Kolinda Grabar-Kitarović prekjučer je primijetila da je vrag odnio šalu i pozvala "Hrvatice, Hrvate" i sve ostale da spuste loptu na zemlju. Za komentar njezina istupa upitali smo istaknute antifašistkinje i antifašiste, intelektualce, novinare i civilno-društvene aktiviste: Olivera Frljića, Vesnu Teršelič, Zorana Pusića, Milorada Pupovca, Mislava Žitka, Sašu Poljanec-Borić, Vilija Matulu, Borisa Pavelića, Nikolu Bajtu, Matu Kapovića, Berta Šalaja, Tonča Majića i Mrežu antifašistkinja Zagreba.
Nakon što je prior dominikanskog samostana Luka Prcela izravno s oltara te izravno pred kamerama javne televizije izravno napao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović jer je dva tjedna ranije u društvu američkih kolega NDH nazvala zločinačkim režimom, slučajno ili ne, samo dan kasnije predsjednica se odlučila izravno obratiti cjelokupnoj naciji. U prvom redu Hrvaticama i Hrvatima, no na red su došli i ostali. U svojoj izjavi predsjednica je konstatirala "da smo u posljednje vrijeme svjedoci eskalacije netolerancije, govora mržnje i veličanja propalih zločinačkih režima te da je hrvatska javnost zasuta podjelama koje razdiru hrvatsko društvo i nagrizaju temelje države. Predsjednica je potom osudila ustaški i jugoslavenski režim: "Ovoga puta jasno i glasno ću reći: ustaški režim svojom je politikom vezivanja uz fašizam i nacizam, osakaćivanjem dijelova hrvatskog teritorija i zločinačkim postupcima masovnih progona i ubojstava na najgori način zloupotrijebio i teško okaljao tadašnju legitimnu želju hrvatskog naroda za svojom državom. Isto tako moramo strogo odvojiti antifašizam, kao vrednotu moderne Europe i moderne Hrvatske, zapisanu u našem Ustavu od zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima pod kojim su deseci tisuća raznih nacionalnosti i ideja brutalno likvidirani kao neprijatelji naroda bez suda i ikakvih ljudskih prava. Moderna hrvatska država počiva na pomirbi djece ustaša i partizana", kazala je predsjednica Grabar-Kitarović. Potom je predvidjela da će se ovim govorom zamjeriti "i krajnjoj ljevici i krajnjoj desnici", nakon čega je pozvala sve da se okrenu radu i budućnosti.
Kako komentiraju predsjedničino obraćanje naciji, odnosno kako su protumačili glavne poruke iz Ureda predsjednice, upitali smo desetak intelektulaca, novinara i aktivista javno prepoznatih po svojem antifašističkom stavu.
Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige: Izjednačavanje postojećeg s nepostojećim
Čini mi se da je u tim porukama došlo do izjednjačavanja nepostojećeg ekstremizma i nepostojeće prijetnje od lijevog totalitarizma s postojećom i prijetećom radikalnom desnicom koja nas zapljuskuje svaki dan i koje se ljudi s pravom boje da ne prijeđe u nasilje nad neistomišljenicima. Primjeri tog nasilja se i vide. To što predsjednica govori maltene o svim totalitarizmima na Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom te svim inačicama tih zločinačkih pokreta, to što spominje ustaštvo kao sramotu, a onda u nastavku spominje jugoslavenski komunizam kao generalno zločinački režim, potpuno je promašeno i neistinito. Jugoslavenska vlast je trajala 45 godina i imala je sasvim različite karaktere kroz te godine. Imala je otpor staljinizmu, ali je imala, pogotovo u ranoj fazi, i totalitarne periode. S jedne strane, Jugoslaviji su zavidjele mnoge istočnoeuropske zemlje, a s druge strane nije imala politički pluralizam. Puno je stvari koje se mogu zamjeriti toj državi, ali se ne može govoriti o zločinačkom režimu kakav je bio u NDH. Danas, srećom, u Hrvatskoj nema ekstremne ljevice koja bi prijetila društvu. Ne prijeti joj skretanje u staljinizam niti joj prijete Crveni Kmeri, ali joj prijeti fašizacija društva koja ide za relativizacijom zločinačkog karaktera NDH. Predsjednica je to prvi put osudila tek kada su došli predstavnici američke vlade, što je zapravo bio trenutak kolonijalnog odnosa prema Hrvatskoj. Treba podsjetiti da su mnoge osobe, poznate u javnosti kao propagatori i apologeti NDH, bili počasni gosti na predsjedničinoj inauguraciji. Prema tome, uza svu želju da je predsjednica promijenila svoje stavove, zadržavam pravo na sumnju. Volio bih da njezino obraćanje naciji nije samo politički trenutak, već stvarna promjena stava u dijelu koji se tiče ustaškog režima. Međutim, treba reći da ona u svojoj izjavi istovremeno relativizira vlastitu osudu, time što izmišlja opasnost od nekakvog nadirućeg komunizma kojeg nema ni na horizontu, niti postoje bilo kakve ideje o staljinizmu. Pa ne možete ljude koji se bore za ravnopravnost, toleranciju i demokraciju proglašavati ekstremnim ljevičarima.
Vesna Teršelič, voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta: Ipak nam se obratila
Želim istovremeno gorko prokomentirati "premalo i prekasno", jer je virus govora mržnje već izazvao epidemiju isključivosti, ali i pozdraviti da je progovorila o važnim pitanjima podjela i besperspektivnosti. Za razliku od Vlade RH, koja je umjesto organiziranja dostojne proslave na Dan Europe u javnost pustila suho priopćenje, predsjednica nam se ipak obratila. Šteta što nas je ponovo pokušala uvjeriti u uspjeh Tuđmanove zamišljene nikad ostvarene pomirbe, koja je trebala biti zaokružena miješanjem posmrtnih ostataka ubijenih u Jasenovcu i na Križnom putu. Da su se stvarno pomirila djeca ustaša i partizana bi li danas svjedočili sve dramatičnijoj društvenoj polarizaciji? Ako ostavim po strani da nam je propustila čestitati na pobjedi nad fašizmom, cijenim što je iskoristila priliku za prozivanje premijera i ministara. Ništa dugo osim prozivke nije zaslužila ni ova vlada, ni sve prije nje, jer ih uopće nije zanimalo razvijanje kulture pamćenja. Sve su se vlade RH ponašale kao da se društveni stavovi prema fašizmu i teroru u Drugom svjetskog ratu i političkom nasilju u vrijeme jugoslavenskog socijalizma, oblikuju samo kroz govore na prigodnim komemoracijama i javne konfrontacije. Posve su zanemarile ulaganja u sveobuhvatna istraživanja, obrazovanje za suočavanje s prošlošću kao i priznavanje patnje svih stradalih. Pustile su da većinu mjesta stradanja preraste šuma (kao u nekadašnjem logoru Jadovno) ili polako raznose kiše, vjetar i ovce (kao u nekadašnjem logoru Goli otok). Predsjedničina politika zajedništva, koja se prema njenim riječima nadovezuje na politiku pomirbe predsjednika Tuđmana, trebala bi puno čvršće temelje. Umjesto na njegov promašen projekt pomirenja nasljednika neprijatelja koji nije nikad zaživio, mogla bi se osloniti na pozitivna iskustva iz devedesetih, primjerice na rad prerano ukinutog Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja kojeg je uspješno vodila Vesna Škare Ožbolt. I danas bi nam itekako dobro došao njihov pragmatičan pristup u rješavanju konkretnih problema u podijeljenim zajednicama. A za okretanje prema budućnosti koje zaziva predsjednica bilo bi neophodno uređivanje odnosa prema ubijenima, kao i mjestima njihova stradanja.
Oliver Frljić, kazališni redatelj: Govor u kontekstu packi
Kolinda Grabar-Kitarović je jedna od najodgovornijih za porast netolerancije u društvu. Njezina izjava je krajnje licemjerna. Upravo su ona i stranka iz koje dolazi kreirali atmosferu u kojoj lako postaneš divljač za lov ako im se usprotiviš. Smatram da je govor održala u kontekstu packi koje je dobila iz međunarodne javnosti. Mislim da kod predsjednice nema iskrene želje da ovo društvo postane tolerantnije. To pokazuju njezini pokušaji da relativizira antifašističku borbu i one koji su je iznijeli, a to je komunistička partija. Ona ili Karamarko mogu reći što hoće, ali zna se tko je bio organizator antifašističke borbe i tko ju baštini.
Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća: "Ideološke podjele" nisu produktivne, ali su neizbježne
Nažalost, predsjedničino obraćanje je u nekim stvarima došlo prekasno. U drugim stvarima nije dovoljno određena jer je neophodno da se nakon svega kažu stvari koje trebaju biti rečene, a to su osuda govora mržnje i refašizacije u našem društvu. U prvom redu mislim na to što institucije trebaju činiti i što obrazovni sustav treba činiti kako bi se taj trend zaustavio. S druge strane, rasprave koje se vode u našem društvu, koje neki nazivaju ideološkim podjelama, nisu produktivne, ali su neizbježne. Neizbježno je da se kaže što je što; što je pluralizam, a što je nezakonitost, što je kritika, a što je govor mržnje, što je polemika, a što je netolerancija. To ne može biti nadomješteno pozivom na zajedništvo jer ono može poslužiti nekom za ograničavanje pluralizma te ograničavanje rasprava koje su neophodne. Na kraju, predsjednica ima ustavnu dužnost da vodi računa o poštivanju Ustava, poštivanju zakonitosti i funkcioniranju ustavnog poretka. Netolerancija, pozivi na nasilje, govor mržnje i refašizacija društva protivna su važećem ustavnom poretku. To je temelj koji treba učvršćivati stoga očekujemo da predsjednica iz te pozicije govori.
Saša Poljanec Borić, znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar: Problemi s modernizacijskim kapacitetom
Mislim da je do obraćanja Predsjednice javnosti došlo zbog toga što je prijenos propovijedi priora dominikanskog samostana u Splitu o. Luke Prcele pokazao da političke snage koje podupiru povijesni revizionizam imaju snage dijelovati unutar Crkve na način da ju umješaju u politiku, čime dovode u pitanje samu ideju "Republike" kao temeljnog političkog formata demokracije. Naime, sam pojam "Republike" koji izvire iz zapadne političke tradicije jasno odvaja Crkvu od Države što kao posljedicu ima neku vrstu "gentlemenskog" dogovora oko toga da se Država ne miješa u crkvena pitanja niti se Crkva miješa u Državna pitanja. U Republici, Crkva i Država naprosto miroljubivo koegizistiraju i međusobno se poštuju jer su vjerske slobode konstitutivni dio liberalnih demokracije isto kao što je volja naroda izražena na slobodnim izborima izvorna politička legitimacija obnašatelja javnih funkcija. Propovijed priora splitskog dominikanskog samostana bio je intoniran na način da nije pokazivao poštovanje prema Predsjednici koja je legitimitet stekla kroz izvornu volju naroda i sasvim je normalno da to u Republici završi tako da se Predsjednica obrati naciji, a da se Crkva ogradi od propovijedi o. Luke Prcele, što se i dogodilo.
Što se tiče, samog sadržaja Predsjedničina govora, mogu reći da je ona s pravom upozorila na činjenicu da je "pomirba" izvorna legitimirajuća ideja koja je dovela do društvene mobilizacije koja je proizvela modernu hrvatsku državu te da je ideja "pomirbe" jedina moguća platforma za daljnji politički razvoj naše države kao Republike koja štiti opće dobro, vladavinu prava i političku odgovornost prema volji naroda. Ideja "pomirbe" u tuđmanovskom smislu proizlazi, po mom mišljenju, iz racionalne spoznaje da opterećivanje novih naraštaja traumama prethodnih generacija može ozbiljno ugroziti modernizacijski kapacitet suvremenog hrvatskog društva i time ga dovesti do konačnog nestanka. Također, ideja pomirbe u Hrvatskoj sugerira potrebu da se društvo ustrojava na meritokratskim načelima da bi se olakšala sposobnost i efikasnost promicanja nacionalnih i javnih interesa u doba globalizacije umjesto da se iscrpljuje u civilnom ratu koji, po definiciji, isključuje pola građana iz participacije u političkom procesu.
Imajući u vidu činjenicu da je ovaj istup Predsjednice bio usmjeren prema Vladi s kojom, u najširem smislu, dijeli vrijednosni kod, mislim da im je poručila da imaju problema kako s modernizacijskim kapacitetom i efikasnošću tako i s demokratskim deficitom, istovremeno sugerirajući da im je politički vjerna ali, figurativno rečeno, na drugoj razini ravnoteže."
Mislav Žitko, asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: Lekcije loše srednjoškolske profesorice
Na usmenoj razini, to je bio nevješt pokušaj simulacije državništva s identičnim sadržajem koji se promovira još od Tuđmana. To je sadržaj pomirbe, prepun stilskih figura ukidanja ideloških opreka kroz navodnu kritiku svih totalitarnih režima. Zaobilaze se svi ključni problemi u društvu na način da ih se zamaskira u svehrvatski povijesni razvoj koji kulminira stvaranjem moderne hrvatske države. To je tipičan HDZ-ov recept zaobilaženja fašizacije društva, po kojemu postoji nulta točka iz koje sve treba iščitavati, a to je Domovinski rat. To je promašen i nesupješan pokušaj nove fabrikacije povijesti. Kako smo do sada imali mit o stoljeću sedmom, sada se stvara nova verzija mita o 1990. Kada slušam predsjedničina obraćanja kao da slušam srednjoškolsku profesoricu koja podučava lekciju koju ni sama nije svladala. Nominalnom osudom svih totalitarnih režima, što je formulacija koju tek treba preispitati, pokušavaju se zaobići ključni problemi, a to je fašizacija države, koja se događa ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast. O tome ne raspravljaju direktno, jer oni još nisu ustanovili tko je pobjedio u Drugom svjetskom ratu i tko je bio na kojoj strani 1945. Kad osuđuju ustaštvo, odmah spominju i zločinački komunistički režim kako bi opravdali hrvatski nacionalizam devedesetih. Taj je nacionalizam svoju retoriku crpio iz ustaškog supstrata, kao što je pozdrav Za dom spremni.
Foto: Damir Senčar, Hina
Boris Pavelić, novinar Novog lista: Neiskreno i jalovo
Obraćanje predsjednice je još jedan neuspjeli pokušaj poravnavanja porasta ekstremne, proustaške desnice, dok se istovremeno izmišljaju apologeti krajnje ljevice. U Hrvatskoj, naime, nema nikoga tko slavi i veliča zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata. Najsvježija potvrda tome je svečana akademija Saveza antifašističkih boraca održana 8. svibnja u HNK kada je Franjo Habulin izrijekom priznao i osudio zločine partizana nakon rata. S druge strane, ljudi koji su bili na predsjedničinoj inauguraciji, poput Velimira Bujanca, od kojih se ona nikada nije ogradila, neometano stvaraju klimu obračuna i proustašku atmosferu. Predsjedničina poslanica je još jedan neiskren i jalov pokušaj da se opravda vlastita loša politika. Sve dok država ne počne kažnjavati kaznena djela govora mržnje, veličanja nacizma i negiranja ustaškog genocida takvi jalovi pokušaji samo će pogoršavati sadašnju situaciju u društvu.
Nikola Bajto, novinar Novosti: Prijetvorno i komično
Obraćanje predsjednice bilo je prijetvorno, a i komično jer je očito da nastupa po nalogu iz Washingtona. Pokušava se oprati od vlastite odgovornosti za stvaranje klime zadojene mržnjom, o čemu danas piše cijeli svijet. Zapadni ambasadori upozoravaju na narušavanje medijskih sloboda, što ona stavlja u kontekst ustaša i partizana. Međutim, ne radi se o tome. Riječ je ipak o zatiranju demokratskih, slobodarskih vrijednosti u društvu, gdje ta reustašizacija služi kao ideološko pokriće za zatiranje dostignutih demokratskih standarda. Ustaše su samo kodovi pomoću kojih se vrši obračun s demokratskim elementima u društvu. Brojne javne osobe su upozoravale na to. Milorad Pupovac joj je napisao pismo, u kojem je upozorio na ulične, huškačke napade na aktiviste, umjetnike, novinare, manjince…Predsjednica je odgovorila pismom čiji je smisao bio da su sami krivi jer provociraju većinu vlastitiim istupima o fašizaciji društva. Ona je prva propustila reagirati na progone pojedinaca, dapače podstakla ih je takvom vrstom reakcije. Propustila je reagirati i na ulične napade na institucije, kao što je bio napad na Vijeće za elektronske medije, kada je rulja okupirala prostorije Vijeća. Propustila je reagirati na govor mržnje u medijima, a nije ga čula ni na stadionima. Reagira tek sada kada smo imali situaciju oko Jasenovca, kada čitav niz zapadnih zemalja upozorava na situaciju u Hrvatskoj, kada Hrvatska postaje zemlja prema kojoj zapad razvija odbojnost, pokazujući da su joj pojedini ministri neprihvatljivi. Njezino obraćanje je pogrešno od prve rečenice; prvo se obraća Hrvaticama i Hrvatima, ostali idu iza njih. Zašto? Čemu? Osudom propalih zločinačkih režima, prvo ustaškog, a odmah zatim jugoslavenskog, relativizira povijesne događaje te upozorava na tobožnju spiralu nadmetanja u opravdavanju tih režima.
Međutim, mi nismo vidjeli da se u inozemstvu snimaju dokumentarci o pogubnoj reboljševizaciji Hrvatske, nismo vidjeli da strani mediji pišu o eskalaciji ljevičarskog ekstremizma, nismo vidjeli ljevičarski ektremizam na stadionu, ljevičarsku rulju koja ruši institucije. Upravo suprotno, strani mediji izvještavaju o reustašizaciji, i o negiranju antifašizma, reviziji prošlosti, o udaru na medije i civilno društvo. To su stvari koje svijet primjećuje i osuđuje. Predsjednica proizvodi lažnu simetriju između stvarnog veličanja ustaškog režima, koji postoji, i nepostejećeg veličanja jugokomunističkog režima, koja je lažna. Cijelo njezino pismo je prijetvorno i ona nema kredibilitet da šalje poruke o potrebi prevladavanja tog razdora jer je sama njemu doprinijela. Uostalom, laže i o uzrocima podjela i razdora u društvu.
Mate Kapović, Radnička fronta: Prilično bizarno obraćanje
Obraćanje predsjednice je bilo prilično bizarno. Govori o ideološkim podjelama, a te su podjele počele upravo zahvaljujući stranci koja stoji iza nje. Postavljen je ministar kulture kojeg se i u uglednim američkim časopisima naziva fašistom.
Milijan Brkić pa i sama predsjednica slali su poruke osobama da ili ušute ili da se odsele iz Hrvatske ako im se ne sviđa ovdje. I Most neuvjerljivo govori da nema fašizacije, dok ljudi izvan Hrvatske koji prate porast netolerancije i ograničavanje medijskih sloboda po svijetu, to primjećuju i kod nas.
S druge strane, nije jasno kako bi ona htjela zaustaviti ideološke podjele, kad nije ništa novo rekla. Kada govori o antitotalitarizmu, riječ je zapravo o kriptofašizmu kojim pokušava izjednačiti samu ideju fašizma i komunizma. Fašizam je u svojoj ideji zločin, a komunizam, socijalizam su po ideji humanističke, koje su u praksi znale omanuti. Kada pitate Karamarka o Jasenovcu, on nikada neće jasno osuditi NDH, nego će sve podvesti pod antitotalitarizam. Još bizarnije, Petrov je izjavio da ne vidi nikakvu fašizaciju u društvu te da osuđuje svaki ekstremizam. Ali koji svaki ekstremizam kad lijevi ekstremizam kod nas ne postoji.
Napadi na ljude, provaljivanja, zastrašivanja, incidenti na stadionima i ulicama, poruke s vrha vlasti da se pazi što se govori pa to ne dolazi s lijeve strane. Na stadionu se ne kliče Titu i Jugoslaviji…
Moglo bi doći do rupture, pucanja u javnom prostoru jer je HDZ pustio duha iz boce, pustio je ekstremnu desnicu s lanca. U HDZ-u sad vide da se pretjeralo. Možda je i zato predsjednica reagirala. Za lokalne politikantske prilike HDZ-u su i koristile ideološke priče jer u ekonomiji nemaju što ponuditi. Čim se požalite na reforme, optuže vas za vraćanje Jugoslavije. Pljuvanje po Jugoslaviji način je da spriječe rasprave o bitnim temama, kao što je socijalna pravednost. Moguće je da je predsjednica održala govor naciji i zato što je vlada mogla imati problema s međunarodnom javnošću. Nije to zgodno ni za banke koje vam daju kredite. Turskoj takve stvari mogu proći, ali nama ne.
Vili Matula, glumac: Govor koji nastavlja uznemiravati
Moj dojam je da govor postiže suprotan učinak od onog za koji predsjednica tvrdi da želi postići. Ne umiruje, nego nastavlja uznemiravati, kao što to Grabar-Kitarović čini već godinu i pol. Umjesto da oslovljava ljude s građani i građanke Republike Hrvatske, ona inzistira na Hrvaticama i Hrvatima, i svim državljanima, ili na drugom mjestu, na pripadnicima manjina. U ovom kontekstu, to zvuči baš naglašeno diskriminatorski. Druge proziva da unose klicu razdora, dok ona unosi najmaligniju klicu svojom primitivnom retorikom ili pak nedolaskom u Jasenovac prošle godine na godišnjicu proboja logoraša. Njezin govor djeluje kao napadaj panike i širenje paranoje. Patetičnim i neprimjerenim tonom, grčevitom neprirodnom gestom, zvuči kao da ovim obraćanjem stvara alibi za nekakav konačan obračun. Sliči mi to na pokušaj uvođenja izvanrednog stanja, a vjerojatno kako bi prikrila očito korumpiranje kralja Tomislava Drugog Karamarka Sobolia i njegove supruge od strane mađarskog MOL-a.
Berto Šalaj, član Vijeća GONG-a: Licemjerno, patetično i nevažno
Predsjedničino obraćanje je licemjerno, patetično i nevažno. Licemjerno je jer u njemu predsjednica upozorava na duboke podjele koje postoje u hrvatskom društvu i koje ga razdiru, a pritom je predsjednica došla iz stranke koja je apsolutni prvak u stvaranju tih podjela i politiziranju tog razdora. I u njenoj kampanji se vidjelo kako se HDZ koristi tim podjelama kako bi dobila podršku jednog dijela građana. Nadalje, čitav ton obraćanja je izrazito patetičan. Govor je i krajnje nevažan jer ga niti jedan relevantan politički akter u Hrvatskoj neće doživjeti kao ozbiljno upozorenje ili kao nešto što će potaknuti promjenu u političkom djelovanju. Međutim, čini mi se da predsjednica nije ni imala za cilj promjenu društvene i političke klime, već je njeno obraćanje još jedan u nizu pokušaja da se pozicionira i profilira kao relevantan politički akter u Hrvatskoj. U okolnostima kada je situacija u društvu realno vrlo konfuzna, predsjednica se pokušava prikazati kao smirujući faktor, ali s ciljem, s obzirom na male ustavne ovlasti, da se pred građanima pokaže kao ona na koju mogu računati.
Tonči Majić, Dalmatinski odbor solidarnosti: Predsjednica je besmislena
Nisam ni čuo ni pročitao njezinu izjavu, kao što uopće ne pratim njezine izjave. Naprosto nemaju smisla niti me interesiraju. Ne očekujem od nje ništa pametno, a kamoli iskreno. To je mlaćenje prazne slame. Možda me jednom ugodno iznenadi.
Mreža antifašistkinja Zagreba: Nema pomirenja s mržnjom!
U subotu smo na Savskom nasipu zajedno s pet tisuća ljudi proslavili 71. obljetnicu oslobođenja Zagreba od fašističke i ustaške okupacije. I zaista, ono što se u protekla dva tjedna događa u Hrvatskoj pokazuje da su takva događanja danas i više nego potrebna. Skoro svaki dan svjedočimo revitalizaciji ustaštva na ovim prostorima, od skandiranja na stadionima koje neki prikladno ne primjećuju, preko nekažnjenog iscrtavanja svastika do sve jačeg skretanja udesno javne televizije. Sve je to vrhunac doživjelo prenošenjem uživo mise na kojoj je Luka Prcela, prior dominikanskog samostana u Splitu, otvoreno i bez imalo srama veličao ustašku tvorevinu NDH i u tome ni nakon reakcija javnosti nije vidio ništa sporno, baš kao ni tamošnja policija. Ovakvi događaji nisu samo izdvojene "greškice" koje se potkradaju, jasno je da je takvih poruka s oltara i ranije bilo jako mnogo, pa je i sam Prcela već notoran po svojoj slobodnoj interpretaciji "širenja božje riječi". U javnom prostoru često imamo priliku vidjeti i one koji to rade na mnogo podmukliji i skriveniji način: upozoravanjem na odgovornost za pisanu riječ, prozivanjem medija kao središta zla, uništavanjem civilnog društva… Kao da se ponovno vraćamo u ratne devedesete, prebrojavanju krvnih zrnaca, utvrđivanju "jugočetničkih gena" i identificiranju "mrzitelja svega hrvatskog", da bi nas se konačno svrstalo u "žuto-zelene vragove".
U svom obraćanju javnosti predsjednica je na Prceline izjave mržnje i netolerancije tek pozvala na konačno pomirenje "djece ustaša i partizana", i time relativizirala zločine ustaškog režima i još jednom se oglušila na širenje mržnje. Ovdje je uočljiva tendencija kojom vladajuće strukture pokušavaju obrisati našu prošlost i negirati napredak koji su narodi Hrvatske postigli tijekom socijalizma, i izjednačiti jednu zločinačku tvorevinu koja je provodila rasne zakone sa SFRJ. Jasno je da raspirivanjem mržnje s najviših instanci, odnosno njezinim toleriranjem nema i nikad neće biti pomirenja. Mi smo na našu prošlost ponosne i s mrziteljima se ne želimo miriti. Ta nam prošlost treba biti vodilja u stvaranju solidarnijeg i egalitarnijeg društva.
Također smo zabrinuti zbog smjera u kojem ide naša javna televizija. Bojimo se da su sustavno uništavanje i klerikalizacija programa i neobrazloženi "odstrel" brojnih novinara i novinarki samo paravan iza kojega se vladajući trude doći do konačnog cilja – pretvaranja javne televizije u glasnogovornika aktualne vlasti.
Osim toga, uvelike se najavljuju i dogovaraju privatizacije i rasprodaje preostalih državnih dobara, ali i one padaju u drugi plan i na njih se ne reagira upravo zbog stalne huškačke politike koja ne dolazi odozdo, kako nas vladajući neprestano pokušavaju uvjeriti, nego upravo iz samog političkog vrha, koji potom licemjerno i dušebrižnički zaziva pomirenje.
Stoga želimo poručiti da ne nasjedamo na predsjedničin zabrinuti ton i poruku o pomirenju. Očekujemo da ona, koja se naziva predsjednicom svih građana Hrvatske, otvoreno, oštro i dovoljno često osuđuje ustaštvo i fašizam, a ne samo u prigodama kada to zahtijevaju posjeti inozemnih promatrača i diplomata. Dotad se nastavljamo boriti protiv svih oblika nacionalizma, neoustaštva i ispoljavanja mržnje prema svemu drugom i drugačijem.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
h-alter
