Rijetko tko ikad ima priliku čak i razgovarati s predsjednicima i premijerima, ovima ili onima, a pogotovo s njima ravnopravno pregovarati. Predsjednici, premijeri i ministri su Država, a država sjeda na razgovore i pregovore s istaknutim personama, značajnima za neku presudnu stvar ili ideju, čelnicima institucija svoje zajednice i humanistima na koje bismo se mi ostali mogli ugledati.
Ukratko, Država zove k sebi ljude koji joj imaju što reći i čiju argumentaciju želi čuti jer je inteligentna i informirana pa će joj biti i korisna. Država profitira kad sama sebe izaziva da misli izvan kutije i da teren svoga djelovanja sagleda integralno. Priliči da s Državom na sastancima debatiraju stupovi društva, koji su joj kadri pomoći da zagovara bolje stvari i da se domisli boljim politikama. S takvima pregovara kad se pojavi neki problem koji Država možda vidi na jedan način, a oni još i na neki drugi.
Kod nas je, međutim, malo drugačije jer mi smo, očito, drukčija država.
Naša država oko ploče u Jasenovcu i Poglavnikovog ustaškog pokliča »za dom spremni« tri tjedna pregovara s Markom Skejom. Može li ovo? Pa dobro, onda ono. Ne? Ni to? A što biste nam onda Vi predložili?
U Vladu neće primiti ni na pločice u dvorištu, a kamoli ravno k premijeru, nekog šljakera u ispranom kombinezonu iz Rafinerije Sisak, ni učitelja u džemperu boje krumpira sa zakrpama na laktovima, ni inženjera iz Imunološkog zavoda u jeans jakni, oko kojeg su svi strašno zabrinuti dok ne prođu izbori, a onda mu opet prestanu dolaziti plaće.
Trebaš biti važan i ugledan da te uvedu k Plenkoviću. A pogotovo da ćeš mu oko nečega postavljati svoje nesuvisle uvjete, pa tako tri tjedna. Ali Plenković će, sto puta ako treba, sjesti na pregovore – kako da ne – s Markom Skejom. Da, to je taj oriđinal koji sada iskače iz svakog ekrana jer je toliko dobio na važnosti. Stup društva, nego što, kad je baš njemu pripalo pravo da odredi okvir premijerove odluke o »za dom spremni«.
S jedne strane predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić, a s druge – Marko Skejo.
Premijer zna reći da mu je »za dom spremni« neprihvatljiv jer je njegova konotacija ustaška, ali ne smeta mu da, o tome što mu je već u startu tako kristalno jasno, pregovara s tipom koji je čak i svome kamenolomu i betonari to stavio u ime.
Koji to ime nosi na reveru i na kravati. I koji je, od svih brkova koji nas podsjete na Salvadora Dalija, Boba Marleyja, Seana Conneryja, Michaela Jordana, Pancha Villu ili Friedricha Nietzschea, za svoje lice odabrao baš one hitlerovske.
Što je to premijer očekivao da će mu reći Marko Skejo osim onoga što se od njega već moglo puno puta čuti, na jeziku koji žvače kao trulu šljivu? Da je Ante Pavelić najveći hrvatski sin? Da je ustaški pukovnik Crne legije Refael Boban ispravan uzor borcima HOS-a? Da je Jasenovac bio samo radni logor? I da se ova naša Hrvatska mora ponositi nasljeđem NDH?
Skejina integralna »misao« nalazi se na internetu, Plenković i ministri mogli su uštedjeti puno vremena. Notornog filozofa i humanistu s Führerovim brčićima trebalo je odmah kooptirati u Plenkovićevo povjerenstvo za suočavanje s prošlošću da tamo da svoj doprinos inventuri povijesnih zbiljnosti u ovoj zabludjeloj Državi.
novilist
Ukratko, Država zove k sebi ljude koji joj imaju što reći i čiju argumentaciju želi čuti jer je inteligentna i informirana pa će joj biti i korisna. Država profitira kad sama sebe izaziva da misli izvan kutije i da teren svoga djelovanja sagleda integralno. Priliči da s Državom na sastancima debatiraju stupovi društva, koji su joj kadri pomoći da zagovara bolje stvari i da se domisli boljim politikama. S takvima pregovara kad se pojavi neki problem koji Država možda vidi na jedan način, a oni još i na neki drugi.
Kod nas je, međutim, malo drugačije jer mi smo, očito, drukčija država.
Naša država oko ploče u Jasenovcu i Poglavnikovog ustaškog pokliča »za dom spremni« tri tjedna pregovara s Markom Skejom. Može li ovo? Pa dobro, onda ono. Ne? Ni to? A što biste nam onda Vi predložili?
U Vladu neće primiti ni na pločice u dvorištu, a kamoli ravno k premijeru, nekog šljakera u ispranom kombinezonu iz Rafinerije Sisak, ni učitelja u džemperu boje krumpira sa zakrpama na laktovima, ni inženjera iz Imunološkog zavoda u jeans jakni, oko kojeg su svi strašno zabrinuti dok ne prođu izbori, a onda mu opet prestanu dolaziti plaće.
Trebaš biti važan i ugledan da te uvedu k Plenkoviću. A pogotovo da ćeš mu oko nečega postavljati svoje nesuvisle uvjete, pa tako tri tjedna. Ali Plenković će, sto puta ako treba, sjesti na pregovore – kako da ne – s Markom Skejom. Da, to je taj oriđinal koji sada iskače iz svakog ekrana jer je toliko dobio na važnosti. Stup društva, nego što, kad je baš njemu pripalo pravo da odredi okvir premijerove odluke o »za dom spremni«.
S jedne strane predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić, a s druge – Marko Skejo.
Premijer zna reći da mu je »za dom spremni« neprihvatljiv jer je njegova konotacija ustaška, ali ne smeta mu da, o tome što mu je već u startu tako kristalno jasno, pregovara s tipom koji je čak i svome kamenolomu i betonari to stavio u ime.
Koji to ime nosi na reveru i na kravati. I koji je, od svih brkova koji nas podsjete na Salvadora Dalija, Boba Marleyja, Seana Conneryja, Michaela Jordana, Pancha Villu ili Friedricha Nietzschea, za svoje lice odabrao baš one hitlerovske.
Što je to premijer očekivao da će mu reći Marko Skejo osim onoga što se od njega već moglo puno puta čuti, na jeziku koji žvače kao trulu šljivu? Da je Ante Pavelić najveći hrvatski sin? Da je ustaški pukovnik Crne legije Refael Boban ispravan uzor borcima HOS-a? Da je Jasenovac bio samo radni logor? I da se ova naša Hrvatska mora ponositi nasljeđem NDH?
Skejina integralna »misao« nalazi se na internetu, Plenković i ministri mogli su uštedjeti puno vremena. Notornog filozofa i humanistu s Führerovim brčićima trebalo je odmah kooptirati u Plenkovićevo povjerenstvo za suočavanje s prošlošću da tamo da svoj doprinos inventuri povijesnih zbiljnosti u ovoj zabludjeloj Državi.
novilist
