Superhikov pad s Mosta: Zašto je Plenković srljao u vlastiti politički poraz?

Samo dvadesetak dana. Tek toliko je trebalo da poput pjene na vrhu vala iščezne nekoliko najosnovnijih postavki koje su se u javnosti prihvaćale kao temeljne nakon što su HDZ i Most (opet) zajednički stvorili Vladu. Samo dvadesetak dana, ljudi.

Gotovo ništa od onog što se oko temeljnih političkih odnosa pokazalo u priči oko porezne reforme, koja je na kraju brutalno reformirana, nije bilo neočekivano, čudno i iznenađujuće. Iako su nas mnogi od rujanskih izbora užareno uvjeravali u suprotno i na tome gradili kule u zraku političke analize hrvatske budućnosti.

Iako se sve, zapravo, srušilo, pogotovo priča o "stabilnoj Vladi" koja će sigurnom rukom voditi državu puni mandat, teško da će oni koji su je gurali i guraju, unatoč tome ih što stvarnost gleda ravno u oči i pritom se grohotom smije, od te priče samo tako odustati. "Istina" je tako tvrdokorna da je nekad to zapanjujuće, evo tako i danas ima onih, cijenjenih opinion makera (da ima - većina su!) koji će hladno ustvrditi kako je HDZ na rujanske izbore izišao - samostalno...

Reforma porezne reforme, da se vratimo na priču svih priča s početka rada Plenkovićeve Vlade, brutalna je pobjeda Mosta. Pet - nula. Nevjerojatno je, pritom, s kolikom lakoćom je HDZ i njegov vrh dopustio ovako vrući politički šamar na vlastitom obrazu, koji će vjerojatno odzvanjati do svibanjskih lokalnih izbora, a moguće i mnogo, mnogo duže.

Od početka priče je, naime, bilo jasno da nešto s poreznom reformom kakvu su ultimativno zagovarali ministar financija i njegova stranka nešto duboko ne valja. Da se među tim brojkama i postotcima osjeti alkoholni zadah najlošijeg vina, onog kakvog pije samo superheroj našeg djetinjstva - Superhik. Onaj koji otima siromašnima da bi dao bogatima.

Povećanje najviših plaća, dok najniže ostaju iste, smanjenje poreza na dobit, povećanje stope poreza na kruh i mlijeko - samo je dio sastojaka recepta za ultimativnu političku katastrofu. Ozbiljna stranka to ne bi dozvolila, bez obzira na Marićeve izračune koji su govorili da - možda! - siromašni i neće biti na gubitku i da trebaju samo sačekati da ih ponese val gospodarskog uzleta (plus milost poslodavaca kad se govori o povećanju minimalca).

Ne ulazeći ovdje u suštinu priče o reformi, makroekonomiji i još ponekim Superhik-detaljima (od kojih su neki preživjeli i Mostovu reformu), jasno je bilo da će Marićeva priča ili pasti, ili se zalijepiti poput optužujuće etike na uz logotipe stranaka koje čine vlast sve do kraja mandata.

Jedna od posljedica jučerašnje reforme porezne reforme pod Mostovim dirigentskim štapićem, je još jedan u sad već vrlo bogatoj kolekciji primjera koji govore o stručnosti i politici. Marić je uporno ponavljao kako je reforme dugo radio tim stručnjaka i kako njeno ishodište nije političko. Tu je bio i temelj njenog pada. Teško je zamisliti političkiju stvar od toga kako će izgledati porezni sustav. Valja vjerovati da je tu lekciju, napokon, naučio i ministar financija. (Postoji čak i vrlo blijeda nada da su nakon kataklizmičnog Oreškovića priču naučili i domaći mediji koji su od "zlih političara" i "dobrih stručnjaka" napravili cijeli fantasy land. Vrlo blijeda nada, ponavljam.)

Druga politička stvar koju je reforma porezne reforme iznijela na svjetlo dana je - Plenković. Ako se još da i progutati da je geekovski ministar financija stvarno vjerovao da će njegove stručno posložene brojke poharati Sabor i javnost, kako je moguće da očiti politički debakl koji mu se sprema nije predvidio mag svih magova, novo lice i nova nada, hrvatski premijer?! Plenković je dosad pokazivao da ima nos za politiku, primjerice anihilirajući političku snagu Brkića i Hasanbegovića gurajući ih u istu izbornu jednicu, ali ovo je, gospodine premijeru, katastrofa.

Mostu je Plenković, vlastitim nesnalaženjem (nezainteresiranošću?) izručio priliku da se danas ta stranka s punim pravom doživljava kao zaštitnik siromašnih, spasitelj makar dijela turizma, te - još jedan bizaran politički propust - ona koja se ne prodaje za nekoliko tisuća kuna višu plaću. HDZ, naime, nije prihvatio ideju Mosta da se ogranični rast dužnosničkih plaća, koje bi lijepo porasle poreznom reformom, pa eno sad Petrov i ekipa pišu amandman koji će, bude li trebalo, veselo izglasati u Saboru sa SDP-om. Pritom, HDZ je morao - opet! - odustati od svog predizbornog obećanja o smanjenju opće stope PDV-a! Kad se crta podvuče, Plenković je u priči oko porezne reforme potpuno hladno pristao ulogu na Superhika koji će, bilo je prilično izgledno u nultoj sekudni, biti bačen s Mosta, uz ritualno odobravanje biračke mase.

Kako je moguće da nije vidio golemi kamion koji je danima ubrzavao u njegovom smjeru, ostat će misterija. Povjerovao je u laude koje čita u prijateljski nastrojenim (svim) medijima? #nedamuse? Ili je ipak istinita glasina da je svaka žrtva vrijedila pokušaja da smanjenjem opće stope PDV-a najveći profit poberu uobičajeni "sumnjivci"? (ovo nije komentar o Gazdi)

Krah Marićeve, zapravo marićevski nacrtane porezne reforme, krah je i priče o "stabilnoj Vladi" kojom nas se, unatoč bazičnoj matematici, zdravom razumu i poznavanju stavova i načina rada ljudi koji su strateški partneri, neselektivno bombardira još od noći u kojoj je izbore definitivno izgubio Zoran Milanović.

Most bi nestao brzinom pravaške frakcije da pristane na ulogu krotkog dizača ruku i pukog "faktora stabilnosti". Zar iskustvo s Karamarkom nije bilo dovoljno da se predvidi da Petrov i njegova družina doista misle mijenjati stvari, bez obzira na eventualne pritiske? Činjenica da je prvi ozbiljni sukob u Vladi izbio samo dvadesetak dana nakon njenog izglasavanja pokazuje da put ove dvije stranke svakako neće biti posut ružama. Ovo je samo početak, a Mostov trijumf je sasvim sigurno ozlojedio i koju HDZ-ovu glavu koja čeka prvi sljedeći zavoj. To svakako ne znači da je potpuno sigurno da će se (i ova) Vlada raspasti prije kraja mandata, ali nas čeka, nema nikakve sumnje, vrtoglava vožnja.

Naposlijetku, može li se, molim, prestati s besmislicom o tome da Plenković može vladati i bez Mosta? Ljudi, sa 77 glasova je praktički nemoguće upravljati zemljom. A u tih 77 je, između ostalih, i pet HSS-ovih, za koje ni sam Stvoritelj ne zna jesu li oporbeni, vladajući, ili nešto između. Uostalom, Beljak je rekao da ne dolazi u obzir da podrže poreznu reformu kakvu je gurao HDZ. Plenković je osuđen na Petrova. A svi mi na njih dvojicu.

Obzirom na ishod priče i konačni izgled porezne reforme s kojom se do neki dan punim pravom moglo povezivati Superhika, stvari ne izgledaju pretjerano dobro. Ali, mogle su izgledati daleko, daleko gore.

novilist