I golim okom građana, a da optiku medija i ne spominjem, nije teško spaziti da je politička kometa Hrvoja Špicera, HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika grada Slavonskog Broda, u ascendenciji. Upravo sam o tome, u subotu, na gradskoj tržnici razgovarao s K., kolegom srednjih godina (usput: u Slavonskom Brodu, nažalost, nema mladih novinara; postoje tek zeleni raspršivači vijesti) kada se HDZ-ov kandidat zaustavio i s njim zapodjenuo razgovor. Premda se kandidat i ja godinama znamo, kako se to uobičava reći, iz viđenja, premda se inače suzdržano pozdravljamo, HDZ-ov kandidat, ovaj put pozdravio nije. Bio (nam) je prišao iz samog grotla tržnice u kome se privatnost ne da sakriti, pa je, pretpostavljam, pozdravljao (i otpozdravljao) svoje anonimne, a potencijalne glasače, uz obligatno uključivanje električnog osmijeha, a po naputku stranačkog PR-a.
Što mu se dogodilo da ne pokaže svoju socijalno pristojnu stranu, pa makar i najobičnijim kimanjem glave, mogu samo pretpostaviti. S obzirom na to da je kandidat stranke strogih pravila i ponašanja, a on sam je razbarušeni profesor glazbe, ravnatelj Kazališno- koncertne dvorane Ivana Brlić Mažuranić, možda je dolazio iz stranačke operacijske sale, mamuran od ideološke anestezije, dok su mu operirali mozak od suvišnih vijuga kojima se razmišlja samostalno odnosno dok su ga programirali za čvrstog, surovog, nepokolebljivog vođu? Možda se kao umjetnička duša, sljedeći svoje intimne porive, utrkivao s oblacima, pa nije vidio tko sve hodi po majci zemlji? Možda je bio zbunjen i osupnut brodskim bazarom – kao bojnim poljem, s legijom seljaka i seljanki u borbi za prihod i opstanak? Možda strahuje za svoje političko zdravlje, pa izbjegava infekciju prisnosti sa zaraženim (ili zaraznim) novinarima? Možda se radilo o anafilaksiji - ekstremno izraženoj preosjetljivost organizma prema nekom alergenu (a pojedini novinari kod pojedinih tzv. političara izazivaju odbojnost)? A možda se radi(lo) o dobroj, staroj, hrvatskoj političkoj shizofreniji - gubitku osjećaja za realnost, halucinacijama i bizarnom, često regresivnom ponašanju? Bilo kako bilo, Hrvoje Špicer, čovjek iz kulture (i iz naroda!!), kandidat HDZ-a za gradonačelnika Slavonskog Broda, nije se pokazao kulturnim. Rekoh, njegova politička kometa je u penjajnju, uzlasku, te se, izgleda, udaljava i od kulturnih obrazaca očekivanog ponašanja.
Nakon male neugodnosti s kandidatom HDZ-a za gradonačelnika, kolega K. i ja, pokušali smo dobro raspoloženje povratiti igrom pretpostavki. Obojica smo sa sigurnošću pretpostavili da će se aktualni gradonačelnik dr. Mirko Duspara opet osloniti na skupe, prvoligaške PR-ovske usluge Krešimira Macana. Nismo samo bili načistu tko će plaćati Macanove marketinške bravure. I koliko. Zaustavili smo se na skromnoj cifri od oko 2 000 eura mjesečno. Prisjetili smo se da je Manjguri, agenciji za odnose s javnošću u kojoj je Macan direktor, godine 2014, za usluge plaćao grad Slavonski Brod. O tome sam već pisao. Sugeriram da bi bilo uputno tekst pročitati ponovo.
Tada bi čitatelji sa sigurnošću mogli zaključiti kako su moje i pretpostavke kolege K.- na razini sigurnih tvrdnji, a što nije dobra vijest za ostale kandidate za gradonačelnika Slavonskog Broda kao što je dobra vijest za njih Špicerova slabost.
Što mu se dogodilo da ne pokaže svoju socijalno pristojnu stranu, pa makar i najobičnijim kimanjem glave, mogu samo pretpostaviti. S obzirom na to da je kandidat stranke strogih pravila i ponašanja, a on sam je razbarušeni profesor glazbe, ravnatelj Kazališno- koncertne dvorane Ivana Brlić Mažuranić, možda je dolazio iz stranačke operacijske sale, mamuran od ideološke anestezije, dok su mu operirali mozak od suvišnih vijuga kojima se razmišlja samostalno odnosno dok su ga programirali za čvrstog, surovog, nepokolebljivog vođu? Možda se kao umjetnička duša, sljedeći svoje intimne porive, utrkivao s oblacima, pa nije vidio tko sve hodi po majci zemlji? Možda je bio zbunjen i osupnut brodskim bazarom – kao bojnim poljem, s legijom seljaka i seljanki u borbi za prihod i opstanak? Možda strahuje za svoje političko zdravlje, pa izbjegava infekciju prisnosti sa zaraženim (ili zaraznim) novinarima? Možda se radilo o anafilaksiji - ekstremno izraženoj preosjetljivost organizma prema nekom alergenu (a pojedini novinari kod pojedinih tzv. političara izazivaju odbojnost)? A možda se radi(lo) o dobroj, staroj, hrvatskoj političkoj shizofreniji - gubitku osjećaja za realnost, halucinacijama i bizarnom, često regresivnom ponašanju? Bilo kako bilo, Hrvoje Špicer, čovjek iz kulture (i iz naroda!!), kandidat HDZ-a za gradonačelnika Slavonskog Broda, nije se pokazao kulturnim. Rekoh, njegova politička kometa je u penjajnju, uzlasku, te se, izgleda, udaljava i od kulturnih obrazaca očekivanog ponašanja.
Nakon male neugodnosti s kandidatom HDZ-a za gradonačelnika, kolega K. i ja, pokušali smo dobro raspoloženje povratiti igrom pretpostavki. Obojica smo sa sigurnošću pretpostavili da će se aktualni gradonačelnik dr. Mirko Duspara opet osloniti na skupe, prvoligaške PR-ovske usluge Krešimira Macana. Nismo samo bili načistu tko će plaćati Macanove marketinške bravure. I koliko. Zaustavili smo se na skromnoj cifri od oko 2 000 eura mjesečno. Prisjetili smo se da je Manjguri, agenciji za odnose s javnošću u kojoj je Macan direktor, godine 2014, za usluge plaćao grad Slavonski Brod. O tome sam već pisao. Sugeriram da bi bilo uputno tekst pročitati ponovo.
Kako goloruki kandidati za gradonačelnika Slavonskog Broda uopće mogu i pomisliti pobijediti naoružanog Dusparu?!
Tada bi čitatelji sa sigurnošću mogli zaključiti kako su moje i pretpostavke kolege K.- na razini sigurnih tvrdnji, a što nije dobra vijest za ostale kandidate za gradonačelnika Slavonskog Broda kao što je dobra vijest za njih Špicerova slabost.
