- Nabijem ovu državu na k...c. Dobro da su u blizini Lidl i Billa da ubijemo vrijeme na toplom, komentirao je mladi muškarac pauzu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Slavonskom Brodu Naselje Slavonija I bb . Nosio je u naručju dijete, dok mu je žena cupakala na hladnoći ispred stepeništa. Bilo je 11,34 i pauza je tek započela. Trajat će do 12 sati. Ući se nije moglo o čemu je sve neznalice/stranke koji su pristizale o tome obavještavao nenaoružani zaštitar iz redova zaposlenika. Vrata su se mogla samo poljubiti.

- Dobra ti je ideja s Billom i Lidlom, rekao sam mu, jer sam se i sam zatekao pred ulazom u moćnu birokratsku instituciju koja i strogo skrbi o nesmetanoj pauzi za svoje zaposlenike.

Na primjer, u Poreznu upravu možeš ući, sjesti i čekati na toplom ili u hladovini, ovisno koje je godišnje doba, sve dok se se poreznici ne vrate s pauze. Svugdje je tako, u Zdravstvenom, Gradskom poglavarstvu, Županiji i drugim birokratskim utvrdama. Gospoda u Mirovinskom su se odlučila za zatvaranje vrata i podizanje pokretnog mosta. Dobro da nisu iskopali opkop, pustili vodu s krokodilima i zmijama u slučaju neposluha stranaka. Srednjovjekovni zamak. Ili Kafkin. Vani je, kao za vraga, bila ljutkasta zima. Zato ovo i pišem da ne dolazite u Mirovinski između pola dvanaest i podne, da ne gubite vrijeme i da s ne smrzavate. A možda, već koliko sutra, stvarno uvedu krokodile, kako bi se odmorili, jer zaslužili su.

No, da ne bi pauze, ne bih otišao u Lidl i ne bih sreo kolumnistu SBPeriskopa Stribora Uzelca Schwendemana i s njim dogovorio da mi pošalje friški tekst. Čitajte sutra, ako se ne dogodi nešto nepredviđeno. Svako zlo za neko dobro.