Vukovarci ili bolje reći, oni koji se predstavljaju najvećim Vukovarcima, a sudjeluju u organizaciji obilježavanja godišnjice pada Vukovara odlučili su da ove godine neće biti programa posvećenog vukovarskom junaku, novinaru Radio Vukovara, Siniši Glavaševiću.



Od 2006. svake godine u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 20. studenog, na dan kada je ubijen na Ovčari, održava se program posvećen njemu i njegovom književnom i novinarskom radu naslovljen "Grad – to ste vi" prema jednoj od poetskih pripovjedaka zbirke "Priče iz Vukovara" posmrtno izdane 1993. Kao što je Siniša svake većeri putem Radio Vukovara čitao priče iz svoje buduće i jedine knjige, Vukovarcima u opkoljenom gradu, tako su pjesnici prozaici čitali svoje radove, reproducirani su tonski prilozi Glavaševićevih javljanja preko valova Radio Vukovara pa i onaj zadnji od 18. studenog iz vukovarske bolnice, a krakim slovom bi se oglasili predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog radio Vukovara i Gradske knjižnice Vukovar koji su i organizatori ove manifestacije utemeljene da bi se sačuvala uspomena na novinara-ratnog izvjestitelja i književnika Sinišu Glavaševića, ali i na sve žrtve u Domovinskom ratu a sve s plemenitim ciljem da se sličan zločin nikad i nigdje ne ponovi.

Nije teško razabrati s koje strane je potekla ideja o ukidanju ove plemenite priredbe, ali to ne čudi jer već nekoliko godina politika, i to ona u najgorem obliku, uvukla se u program obilježavanja vukovarske tragedije. Zadnjih godina svjedoci smo politiziranja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara kada bi skupina iz nekoliko braniteljskih udruga povela kolonu prema Memorijalnom groblju vukovarskih branitelja uz onu službenu u kojoj su državni predstavnici, a prošle godine jedan je vukovarski branitelj poveo i treću kolonu, valjda se sprdajući svom tom cirkusu u danima kada bi svi trebali pokazati pijetet prema vukovarskim žrtvama.

Čini se da je iz iste "kuhinje" poteklo i ukidanje priredbe posvećene uspomeni na Sinišu Glavaševića jer "stožeraši" kako se vole nazivati, ne mogu smisliti novinarevog sina, Bojana Glavaševića koji je uz to, (o, koje li grozote!), i na izbornoj listi SDP-a.

Netko će reći kako u Vukovaru ima i drugih junaka osim Siniše Glavaševića i drugih žrtava s Ovčare osim Glavaševića što je sigurno istina, ali Siniša
Glavašević je među najvećim vukovarskim junacima. Oni koji su "drukali" da ove godine ne bude priredbe sjećanja na jednog od nekolicine istinskih novinara - ratnih izvjestitelja, zaboravljaju ili to ne žele priznati, da su najveći vukovarski junaci mrtvi. Jedan Blago Zadro je puno veći junak od njegovih suboraca koji su preživjeli, Siniša Glavašević je puno veći junak od onih, svaka čast i njihovom prinosu obrani Vukovara, koji su ovih dana odlučili da prekinu tradiciju sjećanja na Sinišu.

Valja ih podsjetiti da je Glavašević 19. studenog iz vukovarske bolnice odakle je dan ranije, navečer poslao svoje posljednje izvješće u eter, s ostalim ranjenicima i medicinskom osobljem odveden u hangar na Ovčaru gdje je odmah kod ulaza desno, krvnički pretučen (jedan od svjedoka će pričati da je dobio puno više batina od drugih), a potom je traktorskom prikolicom uz ostale sužnje prevezen izvan dobra Ovčara, uz šumarak pred već iskopanu jamu i tu je ubijen. Neki od današnjih vrlo glasnih "branitelja hrvatskog Vukovara" također su, nakon pada Vukovara, bili u zarobljeništvu, ali su nakon mjesec, dva ili devet mjeseci bili pušteni na slobodu, nakon što su sigurno proživjeli strašne dane i mjesece.

Danas se možda pitaju, a tu je možda i uzrok njihovim frustracijama koje ispoljavaju kroz politiku – kako to da su mene pustili, a Sinišu divljački pretukli i ispalili mu metak u glavu u onoj studenoj noći iako smo oboje branili Vukovar? Koji god motivi bili - ovo je sramotan i nedopustiv skandal jer Siniša Glavašević jedan je od neupitnih simbola Vukovara.




seebiz