Ako Bernardić nije primijetio, najmlađe ljevičare već mu je uzela Radnička fronta, sredina mu se osipa, a puno starih skrasit će se u Novoj ljevici. Otkidaju mu sa svih strana, on čeka da mu drugi kažu što točno da radi
Ministar Vlaho Orepić uskoro šalje 1500 policajaca iz administracije na ulicu, gdje je policiji prvo mjesto. Godinama u gradu nisam vidjela živog pozornika. Ne priskaču u pomoć građanima. Jer ih među građanima nema.
Varaždinski župan Predrag Štromar naumio je dovesti u svoj kraj neku svjetsku tvornicu automobila koja bi zaposlila puno radnika. Projekt zahtijeva veliko zemljište, suradnju s tri susjedne županije i svašta od logistike. Investitora još nema na vidiku. Ali Štromar mirno kaže: Kad mi stvorimo uvjete, autoindustrija će doći sama.
Ovo dvoje je tu zato što bi političari iz toga mogli naučiti važne stvari. Recimo SDP, koji želi postati drugačiji nego što je do sada bio. Nema velike misterije kad se želi uspjeti. Guraj svoje zamisli. Radi. I stalno budi tamo gdje se odvija stvarni život. Od mostaša Orepića i HNS-ovca Štromara, SDP-ovac Bernardić može nekažnjeno ukrasti tu filozofiju.
No on je počeo birokratski. Formira (opet) stranački »senat«, računa (opet) na Vjerana Zuppu, akademika Šlausa, Antuna Vujića i druge neosporno pametne, ali već vremešne i malo preumorne lijeve mudrace. A mlađe nema u planu. Ne čuje se da novi šef socijaldemokrata – koji je, doduše, mlad, ali djeluje kao da je već vrlo star – pikira na 35-godišnje docente, na stručnjake koji su se vratili sa stranih sveučilišta, na mlade ekonomiste, ferovce, sociologe, sindikalce, profesore, socijalno osviještene poslodavce i umjetnike. A ti bi ga puno bolje savjetovali o ovom vremenu nego ljudi u sedamdesetima i osamdesetima, ma kako bili mudri i iskusni.
Ako Bernardić nije primijetio, najmlađe ljevičare već mu je uzela Radnička fronta, sredina mu se osipa, a puno starih skrasit će se u Novoj ljevici. Otkidaju mu sa svih strana, on čeka da mu drugi kažu što točno da radi. A receptura pod nosom. Neloš self-help priručnik može mu se sastaviti za tili čas. Evo jednoga iz glave, da dodam na ono Orepićevo i Štromarovo, prije nego što stavim kuhati sarmu.
U svakoj situaciji pitaj se što možemo učiniti za svoje članstvo i građane. A onda to stvarno i napravi. Budi na ulici. Neka vas se vidi. Razgovaraj, slušaj što se govori. Pridobivaj, a ne antagoniziraj. Reci svoje stavove glasno i odlučno, ostavi se ironije, igrokaza, čangrizanja i ispraznosti. Čvrstoća se ne pokazuje prostotom, ni pamet plitkim doskočicama. Radi svaki dan, djela proizlaze iz discipline i rutine, otjeraj lijenčine. Idi među studente aktiviste, na primjer u Kuću ljudskih prava, među volontere i mlade radnike i pitaj ih što im treba i što žele, pa ćeš shvatiti zašto ne glasaju za vas. Znaj što se događa u velikim korporacijama, na fakultetima i u državnim bolnicama. Ne kalkuliraj. Priznaj pogrešku, pola će ti se oprostiti. Pohvali protivnika kad ostvari nešto dobro. Stani na čelo nečega. Radi kampanje. Udruži se sa sličnima bez straha da će ti oteti slavu. Napravi ponekad neku veliku i gromku stvar. Smij se. Hrabro reci istinu. Budi širok, a ne skučen. Traži besplatan sport za djecu, pomoć za žene, plaću i prava za radnike. Umjesto »senata«, osnuj stranačko »ministarstvo budućnosti«. Pokaži javnosti lijeve uzore. Stvori svoje zvijezde. Radi sve što treba, kao što kaže Štromar, pa će glasači doći sami
novilist
