Leljak je oficir KOS-a, koji se u demokraciji preobratio u najvećeg mrzitelja jugoslavenskih tajnih službi te objavio nekoliko knjiga o djelovanju Udbe u Sloveniji i navodno ogromnom produženom utjecaju nekadašnjih doušnika na današnji život u toj državi
Da se prvo razumijemo oko glavnoga. Arhivska građa treba biti dostupna, naravno prema općim standardima koji vrijede u arhivistici.
Potrebno je ukloniti sadašnju barijeru – koju je 1997. predložila Saboru HDZ-ova Vlada – da se dokumenti CK SKH i tadašnjih državnih tijela mogu dobiti samo ako to odobri SDP. U tome sam posve suglasna s Mostom, pa na koncu i s Hasanbegovićem, s kojim se inače slažem samo oko toga da je kiša mokra, a zemlja okrugla.
Neka se, dakle, posve slobodno proučavaju dosjei iz doba bivše države, a zatim, jednako tako, po istom rutinskom hodogramu, i svi oni od čijeg nastanka prođe tampon-razdoblje od 30 godina. Neka se otkrića publiciraju. Tabua oko prošlosti ne treba biti, nema časnog razloga da ih bude.
Ali načelno dobrodošla zakonska inicijativa oko promjene zakona o arhivi pretvorila se u startu u brljotinu. Jedva da je Božo Petrov stigao objaviti da njegova stranka piše novi zakon i pohvaliti se kako će time »otvoriti sve komunističke dosjee«, a on i Most već su se teško osramotili.
Umjesto da se sastanu s brojnim stručnjacima za arhive i čuju što oni predlažu, za glavnog savjetnika odabrali su mutnog Romana Leljaka.
Leljak je oficir KOS-a, koji se u demokraciji preobratio u najvećeg mrzitelja jugoslavenskih tajnih službi te objavio nekoliko knjiga o djelovanju Udbe u Sloveniji i navodno ogromnom produženom utjecaju nekadašnjih doušnika na današnji život u toj državi.
Leljaka je u Saboru, uz najveće stranačke počasti, primio Nikola Grmoja, politički tajnik Mosta, podijelivši velike komplimente njegovoj ekspertizi. Objasnio je da bi prevažnog gosta dočekao osobno Petrov da nije u službenom posjetu BiH. I dok je Grmoja sa suradnicima upijao Leljakove savjete i spoznaje o arhivskoj građi iz doba SFRJ, stiglo je javnosti otvoreno pismo Boži Petrovu koje je uputio ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Marko Stipančević, a supotpisali predsjednici Hrvatskog arhivskog vijeća i Hrvatskog arhivističkog društva te predstojnik Katedre za arhivistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Pitaju Petrova: Zašto nas arhiviste niste konzultirali? Zašto mi nemamo pojma što radite? Zašto je kompletna struka potpuno izvan svega ovoga?
No Petrovu, Grmoji i Mostu očito struka ne treba kad su se za vodstvo i savjete oko zakona obratili amateru iz Slovenije, rado viđenom sugovorniku Bujice i ikoni ultraških medija u Hrvatskoj. No, možda čak ni to ne bi bilo baš toliko neukusno da za svog gurua nisu odabrali bivšeg špijuna KOS-a koji je od 2008. do 2012. u Sloveniji odležao zatvorsku kaznu jer je prevario 448 građana i pronevjerio 54.000 eura, kome se prije dvije godine sudilo zbog duga banci od skoro 600 tisuća eura, a problema sa zakonom u vezi s financijskim malverzacijama imao je još.
Most bi trebao objasniti javnosti zašto radi tako kako radi, zašto jednu ozbiljnu stvar lomi preko koljena, kompromitira se s Leljakom, zaobilazi hrvatske stručnjake, zašto ide u sve ovo mimo koalicijskog partnera HDZ-a. I, napokon, zašto im se toliko žuri sa zakonom čije su lansiranje najavili već za desetak dana? Ako je pad popularnosti, ako su izbori, pa u redu je i to. Ali može li barem normalno, bez afere?
novilist
