernardića jer Komadina nije samo kadrovski problem: on je mentalni sklop i uzor političkog djelovanja jednom dijelu SDP-a. Vazda smrknuto i iscrpljeno lice, intelektualna lijenost koju se pokušava kamuflirati neumjerenom upotrebom narodnih mudrosti i doskočica, sitno podbadanje i trajno tapkanje na mjestu, maksimalno sebična posvećenost vlastitom položaju i komforu, što isključuje odlučnost, akciju i ideale, beživotno mrljavljenje i ignorantsko odgađanje, stalno glumljenje opuštene ozbiljnosti, poza neprolazne važnosti i držanja situacije pod kontrolom, premda se kola s dvjesto na sat primiču provaliji.
To je, eto, Komadina, čovjek koji nije imao petlje kandidirati se za predsjednika Republike 2009. godine, koji je na mjestu ministra pomorstva, prometa i infrastrukture u vladi Zorana Milanović psihofizički izdržao dva-tri mjeseca, kojeg je Milanović porazio na unutarstranačkim izborima i nakon što je izgubio parlamentarne izbore 2015. godine, i koji se već mjesecima ne može opredijeliti je li za Bernardića ili bi ga ipak trebalo srušiti, bi li ili ne bi prihvatio privremeno vođenje stranke u slučaju Bernardićevog pada, no zato već sad – prije nego što se itko i o čemu izjasnio – zna da Milanović ne može biti SDP-ov predsjednički kandidat.
Bitno je samo da Bernardićev kraj ne bude i Komadinin pad (FOTO: Hina/Daniel Kasap)
Kako ne može, zašto ne može? Milanović je član SDP-a i ne može mu se zabraniti izlazak na stranačke predizbore za predsjedničkog kandidata, pod uvjetom da se bivši premijer uopće želi natjecati za predsjednika i da želi na taj način doći do stranačke nominacije, ali Komadinina promptna reakcija govori o naravi njegovog aktualnog angažmana u SDP-u: njega zanima samo to da Bernardićev kraj ujedno ne bude i početak unutarpartijske vladavine „Milanovićevih ljudi“, jer Komadina isključivo tako doživljava Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića i ostale pobunjenike, on ih naprosto nije sposoban drukčije razumjeti nego kao prijetnju svom sadašnjem presudnom utjecaju na donošenje odluka u SDP-u i na kreiranje unutrašnje atmosfere.
Komadinina pozicija je ovakva: on bi se sutra odrekao Bernardića, budući da je i njemu jasno da SDP na čelu s tim čovjekom neće na zelenu granu, ali da pritom on, Komadina, ostane netaknut, odnosno da ostane neokrznut, ili čak da bude pojačan, njegov upliv na to tko će voditi SDP, preciznije, tko se nikako ne smije domoći stranačkog trona. S obzirom da mu takve garancije nitko ne može izdati, jer bi se u tom slučaju morali provesti unutarstranački izbori, Komadina i dalje stoji uz Bernardića i produžava agoniju. Baš ga briga i za SDP, i za opoziciju, i za sve na ovom svijetu, izuzev ostvarivanja nerealnih osobnih interesa.
Kako bi to bilo moguće da Bernardića smijene ili da ga natjeraju na ostavku, a da njegov mentor i ključni saveznik nakon toga bude još moćniji i da još samovoljnije određuje tko što može u SDP-u, a tko ne može ništa jer, eto, Komadina tako kaže? Koja bi bila logika takve promjene? Logike ne bi ni moralo biti kad bi se Komadina, poslije eventualnog Bernardićevog odlaska, odvažio na još jednu kandidaturu za šefa stranke, pa kad bi ga članstvo izabralo, ali on se, po svemu sudeći, ne bi izlagao toj vrsti rizika, nego bi radije iz zavjetrine upravljao partijom, baš kao što sad upravlja, samo što bi umjesto Bernardića na čelu bio netko drugi, po mogućnosti netko popularniji i politički talentiraniji.
Komadina čeka da se okolnosti poslože u skladu s njegovim željama, a u tom čekanju SDP sve dublje tone u nerelevantnost. To čekanje čvor je pod SDP-ovim vratom, čvor koji iz dana u dan sve više bubri i guši mogućnost da socijaldemokrati opet jednom budu ozbiljna snaga i realna prijetnja HDZ-u. Razvezivanje tog čvora jedini je način da se SDP koliko-toliko spasi. Bernardićev pad došao bi kao posljedica te operacije, a ne obrnuto: u tome je, uostalom, jedan od glavnih razloga dosadašnjih neuspjeha Bernardićevih unutarstranačkih protivnika.
lupiga
