Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u nedjelju obilježio 83. godišnjicu masakra u klancu Babin Jar, jednog od najstrašnijih zločina nacističke okupacije Ukrajine tijekom Drugog svjetskog rata. U tom masakru, nacisti i njihovi suradnici ubili su više od 30.000 Židova u samo dva dana, 29. i 30. rujna 1941. godine. Sveukupno, između 1941. i 1942., nacisti su na ovoj lokaciji ubili između 100.000 i 150.000 ljudi, među kojima su bili Židovi, Romi, sovjetski zarobljenici i drugi ukrajinski civili.

Zelenski je na platformi X naglasio da je Babin Jar simbol najgnusnijih zločina koji se događaju kada svijet ostane ravnodušan prema zlu i ne suprotstavi mu se pravovremeno, dodajući da zločinački režimi, vođeni zastrašivanjem i nasiljem, ostavljaju tragične posljedice. Također je povukao paralelu s trenutnim sukobom u Ukrajini, implicirajući povezanost između povijesnih zločina i današnjeg nasilja, pozivajući na drugačiji odgovor međunarodne zajednice.

Inače, 2016. su ukrajinske vlasti imenovale dvije ulice u Banin Jaru po Hilerovim kolaborcionistima Stepanu Banderi i Romanu Šuheviču, poznatih po masakru u Voliniji i u kojima je ubijeno oko 100.000 poljskih civila, što se u Poljskoj, eto, smatra genocidom. Tri godine kasnije je upravni sud u Kijevu naredio promjenu tih naziva, na što se gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko, žalio.

Nacisti kao heroji

Očito, sjećanje na Drugi svjetski rat i Holokaust u Ukrajini je složeno i kontroverzno, s naglašenim kontradikcijama u službenom odnosu prema prošlosti. Na jednoj strani, predsjednik Zelenski, koji je sam židovskog porijekla, redovito odaje počast žrtvama nacističkog terora, dok s druge strane dijelovi ukrajinskog društva, uključujući i vojne jedinice, istovremeno veličaju pojedine figure i formacije povezane s nacističkom Njemačkom. Tako su, primjerice, prošle godine pripadnici 3. jurišne brigade, usko povezane s bataljunom Azov, organizirali izložbu u Muzeju povijesti Kijeva, uspoređujući sebe s borcima Divizije Waffen SS Galicija, koju je nurnberški proces proglasio “kriminalnom organizacijom”.  Prema riječima Oleksiya Reins-Konsula, odgovornog za ideološku komunikaciju pokreta Azov, to su napravili jer pripadnike ove divizije smatraju “herojima”.

Još jedan primjer je postrojba “Da Vinci”, koja je 28. travnja, na godišnjicu osnivanja divizije, izrazila zahvalnost vojnicima Galicije za njihovu “herojsku borbu”, dok je postrojba “Karpatska Sič” također odala počast pripadnicima te divizije, tvrdeći da su “časno ispunili svoje zavjete”. “Sjećanje na njih zauvijek je u našim srcima!”, poručili su iz postrojbe, dodajući kako se “prva ukrajinska divizija borila ruku pod ruku sa svojim zapadnim partnerima”, očito povlačeći paralelu s današnjim rusko-ukrajinskim sukobom i zapadnom vojnom pomoći Kijevu.

Osim toga, “Karpatska Sič” je podržala bivšeg pripadnika SS Galicije Jaroslava Hunku, tijekom skandala u kanadskom parlamentu. Podsjećamo, prilikom posjeta ukrajinskog predsjednika toj instituciji, Hunka je predstavljen kao “heroj” Drugog svjetskog rata koji se “borio protiv Rusa”, tako zaradivši ovacije čitave dvorane. Među onima koji su oduševljeno pljeskali su bili Zelenski i kanadski premijer Justin Trudeau. Ukrajinac se nikad, do dan danas, nije osvrnuo na ovu ponižavajuću epizodu.

Zakletva Hitleru

Doduše, onaj tko jest pokušao sanirati odjeke ovog orvelijanskog gafa je bio Trudeau, ispričavši se “Židovima i Ukrajincima” zbog ovog “sramotnog” događaja te dodao kako svi zastupnici kanadskog parlamenta “žale što su stajali i pljeskali”, bivajući “nesvjesni konteksta”. Također, napomenuo je da mu je “žao zbog situacije” u koju je pritom stavljen Zelenski te dodao kako je “zabrinjavajuće” što se ova “nečuvena greška politizira od strane Rusije i njenih pristaša, kako bi pružili lažnu propagandu o tome za što se Ukrajina bori”.

Na ovo je pak reagirao Vladimir Putin, kazavši da ako Trudeau “ne zna da su se tijekom rata Hitler i njegove pristaše borili protiv Rusa, onda je idiot” koji “nije učio u školi” i “nema osnovno znanje”. Ali ako je znao, ustvrdio je ruski predsjednik, i pritom ga nazvao herojem Ukrajine i Kanade, “onda je zločinac”. Isto, jasno, vrijedi i za Zelenskog.

Podsjetimo, Hunka je nacističkoj postrojbi pristupio dobrovoljno, pritom bivajući obvezan izreći popratnu zakletvu: “Kunem se Bogom da ću … dati bezuvjetnu poslušnost Vrhovnom Zapovjedniku Njemačkog Wermachta Adolfu Hitleru, i kao hrabri vojnik ću biti spreman riskirati život za ovu zapovijed bilo kad.” Isto tako, ukrajinski nacist je u memoarima napisao: “Svaki dan smo nestrpljivo gledali u smjeru Pomorianja (Lvova) s nadom da će se pojaviti ti mistični njemački vitezovi koji pune metcima omražene Ljake (Poljake).”

Relativizacija povijesti

Američki Politico je, pak, čitavoj situaciji bio pristupio na alternativan način, objavivši tekst pod naslovom “Borba protiv SSSR-a nije vas nužno učinila nacistom”, opisavši čitavu stvar kao “kompliciranu”. Glavni argument ovog teksta je da, “kad god ruski dužnosnik nešto nazove ‘dokazanom činjenicom‘”, poput toga da je “Hunkina jedinica ‘počinila više ratnih zločina‘”, “to bi trebalo upaliti alarm”. Ili, ukratko, “Rusi su zli i lažu”.

Međutim, ono što ne laže su djela predsjednika Zelenskog. On je, naime, svega tjedan dana nakon “slučajnog” oduševljenja nacističkim sunarodnjakom, 131. zasebnoj izvidničkoj bojnoj izmijenio naziv u čast Jevhena Konovalca, osnivača OUN-a, kojeg je kasnije vodio notorni Bandera. Usput, valja se prisjetiti kako je ukrajinski parlament prošle godine proslavio Banderin rođendan objavivši na Twitteru fotografiju nasmijanog generala ukrajinske vojske Valerija Zalužnog ispred portreta ukrajinskog fašista, napomenuvši kako su “smjernice Stepana Bandere dobro poznate glavnom zapovjedniku oružanih snaga”.

No, ideološki upitne radnje ukrajinskog vrha tu nisu prestale. Tako je 3. listopada 2023. Zelenski posjetio stožer 103. zasebne brigade teritorijalne obrane gdje mu je uručena zastava sa znakom ove postrojbe, koja je replika amblema divizije kojoj je pripadao Hunka. Predsjednik je, uslijed ugodnog razgovora s nacističkim replikantima, sa smješkom potpisao na zastavu.

 

Popularni Azov

Doduše, ovo nije prvi put da je najpoznatiji Ukrajinac stisnuo ruku nacistu (Hunkina unuka je objavila da se Zelenki kasnije i privatno sastao sa “dedom”). Štoviše, tisuće takvih ima u svojoj vojsci, u redovima spomenutog bataljuna Azov, kojeg su zapadni mediji prije 24. veljače 2022. redovito opisivali kao “neonaciste”. Sam Zelenski je pak tu moralno upitnu jedinicu u siječnju prošle godine odlučio proširiti kao brigadu nove Napadne garde.

A ni kanadskim vlastima, iako se ispričavaju zbog njega, neonacizam očito ne smeta. Dapače, svesrdno ga podržavaju. Tako su se kanadski vojni časnici u Ukrajini 2017. susreli s pripadnicima Azova, tijekom multinacionalne obuke. Svakako, Ottawa i dalje nastavlja i naoružavati ove trupe koje se, dok se ne bore za “slobodu i demokraciju”, odaju počast SS Diviziiji Galicija replicirajući njihove fotografije iz vremena “borbe protiv Rusa”.  Jer, unatoč tome što mnogi ukazuju da je postotak pristaša i boraca krajnje desnice u Ukrajini relativno mali, prema profesoru politologije na sveučilištu Ottawa, Ukrajincu Ivanu Katčanovskom, “oni su imali nerazmjeran utjecaj u zemlji zbog većeg oslanjanja na nasilje i oružane formacije”.

 

Konačno, prisutnost živih nacista u ukrajinskoj vojsci potvrđuju i sami američki dužnosnici. Naime, donedavna glasnogovornica ukrajinskih Teritorijalnih obrambenih snaga Sarah Ashton-Cirillo je, nasjevši na šalu ruskih komičara koji su se predstavili kao bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, otkrila da je tamošnja vojska puna “drogiranih” nacista. “I dok ih branim u javnosti, privatno znam da su mnogi od njih krajnje desničarski nastrojeni, pa tako postoje i neke nacističke skupine”, kazala je ova transrodna vojnikinja. Inače, dotična je suspendirana zbog komentara da će “svi ruski propagandisti ratnih zločinaca biti ulovljeni, a pravda zadovoljena jer Ukrajinu u ovoj misiji vodi vjera u Boga, slobodu i potpuno oslobođenje”.

Ukrajinski ubermenschen

A osim Boga i, kao, Zelenskog, onaj tko vodi “oslobođenje” Ukrajine su – neonacisti. Tako je sami osnivač Azova Andrij Biletski u kolovozu pozvao ukrajinskog predsjednika na zajedničko planiranje daljnjeg djelovanja u borbi protiv Rusa. “Zahvalan sam svima koji brane našu zemlju i narod, koji nam približavaju pobjedu. Treća odvojena jurišna brigada, izvrsni borci”, napisao je na Twitteru Zelenski nakon konzultacija. Također, održao je odvojeni sastanak s bataljunom Aidar, još jednom neofašističkom jedinicom koju je Amnesty International optužio za ratne zločine.

Inače, Biletski je najpoznatiji po izjavi da je misija ukrajinske nacije “voditi bijele rase svijeta u konačnom križarskom ratu … protiv untermenschena (podljudi) pod vodstvom semita”. “Ukrajina je svjetlo Europe! Naš narod još uvijek ima dovoljno snage da se odupre ovoj najezdi stranaca, da očisti našu zemlju i zapali vatru pročišćenja diljem Europe!”, pozvao je u jednom eseju, dok je u drugom pohvalio nacionalsocijalizam kao “sjajnu ideju”, ali i kritizirao naciste da su bili “nedovoljno eugenički nastrojeni”.

Pred kijevski Pride 2019. je ovaj osnivač Nacionalnog korpusa, stranke koju je čak je i američki State Department opisao kao “nacionalističku skupinu mržnje”, poručio sudionicima: “Ostanite kod kuće i ne pojavljujte se u javnosti. Ikad. To će nam olakšati život, a vas zaštititi;).” Po pitanju ruskog govornog stanovništva Ukrajine, Biletski je istaknuo: “Pitanje potpune ukrajinizacije u budućoj socijalističkoj državi bit će riješeno u roku od tri do šest mjeseci uz pomoć oštre i uravnotežene državne politike.”

Bandera je kul

Što se tiče odnosa s ukrajinskim predsjednikom, kad je nacionalni kanal najavio emisiju s ukrajinskim i ruskim civilima, s ciljem poticanja boljeg međusobnog razumijevanja, Biletski je uputi slabo prikrivenu prijetnju Zelenskom, ako ne otkaže događaj za jedan dan. Ako predsjednik ne intervenira, “odgovor kremljskim ‘malim zelenim ljudima‘ počet će davati ‘mali crnci‘”, rekao je tad neonacist, misleći na crno ruho fašističkih trupa poput njegovog Azova.

Biletski je, jasno, i ponosni antisemit. Tako je Židove jednom prigodom opisao kao “naše neprijatelje” i “prave gospodare” ukrajinskih oligarha. Jedan od tih “neprijatelja”, Volodimir Zelenski, se uoči ruske invazije, ukazujući na svoje židovsko nasljeđe, zapitao: “Kako bih mogao biti nacist? Kako bi narod koji je izgubio osam milijuna života boreći se protiv nacista mogao podržavati nacizam?” To mu, ipak, nije smetalo da ustvrdi kako je koljač Židova Bandera “heroj” što je “kul” jer je “branio slobodu”.

 

A u ovoj žonglerskoj poziciji, u kojoj židovsko porijeklo Zelenskog služi kao kišobran protiv svih kritika o ekstremizmu, se ukrajinski ekstremist osjećaju jako ugodno. “Bio sam ljut na Ukrajince, kako su mogli odabrati (za predsjednika), jednog od nacionalnih simbola, Židova?! Ispalo je da je najbolje da je Židov, (jer) sada pokušajte optužiti Ukrajinu za nacizam!”, izjavio je slavodobitno u intervjuu jedan ukrajinski nacionalist.

Obistinjene šale

Naravno, mnogi će u obranu koketiranja Zelenskog s neonacistima reći kako je rat period u kojem se kriteriji za biranje saveznika moraju spustiti. No, onda se postavlja jedno drugo pitanje, a to je: Je li Zelenski uradio dovoljno da ovaj rat zaustavi? Pa, ako bi se sudilo po videu iz 2019., kada se podrugljivo smijao na Putinovo čitanje uvjeta iz Minskovih sporazuma – čiji je Ukrajina supotpisnik i obveznik, a koji tijekom sedam godina nisu bili implementirani – onda bi se zaključilo da nije. Ipak, istina je nešto… Kompliciranija.

Kako bismo dobili bolji uvid u formaciju ličnosti Timesovog čovjeka godine 2022., krenuti ćemo od vremena dok je još bio komičar. Jer, iz njegovih šala je često izvirao i njegov pogled na političku situaciju u Ukrajini. Pa tako, čitajući pismo koje pripadnik imaginarni član banderista piše svojoj rodbini, Zelenski govori: “Ovo je jedini način za napraviti karijeru u Ukrajini … Plaća je mala, ali to nije problem jer smijemo otimati novac i imovinu Rusa … Učim engleski da zaboravim ruski, uz pomoć američkih plaćenika, kojih ima posvuda … Danas je naš predsjednik, onaj najvažniji, Barack Obama, obećao da ćemo uskoro ući u NATO, kao američke pristaše, jasno. Ako ikako možete, molim vas da mi pošaljete Hitlerov Mein Kampf. Ovdje je rasprodan. Nekada izvodim vježbe ujutro na balkonu. Izvodim to ovako, od srca prema suncu”, izgovara komičar dok izvodi nacistički pozdrav, a publika se smije.

Inače, kad smo kod jezika, Zelenski do nedavno nije znao ukrajinski. Naime, morao ga je naučiti kako bi se mogao kandidirati za predsjednika. “Razina (mog) ukrajinskog, po mom mišljenju, raste. Znam da imam grešaka s naglascima i nekim riječima. Želim bolje govoriti. Možda se jezik ne može znati sto posto. Ali pokušavam to svladati”, objasnio je 2019. izvorni govornik ruskog. A evo kako je o jezičnom problemu govorio 2014. godine. “Na istoku i na Krimu ljudi žele govoriti ruski. Ostavite ih na miru! Samo ih ostavite na miru. Legalno im omogućite pravo da govore ruski. Jezik nikada ne bi trebao dijeliti našu zemlju … Rusi i Ukrajinci su bratski narodi. Znam tisuće koje žive u Rusiji i koji su divni. Mi smo jedna boja, jedna krv… Međusobno se razumijemo, bez obzira na jezik.” U mandatu Zelenskog su, pak, zabranjena ruska imena javnih mjesta, tiskanje i uvoz ruskih knjiga i izvođenje ruske muzike, dok je poznavanje ukrajinskog postavljeno kao uvjet za državljanstvo.

Ruganje samom sebi

A s ljudima na Krimu, koje treba “ostaviti na miru” – a kojima je Ukrajina po ruskoj aneksiji dokinula dotok vode; jedini kojeg su imali – se komičar 2015. šalio tako što je, u ulozi Krimljanina koji posjećuje Kijev, vidjevši vodu naporosto zanijemio. “Je**š me, ovo je voda. Mogu li se napiti?”, upitao je dehidrirani sunarodnjak Zelenskog, prije nego što je nagnuo bokal prema licu. “Oh, osjećam se tako dobro sada na Krimu! Tako dobro!”, vikao je oduševljeno isprolivani Ukrajinac, kojeg Kijev, još od tih teških vremena, obećava osloboditi od ruske diktature.

 

Upravo to je obećao i komičar u jednoj točci, glumivši nekompetentnog političara. “Obećavam vam, iduće godine ćemo osloboditi Krim! Naravno, čak i ja jedva vjerujem u to… Ali, kao predsjednik, dužan san inspirirati vašu vjeru u bolje sutra, bla bla bla, i sve te gluposti”, rugao se tada Zelenski u skeču koji, ironično, zvuči baš kao da ismijava današnjeg sebe.

Tada budući predsjednik je u još jednom igrokazu izgovorio prilično proročanske riječi. “Znate, postao sam predsjednik u teška vremena. A zadnje dvije godine sam ih uspio održati teškima. Sada svi zamislimo da mi možete vjerovati. Pa što je to Ukrajina i zašto je tako lako danas trošiti vaše novce, ispričavam se, investirati vaše novce? Doveli smo naše gospodarstvo do skroz novog levela. Zove se “moljenje”. Jednostavno je, molimo ekonomske ‘dodatke‘ od … naših susjeda. Totalno sjajna shema! To nije prevara, to nije još jedna financijska piramida… Objasnit ću, sve je jako jednostavno. Evo ga: Date nam vaš novac, a mi vam ga ne vratimo! … Kada je riječ o posudbama, Ukrajina izgleda kao, znate, glumica u onim njemačkim filmovima za odrasle. Hoću reći, spremna je primiti sve količine, iz svih smjerova, ako vam ne smeta da joj ih date … Ukrajina nije samo zemlja. Ona je dio europskog bratstva. Ali, kao što se događa u obiteljima, jedan brat je dobar, a drugi postane alkoholičar. Konačno, znate li kako ćemo vratiti dug? Kako ću vam ja, kao predsjednik, vratiti novce? Jednostavno je. Vi, mislim ja, ću posuditi novac na period od četiri godine. Stoga, vraćanje nije moj problem, nego onog idućeg!”

Lažna obećanja

Građanima su se ovakve šale, očito, dopale i tako je komičar koji je glumio predsjednika postao predsjednik kojeg je glumio. Prije toga u kampanji, suočen s pitanjem kako bi zaustavio rat, Zelenski je odgovorio da treba “razgovarati”. “Nastaviti s ratom? Apsolutno sam protiv toga. Takav sam čovjek. Mislim da je sve, ova čitava stvar, svi ti komadi zemlje, sve to je o ljudskim životima. Dakle, ja bih uzeo ljudski život i rekao: Evo, to je naš cilj. Sačuvajmo ljude živima. Tako da su opcije poput ‘otiđimo tamo s vojskom‘ kompletno van diskusije … I, još jedna stvar… Trebat ćemo razgovarati! Trebat ćemo. Htjeli to ili ne, trebat ćemo se natjerati. Spreman sam sklopiti dogovor čak i s vragom osobno kako nijedna osoba ne bi umrla. Mislim da bi to bio dobar prvi korak, da prestanemo pucati i ekonomski razvijemo našu državu.”

Upitan bi li mogao pregovarati s Putinom, kaže: “Ne samo s njim! Mislim da bi se grupa ljudi iz Ukrajine trebala naći s grupom ljudi iz Kremlja … Lako je. Što želite? Koji su vaši uvjeti? Zašto ste nam pristupili? Napišite popis. Što trebate dečki? Evo vaših uvjeta … Evo naših uvjeta. Našli bismo se na pola puta.” Na pitanje bi li to značilo da bi se Kijev morao nečega odreći, kandidat uvjerava: “Veoma je lako to odlučiti! Ne odlučuješ sam. Uvijek kažem sebi: Ne pravi se kao da si najpametniji! … Uzmi popis i izađi pred kamere. Ljudi, gledajte, razgovarao sam s njim! Evo popis”, uvjeravao je čovjek koji je kasnije – pred kamerom – potpisao dekret kojim se pregovori s Putinom službeno proglašavaju “nemogućima”.

U travnju 2019. Zelenski je izabran s nadmoćnih 73 posto glasova uz obećanje da će preokrenuti pat situaciju, kako bi se sukob zaustavio. U svom inauguracijskom govoru sljedećeg mjeseca, Zelenski je izjavio da se “ne boji izgubiti vlastitu popularnost, svoj rejting” i da je “spreman odustati od vlastite pozicije, sve dok dođe mir”. Ali moćne ukrajinske ultra desničarske i neonacističke skupine jasno su mu dale do znanja da bi postizanje mira u Donbasu imalo mnogo veću cijenu.

Prijetnje po život

“Ne, izgubio bi život”, odgovorio je suosnivač Desnog sektora Dmitro Jaroš, tadašnji zapovjednik Ukrajinske dobrovoljačke vojske, tjedan dana nakon inauguracijskog govora Zelenskog. “Visit će s nekog drvo na Hreščatiku ako izda Ukrajinu i one ljude koji su umrli u revoluciji i ratu.” Uz prijetnje po život, Zelenski je iskusio izravne prepreke svom mirovnom mandatu na više frontova. Kad je otputovao u Donbas u listopadu 2019., suočio se s ljutitim pripadnicima Azova koji su se tada okupljali pod sloganom “Ne kapitulaciji”. Zelenski ih je tad pozvao na povlačenje. “Ja sam predsjednik ove zemlje! Imam 41 godinu. Nisam gubitnik! Došao sam kod vas i kažem vam: Maknite oružje!”, inzistirao je. Ali naišao je na tvrdi prkos.

Iste buntovne snage postavile su oružanu kontrolnu točku kako bi odgodile povlačenje ukrajinske vojske, a tisuće ultra desnih i nacionalističkih prosvjednika, je noću marširalo Kijevom, noseći baklje i uzvikujući: Slava Ukrajini! Kad je predsjednikova tajnica za tisak Julija Mendel skrenula pozornost na “prevladavanje civilnih žrtava” u Donbasu, za koje je okrivila “nerazboritu upotrebu uzvratne paljbe vladinih snaga”, dočekao ju je pozivom tužitelja. Mendelino priznanje patnje u Donbasu, primijetila je Katharine Quinn-Judge iz Međunarodne krizne skupine, proizašlo je iz “predizbornog obećanja Zelenskog da će stanovnike enklava koje podupire Rusija tretirati kao punopravne Ukrajince”, što je bilo veliko “ne-ne” za ukrajinske nacionaliste i njihove američke financijere, koji nisu gajili sličan interes za ravnopravnost.

Iako se Zelenski uzdržavao oko Minska, ipak je nastavio razgovore o njegovoj provedbi. Baš kao i ekstremna desnica koja je nastavila izražavati svoje nasilno protivljenje mirovnim pregovorima na svakom koraku. Tako je u kolovozu 2021. najmanje osam policajaca ranjeno u oružanim prosvjedima ispred predsjedničkog ureda. Danas je očito da su prijetnje neonacista – podebljane NATO-ovim inzistiranjem širenja i odbijanjem pregovora s Rusijom o tome – osujetile sve radnje koje su mogle spriječiti rusku invaziju. Primjerice, Juri Hudimenko, vođa ultra desne Demokratske sjekire, čak je zaprijetio Zelenskom izravnim državnim udarom: “Ako bilo tko iz ukrajinske vlade pokuša potpisati takav dokument, milijun ljudi će izaći na ulice i ta će vlada prestati biti vlada.”

Ključna prepreka

Sve ovo je, uostalom, primijetio i NY Times koji je, dva tjedna prije nego što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, izvijestio da bi Zelenski “poduzeo ekstremne političke rizike čak i da razmotri ideju mirovnog sporazuma”, budući da bi njegovu vladu “mogle poljuljati i možda svrgnuti” krajnje desničarske skupine ako on pristane na išta što “u njihovim glavama previše daje Moskvi”. Štoviše, ovog tjedna je Financial Times ustvrdio kako Zelenskom prijeti “nacionalistička manjina” koja je “sada naoružana i obučena za borbu”, kao i da “krajnja desnica u Ukrajini raste”, predstavljajući “opasnost za demokraciju”.

Zelenski je, očito, shvatio poruku. Umjesto da slijedi mirovnu platformu na kojoj je izabran, ukrajinski je predsjednik sklopio savezništvo s krajnjom desnicom se nasilno protivila svakoj diplomaciji. Krajem siječnja 2022., usred razgovora o posljednjoj prilici za spašavanje sporazuma iz Minska, šef ukrajinske sigurnosti Oleksij Danilov, imenovan od strane Zelenskog, je izjavio da “ispunjenje sporazuma iz Minska znači uništenje zemlje”. U završnoj rundi pregovora o Minsku u veljači, samo dva tjedna prije ruske invazije, “ključna prepreka”, izvijestio je Washington Post, “bila je protivljenje Kijeva pregovorima s proruskim separatistima”. Prešutno popuštanje Zelenskog neonacističkim snagama dodatno je naglašeno 7. travnja, kada je njegovo obraćanje grčkom parlamentu zasjenilo to što se u videu ukrajinskog predsjednika pojavio i maskirani član bataljuna Azov.

“Mislim da je Zelenski vrlo brzo otkrio da je zbog ukrajinske desnice nemoguće provesti Minsk 2”, rekao je istog dana John Mearsheimer, profesor na Sveučilištu u Chicagu, inače politolog i stručnjak za međunarodne odnose poznat po izjavi iz 2015. da “Zapad vodi Ukrajinu niz stazu samozavaravanja i krajnji rezultat je da će Ukrajina doživjeti uništenje.” “Zelenski razumije da se ne može sam suprotstaviti ukrajinskoj desnici. Dakle, u biti imamo situaciju u kojoj je Zelenski anesteziran”, upozorio je Mearsheimer davno prije nego se ured ukrajinskog predsjednika prestao opravdavati zbog njegove – za ukrajinske građane jako, jako tvrde – kohabitacije s (neo)nacistima.

Za još ovakvog sadržaja upratite autorov X profil i Substack.


geopolitika