Eto, ''odradilo'' se i Tijelovo. Iako velik broj Hrvata pravo ni ne zna što znači taj praznik, svi smo spremno iskoristili četvrtak za praznovanje, spojili petak s vikendom i dobili četiri dana odmora.


Iduća prigoda je 22. lipnja, u ponedjeljak, pa se spoji utorak i srijeda s četvrtkom, 25. lipnja, dodaš petak plus vikend i eto tjedna zlata vrijedna.Ne treba se čuditi ovoj logici. Definitivno smo prvaci što se tiče spajanja blagdana. Da možemo spojili bi Novu s Novom godinom i to bi bilo to.U Hrvata je klasični običaj da čim dobije kalendar u ruke podcrta dane koje bi se dalo spajati. Ako nije dan od kolinja kad se šefu javi da je zavladala crijevna viroza, onda će sigurno uletjeti koji dan bolovanja oko 1.maja da bi se sve pripremilo za roštilj i ohladila Žuja. Obično smo u tim spajanjima ušićarili i do 25 dana. Ova godina i nije nešto ''rodna''. Uspjet ćemo spojiti upola manje. Tuga i jad se uvukla u naše redove. Toliko se borimo izvući ovu zemlju iz recesije i kad ti se pojavi mogućnost spajanja skužiš da i nisi nešto profitirao.A tko zapravo profitira u toj igri ''spajalica'? Realni sektor sasvim sigurno ne. Ne profitiraju ni ozbiljnije profitabilne firme u državnom vlasništvu. Shvatili su i jedni i drugi da je jeftinije spojiti nego razdvojiti. Želiš spajati? Nema frke, reci kad i spojit ćemo ti radni dan i oduzeti ga od godišnjeg. I tako se to sad radi. I svi zadovoljni; oduzmeš jedan dan od godišnjeg no dobiješ tjedan u lipnju kad je termometar poludio, a more je tako toplo da su i ribe već napola kuhane. Eno, gledam Barbatski kanal. Pun je glisera, obala puna gostiju. Za Tijelovo Bavarci daju dva tjedna odmora. Nijemci su to iskoristili za jeftini pohod na predsezonsko kupanje na Jadranu. Iskoristili su i naši ovo toplo vrijeme i pohrlili su na more, gore i jezera. Ceste su nam krcate, a gužve ko u srpnju.No, vratimo se spajanju. Najveći dobitnici ovih spajanja su oni koji i inače spajaju šuplje i prazno. Sabor svako malo ide na odmore, praznike i spajanja. Tu su i razna ministarstva, agencije i zavodi, jaki birokratski pogon koji ionako zabušava i prepun je uhljeba. Uhljebi nas koštaju recesije, osiguravaju nam rupe u proračunu i prijete bankrotom. Lijepo su posložili sustav u kojem su šefovi jedni drugima, pišu si slobodne dane i cijelo vrijeme kukaju da puno rade, a imaju malu plaću. Cirkulira ta kolektivna svijest koja prazni škrabicu, a puni naše priobalje i otoke. Nedavno čitam da je jedna osoba u državnoj firmi već 23 godine na raznim bolovanjima. U Rijeci, u nekim državnim firmama, uzimaju se bolovanja od tri mjeseca i onda se odlazi raditi kao njegovateljice u Italiju. Nekako se moramo pokriti. Zarada je ograničena, posao osiguran čvrstom rukom sindikata, a budućnost neizvjesna, posebice zbog onih odozgo – uhljeba šampiona u igri ''spajalica''.Ova godina nam uistinu ne ide na ruku. Božić pada u petak. One druge će biti za vikend i sad ti planiraj neki put ili skijanje. Ovih par dana u državnoj upravi nitko i ništa nije radio. Dolaze nam gastarbajteri da bi u vrijeme svojih praznika sredili račune, a mogu si srediti tek samoubojstvo kad vide količinu papirologije koja se zahtijeva od njih, a nigdje nikog da udari taj žig od životne važnosti papir. Na umjetan način se održava potreba za administracijom i maltene da trebaš markicu i potvrdu za dužu nuždu u javnom WC-u. Uhljebi su nam nedodirljivi. Rade najmanje. Nitko ne odgovara, a slijedi nam spajanje tjedna u kojem strše tri radna dana. Nikoga to nije briga. Valjda misle da ćemo ionako propasti. Stoga i ne čudi da kad netko iz privatnog sektora dobije posao u državnom veli: ''Konačno ću se malo odmoriti!''

Nažalost, mnogi se odmaraju na naš račun, a već godinama se spaja nespojivo. Balkanski mentalitet, navike, genetika. Kad rasprodamo sve državne firme, a EK nam naredi da otpustimo polovicu zaposlenih u birokraciji, e tada ćemo vidjeti kako se spaja rad sa znojem, a odvaja godišnji od praznika. Naravno, to će otkriti mali čovjek. Nedodirljivi uhljebi, političari i njihova svita spajat će i dalje nespojivo, ne zato što to mogu, nego zato što drukčije ni ne znaju.

seebiz