U 2018. nismo ni ušli kako priliči, a šamar otriježnjenja daje nam do znanja da se ne moramo zavaravati gdje živimo. Siječanj je već obilježila cenzura - autokratski vjetrovi krenuli su s HRT-a koji zabranjuje prikazivanje filmova, nastavili s udrugom Vigilare koja se protivi distribuciji prve slikovnice o istospolnim obiteljima, da bi u konačnici Ustavni sud odbio tužbu GONG-a koji je tražio objavu ugovora Vlade i američke odvjetničke kuće Patton Boggs LLP za zastupanje generala Gotovine i Markača u Haagu. Za H-Alter komentiraju Sandra Benčić, Vesna Alaburić, Jelena Berković i Mia Gonan.
Na primjeru ovogodišnjih događaja lako možemo objasniti svima koji ne znaju da pojam cenzura dolazi u nekoliko oblika, a definira se kao nadziranje slobode izražavanja i svega što je štetno po interese države ili privilegiranih krugova. Povezujemo je sa Srednjim vijekom i policijskim državama. Politička, moralna i kulturna cenzura. Sva tri navedena oblika viđena su i potvrđena u Hrvatskoj tijekom posljednjih dvanaest siječanjskih dana.
Autokratski vjetrovi krenuli su s HRT-a koji je zbog, kako navode, pritisaka udruga udovica hrvatskih branitelja zabranio prikazivanje filma Pave Marinkovića Ministarstvo ljubavi (2016.). Da bi paradoks ove srednjovjekovne prakse bio još veći, HRT je zabranio emitiranje filma kojeg je uz nekoliko partnera i sam stvarao. Spomenuta komedija prikazuje kako hrvatska Vlada tijekom financijske krize osniva posebni odjel čija zadaća je istraživanje udovica koje primaju mirovine pokojnih muževa, a žive u izvanbračnim zajednicama.
Film je prikazan na tridesetak festivala, a osvojio je i Grand prix za najbolji film na 33. Festivalu mediteranskih zemalja. Uz još tri osvojene nagrade na ostalim festivalima ova je "neprimjerena" komedija ipak prikazana jučer na HRT-u, u kasnom terminu (23.20 h). Prema riječima Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica hrvatskih branitelja Zagreb, sam ministar branitelja pokušao je zaustaviti prikazivanje ovog filma, a povodom toga održao se i prosvjed ispred HRT-a.
Danas je pak iz programa nestao film Rajka Grlića Ustav Republike Hrvatske koji je, kao što se može vidjeti na HRT-ovim web stranicama, bio najavljen za emitiranje 18. siječnja na HRT2.
Ako ste mislili da je to sve, moramo vas razočarati jer trendovi cenzuriranja nisu se zadržali samo na filmskoj umjetnosti. Dobro nam poznata udruga Vigilare koja se već godinama revno brine o katoličkim i moralnim vrijednostima hrvatskog naroda ovoga je puta odlučila svoju ekspertizu pokazati i u području dječje književnosti. Revoltirani saznanjem kako 18. siječnja udruga Dugine obitelji predstavlja prvu slikovnicu o istospolnim obiteljima u Hrvatskoj, ovi moralni glasnici odlučili su uputiti otvoreno pismo u kojem su upitali ministricu Divjak hoće li dozvoliti distribuciju iste slikovnice u dječjim vrtićima i osnovnim školama? Takvom mogućem ishodu strogo se protive, iako ne vidimo iz kojeg razloga, jer su i sami autori naglasili kako će slikovnica biti podijeljena samo onim obrazovnim ustanovama koje za to pokažu inicijativu. Sretna i blagoslovljena nova 2018. godina!
Kako siječanj još nije završio, nismo sigurni da je ovo zadnji oblik cenzure koji ćemo vidjeti u ovome mjesecu, ali je zadnji u tekstu i sa sigurnošću možemo utvrditi kako je najgori. Politička cenzura bez premca orkestrirana od Vlade RH, a amenovana odlukom Ustavnog suda na štetu svih nas. Dragi građani i građanke Republike Hrvatske, u novoj godini, gubite pravo na pristup informacijama i nikako ne smijete nadzirati svoje predstavnike.
Naime, Ustavni sud odbio je tužbu GONG-a koji je tražio objavu ugovora Vlade RH i američke odvjetničke kuće Patton Boggs LLP za zastupanje generala Ante Gotovine i Mladena Markača pred sudom u Haagu. Četvero sudaca ogradilo se od stava većine i iznijelo izdvojena kritička mišljenja pozivajući se na pravo građana na pristup informacijama.
Kako bismo analizirali i prokomentirali "mjesec cenzure", obratili smo se istaknutim aktivistinjama, udrugama i pojedincima iz struke koji su za H-Alter iznijeli svoje viđenje stanja u državi.
Sandra Benčić, Centar za mirovne studije: Problem je u predstavnicima institucija
Ovakvi oblici pokušaja cenzure i pritisaka koji rezultiraju autocenzurom nažalost su postali uobičajeni u proteklim mjesecima; sjetimo se samo pomicanja Noći muzeja, zatim napada na reklamni pano HNK, pritisaka na organizatore Fuliranja da povuku glumce koji glume starozagrebačke gatare sa Fuliranja koji su to na kraju i napravili, te recentnih primjera koje ste naveli. Nažalost, problem nije isključivo u onima koji ovakvu vrstu cenzure zazivaju – oni su radikalna manjina u ovom društvu, problem je zapravo u predstavnicima institucija koje pod takvim pritiscima popuštaju i takvim zapravo fundamentalističkim zahtjevima udovoljavaju zbog straha od javnog sukobljavanja s radikalima.
To svjedoči nedostatku osnovne građanske hrabrosti i karaktera da stojiš iza vlastitih vrijednosti i vrijednosti slobodnog društva kakvo bi Hrvatska prema slovu Ustava trebala biti. Upravo je to ono što zabrinjava i što uzrokuje još veću svijest o gubicima koje smo doživjeli odlaskom ljudi poput Slavka Goldsteina i preranom smrću Predraga Lucića – ljudi koji se nisu bojali stati iza svog stava i stati iza onih koji su žrtve takvih radikalnih, isključivih politika. Ponekad se čini da će sloboda mišljenja i izražavanja i cjelokupna ideja pluralnog društva u Hrvatskoj šutke pasti pred naletima fundamentalne klerikalne manjine, ali kao što Lupiga kaže "Ima nas" i naravno da ćemo se nastaviti boriti protiv ovakvih pokušaja uništavanja svakog prostora slobode, ali glavni cilj nam treba biti ohrabrivanje drugih koji su tihi da dignu glas protiv takvih pokušaja mijenjanja osnovnih vrijednosti našeg društva. Sve ovo se događa jer vladajući, a i značajan dio opozicije, prešutno toleriraju cenzuru i autocenzuru jer naravno da društvo ovaca i njima ide u prilog. Samo promjena na političkom, a onda i društvenom planu može okrenuti ovaj opasan trend.
Vesna Alaburić, odvjetnica: Ustavni sud povrijedio pravo GONG-a na pristup informaciji
Suglasna sam s izdvojenim mišljenjem troje sudaca, koji su naglasili da ne može postojati učinkovita sudska zaštita ako sud ne poznaje sadržaj informacije koju je tijelo javne vlasti proglasilo tajnom i posljedično uskratilo pravo na pristup toj informaciji. Sud, naime, mora u svakom konkretnom slučaju, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti da li je pretežnije pravo na pristup informaciji ili pak pravo na zaštitu nekog legitimnog nacionalnog, sigurnosnog ili nekog drugog interesa, koje bi bilo povrijeđeno otkrivanjem te informacije. A taj test razmjernosti sud može pravilno provesti samo ako poznaje sadržaj informacije koja je predmet spora.
Ustavni sud je bez poznavanje sadržaja ugovora sklopljenog s američkim odvjetničkim društvom Patton Boggs radi angažmana u žalbenom postupku u predmetu Gotovina i Markač, vođenom pred haškim Tribunalom, zaključio da bi uvidom u sadržaj tog ugovora bili povrijeđeni "međunarodni odnosi RH i njezini vitalni interesi". Ustavni je sud, dakle, naprosto prihvatio argumentaciju Vlade, a da nije evaluirao valjanost te argumentacije. Zbog toga je Ustavni sud, po mojem mišljenju, povrijedio pravo GONG-a na pristup informaciji.
Jelena Berković, GONG: Vladi se daje apsolutna moć, koja kvari apsolutno
Odluka Ustavnog suda prema kojoj Vlada RH i dalje ima pravo kao tajne klasificirati podatke o cijeni ugovora za davno završene usluge američkog odvjetničkog društva vrlo je vrijedna zahvaljujući izdvojenim mišljenjima četvero sudaca koji se pozivaju na suprotnu teoriju i praksu Europskog suda za ljudska prava. Upravo stoga ova odluka USUD-a nije kraj slučaja jer će se on nastaviti u Strasbourgu pred Europskim sudom za ljudska prava. Iako se slučaj temelji na zahtjevu za informacijama o ugovoru Vlade i američke odvjetničke tvrtke Patton Boggs koja je davala pravnu i lobističku pomoć generalima Gotovini i Markaču nakon prvostupanjske osuđujuće presude u Den Haagu, odluka Ustavnog suda puno je dalekosežnija.
Uostalom, angažman odvjetničke tvrtke završen je nakon što je u Den Haagu pravomoćno potvrđena oslobađajuća presuda za dvojicu generala, a podatak o cijeni ugovora objavila je sama tvrtka još 2011. godine jer je na to obavezuju američki zakoni. Iza odluke bi Vlada u budućnosti mogla skrivati informacije o raznim međunarodnim lobistima koje angažira, tj. o svemu što Vlada samostalno i bez mogućnosti propitivanja proglasi vitalnim interesima RH u domeni međunarodnih odnosa. U ovom slučaju odlučuje se o ovlastima Vlade da bez ikakve kontrole, ni građana ni sudova, proglašava tajnom sve što sama procijeni da je "vitalni interes RH". Time se ugrožava pravo građana na učinkovit nadzor nad tijelima javne vlasti, a Vladi daje apsolutna moć da pod krinkom "vitalnih interesa" skriva podatke koje ne bi smjela skrivati. A kako su to uostalom istaknula i izdvojena mišljenja sudaca, "moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno. Rizik i mogućnost sukoba interesa su u takvim situacijama previsoki."
Mia Gonan, Zagreb Pride: Mržnja pod izlikom "pluralnosti mišljenja"
Već posljednjih nekoliko godina svjedočimo snažnom sužavanju prostora za kritičko izražavanja i slobodno mišljenje. Podsjećamo i na tužbu koju je protiv nas pokrenula novinarka Karolina Vidović Krišto u kojemu smo, prema presudi Županijskog i općinskog suda, kažnjene za povredu časti jer smo se usudile kritički i satirično kritizirati njezine priloge na javnoj televiziji kroz nominaciju za homofoba 2013. godine. Iako za nas ta priča još nije gotova, jer smatramo da su sudovi sudili suprotno Ustavu RH, svakako je tužba i presuda stvorila nejednake uvjete i potpunu neslobodu za raspravu o planu i programu zdravstvenog odgoja.
Danas je situacija još gora, a metode ušutkivanja su iste - na nacionalnoj televiziji, ali i brojnim desničarskim medijima čiji nakladnici sada uživaju financijsku potporu države širi se histerija protiv LGBTIQ osoba kroz raspravu o potvrđivanju Istanbulske konvencije, vrijeđa se dostojanstvo transrodnih osoba, s paralelnim ušutkavanjem suprotnih stavova koje se naziva "ideologijom" čime im se zapravo oduzima legitimnost. Već niz godina imamo dakle situaciju da je poticanje na diskriminaciju i mržnju tolerirano pod idejom "demokratskih prava" i "slobode izražavanja", a da se pritom svaka opozicija tome cenzurira. Predstavnici i predstavnice klerikalno-desnih grupa i uvjerenja u izrazito su zaštićenoj i privilegiranoj poziciji, iako se neprestano nastoje predstaviti kao žrtve. Smatramo da niti jedna javna ličnost, a posebno političari i političarke, nositelji javnih ovlasti te medijski radnici i radnice na javnoj radio-televiziji, ne smije biti zaštićena od kritike. Uloga civilnog društva, pa i Zagreb Pridea, je da upozoravamo na probleme, da javno djelujemo, kritiziramo, predlažemo rješenja, sudjelujemo u raspravama, reagiramo, protestiramo – naime, samo naše postojanje, naš glas je borba protiv cenzure, svakog dana, a ne samo u posebnim prigodama. U svoj smo rad uvijek uključivale medije, mediji su naše primarno sredstvo komuniciranja i upravo su mediji imali veliku ulogu u promoviranju prava LGBTIQ osoba zadnjih 15 godina.
Zato smatramo da bi mediji trebali imati odgovorniji pristup kad se govori o osjetljivim temama poput rodno uvjetovanog nasilja, zaštite prava i dostojanstva djece u duginim obiteljima ili temeljnih ljudskih prava transrodnih osoba. Za sada, od strane dijela mainstream medija to nismo imale priliku vidjeti, već prevladava praksa nekritičkog izvještavanja i legitimiranje stavova klerikalne desnice što ih se stavlja u ulogu ravnopravnih dionika u javnoj raspravi – a sve pod izlikom "pluralnosti mišljenja". Ako neki radikalni desničarski lobi otvoreno zagovara diskriminaciju, krši zakone RH te se svim sredstvima, koje uključuju i laži i "fake news", bori protiv donošenja novih propisa za zabranu nasilja protiv žena, onda ih treba zbog toga prozvati i osuditi, a ne legitimirati. Slikovnica koju su izdale Dugine obitelji izvrsna je i veoma potrebna, budući da govori o obiteljima koje su tu među nama, čija djeca idu u vrtiće ili škole i koja se susreću i žive s drugom djecom. Stoga pozivamo sve stručne službe u obrazovno-odgojnim institucijama, udruge roditelja, ali i same roditelje da je svakako pročitaju, primjenjuju i koriste u svom radu i u svakodnevnom životu. Prava prijetnja za naše društvo i svu našu djecu su jedino oni koji siju mržnju, predrasude i potiču druge da im se pridruže u mržnji.
h-alter
