Što Bernardić ima u torbi?

Podijelili su se oni koji poznaju Davora Bernardića, dobitnika 46 posto glasova među članstvom SDP-a i najizglednijeg novog predsjednika stranke. Jedni ga kite komplimentima da je pristojan, marljiv, mlad, skoro će doktorirati, sa svima zna naći zajednički jezik. Drugima je omrznuo zbog sekundiranja Bandiću i zato što je gostovao kod Bujanca, ali, ako izostavimo te »putositnice«, 99 posto njegovih kritičara ima s njim jedan te isti problem. Blijed je, kažu, šupalj. Samo pohabane priče. Isprazan. Čovjek bez svojstava.

Ja Bernardića, doduše, ne poznajem, ne družim se s njim – s političarima ne, načelno – ali gledam što radi. I također ne vidim i ne čujem ništa što bi ikoga privuklo. No, opet, Bernardić je pobrao tako puno podrške, zamalo trijumf na prvu, pa ili sam ja slijepa i gluha, ili je bolest u SDP-u toliko uzela maha da u tolikom broju biraju sivog činovnika koji stranci ne garantira nikakav napredak, a kamoli pobjedu na nekim doglednim nacionalnim izborima. Neće SDP-ovci Piculu, koji stvarno i nije neki spektakl, ali ima tu nelošu karijeru u Europskom parlamentu. Neće Ostojića, u kojem ima strasti i bio je odličan ministar u izbjegličkoj krizi. Neće ni Miljenića u čijoj pravničkoj karijeri ima pohvalnih epizoda, a niti ijednu od one tri gospođe koje nisu ništa gore od Bernardića, neke mi se čine puno sadržajnijima, ali su zajedno dobile manje od tri posto glasova.

Kažu mudraci, stranka bira Bernardića zato što želi promjenu. Ne bi se štela mešati u tu neurotičnu struju svijesti, ali to zvuči nesuvislo. Ako stvarno žele novi kurs s obzirom na Milanovićevu epohu, kako to da su SDP-ovi elektori 2. travnja ove godine ponovno dali kormilo baš tom istom Milanoviću. Kako objasniti da je Milanović tada također pobijedio čak i u »Bernardićevom« Zagrebu. I zašto, u konkurenciji s Milanovićem, tada nije uspio izazivač Zlatko Komadina koji je sada glavni potporni stup Bernardićeve kampanje? Moguće da su se SDP-ovci za ovih pola godine, na neki neobjašnjivi i ekspresni način, dozvali nekoj drugoj pameti i stubokom promijenili mišljenje. Ali kako to onda da je sada toliko izvisio Picula koji je dugo bio najglasniji Milanovićev oponent, njih dvojica nisu više čak ni razgovarala?

A osim toga, u politici ili u životu odlučuješ se za neki zaokret kad znaš od čega zaokrećeš i u što. Ako se rastaješ od zlostavljača, onda znaš da takav više ne dolazi u obzir. Ako kažeš zbogom škrtici, nećeš novog škrticu. Ako napuštaš lijenčinu, nećeš više nekoga tko po cijeli dan pije pivu i vrti palčeve.

No sa čime je to odlučio raskrstiti SDP i na koju stranu se sada želi zaputiti, to je još potpuna nepoznanica kao što je nepoznanica i to kamo će ih voditi Bernardić ako ispadne kako izgleda da će ispasti. Jer Bernardić jako puno govori, i slatkorječivo, ali za dvije minute se ne možeš sjetiti što je ono rekao. Kaže da nitko neće biti izbačen iz stranke i da će svi biti dobrodošli. Divno. Ali hoće li nekih deset tisuća članova biti »ubačeno« u ispražnjeni SDP i kojom politikom, idejama i metodama navodnog zaokreta će ih Bernardić namamiti da se priključe? O tome – ništa. Kriza je velika, a izbori skroz na neviđeno. Dolazi novi lider, ali pitaj boga ima li išta u torbi.

novilist