Velika je šansa da ste do sada čuli o genijalnom i poučnom istraživanju popularno zvanom "eksperiment pet majmuna" iz kojega možemo štošta naučiti. Ipak, postoji jedan problem s ovim istraživanjem, ono nikada nije provedeno. Osim što ste ga mogli čuti od prijatelja, čest je primjer u raznim popularnim predavanjima, Facebook postovima vašeg ujaka, ali i primjer akademika koji bi uistinu trebali znati bolje. Zbog svoje privlačnosti zaključaka i implikacija, priča o istraživanju se nekontrolirano proširila bez provjeravanja izvora.
Eksperiment 5 majmuna
Ukratko, priča ide ovako. Pet je majmuna stavljeno u kavez/prostoriju gdje su u sredini prostorije postavljene ljestve na vrhu kojih se nalaze banane. Kada se prvi majmun počeo penjati po banane, navodni istraživači su otvorili mlaz vode po ostalim majmunima. Kako bi spriječili ovu kaznu, majmuni bi nastupili agresivno prema svakom majmunu koji bi pokušao ići na ljestve. Nakon nekog vremena, ni jedan majmun se nije pokušao popeti na ljestve, bez obzira na ukusne banane.
Nakon toga, istraživači su zamijenili jednog od majmuna s novim. Novi član petorke je požurio po banane, no prije kazne za ostatak ekipe, stigle su batine od ostatka skupine. Tako je novi majmun naučio da se ne smije penjati na ljestve, iako nije znao "zašto". Točnije nije imao priliku vidjeti kaznu za ponašanje u ovom primjeru operantnog uvjetovanja. Kao što možete pretpostaviti, istraživači su prema priči zamijenili sve majmune dok u nekom trenutku više nije bilo niti jednog majmuna od originalne petorke. Bez obzira na to, potpuno nova petorka je pokazivala naučeno ponašanje originalne skupine majmuna - nije se penjala na ljestve i kažnjavala je one koji bi pokušali, iako nisu "znali zašto".
Poruka eksperimenta koja se često vidjela na postovima je bila "Ne prati slijepo ponašanje drugih, promisli prije nego nešto radiš".
Ironijo, i oče i majko
Za priču čija je glavna poruka da trebamo kritički promatrati ponašanje drugih prije vlastitog djelovanja, iznenađujuće puno laika, ali i stručnjaka, dijeli ovaj eksperiment bez primjene osnovne poruke na upravo ovo "istraživanje". Kada je napravljeno? Tko ga je proveo? Jesu li rezultati replicirani kasnijim istraživanjima? Samo su neka od pitanja koja bi se trebala javiti kada čujete za neko istraživanje s velikim rezultatima.
Kada smo se mi bacili u istraživanje ovog mita, prema nekim je izvorima istraživanje prvi puta spomenuto 1996. godine u knjizi Hamela i Prahalada: Competing For The Future. U ovoj je knjizi sa savjetima za poslovanje navodno prvi put opisan ovaj eksperiment. Iako u to ne možemo biti u potpunosti sigurni, jedno jest sigurno, a to je da autori nisu naveli izvor za ovaj eksperiment. Ova tradicija ne stavljanja izvora pored opisa eksperimenta se nastavila narednih 30-tak godina bez nekih problema. No, na nekim mjestima se izvor ipak pojavljuje.
Tuđe perje
Kod nekih opisa, istraživanje se predstavlja kao ozbiljno znanstveno istraživanje Gordona Stephensona iz 1966. godine. Naime, Stephenson uistinu jest proveo zanimljivo istraživanje na rezus majmunima koje se bavilo pitanjem sekundarnog učenja, no razlike u odnosu na ranije opisanu priču su poprilične.
U ovom istraživanju maleni rezus majmuni su bili podijeljeni u istospolne parove. Prvo bi jedan od njih bio sam s objektom. Ukoliko bi dirao objekt uslijedila je kazna u obliku puhanja zraka. Nakon što je prvi majmun usvojio znanje da diranje objekta nije najbolja opcija, njemu bi se pridružio drugi majmun te bi se promatralo hoće li prvi majmun postati "učitelj" drugom majmunu i spriječiti ga da dira objekt. Zanimljivo je da u trenutku kada je drugi majmun uključen, kazna bi nestala.
Za početak, Stephenson je istraživao parove primata, a ne ponašanje u grupi. Ovdje vidimo izostanak promatranja grupne dinamike i prijenosa znanja bez uključenosti u operantno uvjetovanje istraživača (što bi se vidjelo da imamo 3 majmuna na primjer). Nadalje, u stvarnom istraživanju nije bilo banana, nego je tu plastični objekt, kao što i kazna nije voda nego puhanje zraka. Ljestve nisu postojale, nego se kažnjavala manipulacija objektom. No možda je najzanimljivije pogledati rezultate stvarne studije.
Nalazi su pokazali da je naučeno ponašanje jednog majmuna utjecalo na ponašanje drugoga no u različitim smjerovima. U nekim slučajevima majmuni jesu pokupili "strah" starosjedioca, dok je u drugim slučajevima strah prvog majmuna nestao kada bi vidio novog majmuna kako uspješno barata objektom. Možda najzanimljiviji dio jest da je ovaj nalaz bio rodno uvjetovan. Ženke su koristile učenje opažanjem i tako se odučile ranijeg straha. Mužjaci su koristili drugačiju metodu, fizički su "opominjali" majmuna koji je kasnije stigao da se makne od objekta. Čak i da je netko pročitao baš ovaj rad i kreirao priču o pet majmuna, rezultate je potpuno zanemario.
No kako i sam autor tada priznaje, radi se o jako malom uzorku i potrebno je više istraživanja da bismo mogli raditi generalizacije. Pretjerane generalizacije je očito ostavio onima koji su godinama kasnije ispričali eksperiment o pet majmuna. Ako vas zanimaju recentnije studije i opažanja ponašanja grupne dinamike različitih vrsta primata, predlažemo čitanje publikacija autora poput poznatog Frans de Waal-a (ili čekanje nekih novih nepopularnih članaka).
Izvori:
Gambrel, R. (2019). 5 Monkeys in a Cage (and one important business lesson). Fahrenheit Advisors
Stephenson, G. R. (1967). Cultural acquisition of a specific learned response among rhesus monkeys. Progress in Primatology. Stuttgart: Gustav Fischer Verlag. p, 76-80.
Throwcase, (2014). That “Five Monkeys Experiment” Never Happened.
