Sva ta priča o poljudskoj svastici (inače, ako nekome nije jasno, narisanoj zato da bi se diskreditirao Hrvatski nogometni savez i Davor Šuker) zapravo je izvrsna jer na koncu demaskira. Ona, a što je razvidno iz nedavnih izjava predsjednice Republike i predsjednika Hrvatskog sabora, ne demonstrira brigu najviših državnih dužnosnika za ugled zemlje u svijetu nego njihovo licemjerje koje pak nije motivirano ugledom zemlje u svijetu nego unutarnjopolitičkim razlozima


U očima dvoje najviših državnih dužnosnika – predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera – poljudska svastika je ono što ruši ugled Hrvatske u svijetu (a to da je narušila ugled nije netočno), a iza pesticidnog risanja svastike na travnjaku stadiona su mračne sile koje žele Hrvatsku u svijetu prikazati kao zemlju u kojoj, kako kaže predsjednica »rastu fašizam, nacizam i bilo kakve desničarske misli«.

Predsjednik Sabora otišao je i korak dalje i zaključio da ga nitko ne može razuvjeriti da se do danas nije moglo razjasniti tko ju je i kako napravio. Dapače, »nekome je jednostavno odgovarala priča o fašizaciji Hrvatske. Svastika se namjerno tamo pojavila u jednom trenutku i nije se željelo otkriti tko ju je napravio«.

Ostavimo po strani blago rečeno nespretan Reinerov izričaj koji tvrdi da se »svastika namjerno tamo pojavila u jednom trenutku« kao da je ta svastika živo biće koje ima vlastitu volju pa se namjerno pojavljuje gdje hoće i kada hoće.

I jednom i drugom izjavom poručuje se da je to netko napravio namjerno kako bi u inozemstvu osramotio državu, a nakon što je država osramoćena istraga je vođena tako da se ne otkrije tko je taj koji je osramotio državu iz čega slijedi da je vladi, onoj bivšoj Milanovićevoj, u kojoj je ministar unutarnjih poslova bio Ranko Ostojić, bilo u interesu da se državu u svijetu prikazuje kao nekakvo fašističko leglo.

Jasno je da je aktualna meta takvih izjava ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić (Most) koji evidentno neopisivo živcira političko-sigurnosno-obavještajni aparat HDZ-a koji bi, da nije Orepića, vjerojatno potpuno vladao sigurnosnim aparatom u zemlji.
I u mjesecima prije izbora iz HDZ-a su prozivali Ostojića zbog toga što policija nije otkrila tko je risao svastiku po poljudskom travnjaku i to je bila glavna kritika upućena Ostojiću iz čega, pak, slijedi da je on bio odličan ministar unutarnjih poslova, jer ako je glavni, gotovo i jedini prigovor, taj da nisu otkriveni oni koji su risali, onda se ne može zaključiti ništa drugo nego to da je Ranko Ostojić bio izvanredan ministar, a u to je doba policija funkcionirala skoro besprijekorno.

No, s tom pričom o svastici, narušavanju ugleda zemlje u svijetu i izjavama Grabar-Kitarović i Reinera postoji temeljna poteškoća. Ni predsjednica Republike, niti predsjednik Sabora nikada nisu prozvali policiju, ni jednog ministra unutarnjih poslova, ni jednog ravnatelja policije, ni jednog ravnatelja policijske uprave zato što nisu otkrili tko to po fasadama zgrada u gradovima Hrvatske riše rogato »u«. Dapače, nije poznato niti da su zatražili da gradska komunalna poduzeća ta rogata »u« izbrišu ili prebrišu.

Nisu od policije nikada zatražili da ispitaju tko je sve u masi od više tisuća ljudi u Zagrebu urlao »za dom spremni«, da se podnesu kaznene prijave protiv tih i takvih i da im sud izrekne primjerenu kaznu. Predsjednica Republike od policije nikada nije tražila da ispita tko je sve na nogometnoj utakmici Hrvatska – Norveška u ožujku prošle godine ustašovao i tako sramotio Hrvatsku.

Valjda zato što je bila zabavljena svojim Facebook profilom i odjevena u dres nogometne reprezentacije slala navijački pozdrav za stadiona. Bit će da ju je to toliko omelo da nije čula što svjetina na stadionu urla, pa onda, posljedično, valjda nije mogla ni shvatiti što javno treba zatražiti od policije.

O Reineru i njegovim traženjima ne treba ni trošiti riječi. Taj je čovjek izgubljen u politici, nedorastao dužnosti koju obnaša, nesvjestan težine javno izgovorene riječi. Da jest ne bi u intervjuu za nedjeljni broj »Večernjeg lista« izjavio da »nikakvih velikih smjena nije bilo na HRT-u. Za razliku od 2012. godine kada je u tzv. Bartolomejskoj noći smaknuto oko 40 urednika«.

Čovjek koji – iz vlastita neznanja ili zlobe, svejedno je – tako olako povlači usporedbu s Bartolomejskom noći je naprosto neodgovoran, a o upotrebi i nerazumijevanju značenja glagola »smaknuti« ne treba trošiti imenice.

Sva ta priča o poljudskoj svastici (inače, ako nekome nije jasno, narisanoj zato da bi se diskreditirao Hrvatski nogometni savez i Davor Šuker) zapravo je izvrsna jer na koncu demaskira. Ona, a što je razvidno iz nedavnih izjava predsjednice Republike i predsjednika Hrvatskog sabora, ne demonstrira brigu najviših državnih dužnosnika za ugled zemlje u svijetu nego njihovo licemjerje koje pak nije motivirano ugledom zemlje u svijetu nego unutarnjopolitičkim razlozima.

novilist