Da je momcima iz ‘Zabivake’ crkao kompjutor, ne bi se morali brinuti – u studiju je bio famozni Anton Samovojska. Odličan je bio i mladi voditelj Marko Šapit, za doskočice se – nehotično – brinuo Joško Jeličić, Robert Prosinečki bio je ležeran i informativan… A za Dragu Ćosića čovjek može samo reći – malo više dostojanstva, gospodine Ćosiću
Petar Štefanić pozvao je – odličan potez – u ‘Pressing’ elokventnog Milojka Pantića, koji se malo bavio prognoziranjem. ‘Čini mi se’, rekao je Pantić, ‘da Engleska ima veće izglede za finale. Prvi razlog je da je Hrvatska iscrpljena i ispražnjena mentalno i fizički. Taj vulkan emocija koji je zahvatio sve, od igrača do navijača, ima svoje posljedice. Emocije imaju moć da zamrače um do te mjere da se gubi razum. Drugi razlog zašto mislim da su Englezi favoriti je to što ih je Hrvatska 2007. godine u kvalifikacijama za EP porazila i na neki način ponizila, iako im nije trebala pobjeda jer je već bila sigurna prva. To će Englezi pamtiti i dok postoji nogomet igrat će protiv Hrvatske uvijek s motivom više. To je taj motiv zbog kojeg mislim da će Englezi proći…’
Pantitju, Pantitju… Pantić je – danas to znamo – ljuto omanuo! U njegovu procjenu ugrađena je konstitucijska pogreška iz bivše države, zbog koje Jugoslavija nikad nije mogla otići tako daleko kao Hrvatska. Jugoslaveni su naime u velike utakmice ulazili tražeći opravdanja za poraz. Hrvatska ulazi s voljom za pobjedu. Njemačka, Argentina, Engleska, svejedno. Temeljni motiv je patriotizam, smatra genijalni Ćiro Blažević. ‘Bez tog patriotskog naboja ne bi bio moguć onaj igrački fanatizam’, rekao je (sada već očito bivši) trener svih trenera. No to je pogonsko gorivo hrvatskih sportskih uspjeha ujedno i pokretač svih naših društvenih i ekonomskih neuspjeha – svima koji se legitimiraju kao domoljubi birači već 27 godina žmire na sve. Prodali su banke, telekome, naftnu industriju, plinski biznis, sve što su stigli, a ono što nisu stigli, hoće, s rukom na srcu; kradu, lažu, muljaju i – uvijek pobjeđuju. Politika je u Hrvatskoj sport kojim se bavi preko sto stranaka, a uvijek pobjeđuje HDZ. Hrvatska je, uz Crnu Goru, jedina koju greške minulih 27 godina nisu natjerale na traženje novih rješenja. HDZ živi vječno, a ovi će nogometni uspjesi toj stranci biti novi element u eliksiru vječnog života.
Kako god, Hrvatska je sportsko svjetsko čudo. Srpska novinarska legenda, Bogdan Tirnanić, jednom je prilikom – nakon nekog nogometnog prvenstva na kojemu su Srbija i Hrvatska imale silno jake ekipe – napisao duhovit koliko i točan tekst. ‘Svi se pitaju’, napisao je, ‘ako su hrvatski i srpski igrači ovako jaki pa su došli na prvenstvo, što bi tek učinili da je ostala zajednička država.’ Tirnanićev je odgovor lucidan: ‘Ne bi prošli ni osminu finala.’ To je vjerojatno istina: jugoslavenski su se nogometaši neprestano iscrpljivali u borbama za sponzore, gledali su isključivo kako da se prodaju u svijet i namaknu lovu, političke borbe i nacionalna kadroviranja zasjenjivali su sve ostalo. Uz takve sitne motive teško je imati pred očima krupan cilj.
Današnji dan je počeo sa šokom, kaže Jasna Paro, dopisnica iz Bruxellesa koju ne treba posebno predstavljati, pa nastavlja: ovaj samit je nepredvidljiv… Donald Trump je naime na sastanku 29 čelnika zemalja članica NATO-a predložio članicama da povećaju obrambene proračune na četiri posto BDP-a, iako ih samo mali broj može dosegnuti i dva posto! Kada bi Trump započeo s naplatom više tarife? Odmah. ‘Čemu služi NATO ako Njemačka plaća Rusiji milijarde dolara za plin i energiju? SAD plaća za zaštitu Europe, a potom gubi milijarde na trgovini. Moraju platiti dva posto BDP-a odmah, a ne do 2025.’, rekao je američki predsjednik. Vijest da je Trump u Bruxellesu predložio somnambulnu ideju pala je u sjenu zbog Svjetskog prvenstva, no nema sumnje da je to politički najvažnija informacija srijede. Možda i godine. Možda i dogodine… Naime, sve se više čini da je Trump ‘ruski igrač’. U prilog toj tezi ide nekoliko činjenica: 1) Rusima je prepustio dominaciju u Siriji, koju je Obamina administracija htjela iščupati iz zone Putinova utjecaja; 2) Dosad nije nikoga bombardirao (u Siriji je izvedeno nešto nalik dogovoru); 3) Diže troškove za NATO na četiri posto. To je prikriveni način da se NATO najprije zavadi, a potom i demontira; ako pak uspije, Amerika će prodati milijarde i milijarde dolara naoružanja pa je priča, što se Trumpa tiče, win-win; 4) Rusima je prepustio Agrokor; 5) Vodi izolacionističku politiku, kakvu Amerika nije prakticirala ravno stotinu godina; 6) Diže carine Kini; 7) Gura Nijemce u zagrljaj Rusiji; 8) Europsku uniju proglasio je neprijateljem SAD-a.
Parafrazirajmo opet Tirnanića: ako su hrvatski nogometaši ovako jaki, koliko daleko onda može dobaciti nacionalna politička reprezentacija? Do toga da postanemo Švicarska? Obrnuto: na krilima euforije oni će napraviti sve što mogu da i dalje nastavimo po starom. Na mjesto dalićevske poniznosti opet je zasjela megalomanija. ‘Moramo’, rekao je Andrej Plenković, ‘naći dugoročno rješenje za nacionalni nogometni stadion. Kada ako ne sada? Bit će to i poticaj mladim generacijama da se bave sportom…’ Teško da su sportske arene ikome dale poticaj za bavljenje sportom, ali su produbljivale minuse. Grke je prema bankrotu odvela rastrošna Olimpijada, naše rukometne arene rupe su bez dna… Čim se u neku akciju uključi Bandić, a on se uključio odmah, znaš kamo to smjera. Zlatko Dalić sastavio je ekipu u kojoj igraju zvijezde Barcelone, Reala, Tottenhama i rekao ‘poniznost’. Andrej Plenković sastavio je ekipu u kojoj su Nada Murganić, Milan Kujundžić, Tomo Medved pa rekao ‘to su najbolji ministri’. Sve jasno.
Kasnovečernji Dnevnik bio je pun k’o šipak! U njemu smo vidjeli senzacionalne snimke malog Luke Modrića koji, kao petogodišnji dječak, natjerava koze po velebitskim gudurama. Snimke su nastale u sklopu snimanja dokumentarca o vukovima – koji ovdje, u zaseoku Modrići, s izvora piju vodu – a to sve govori o putanji koju je Luka izveo, s dna do vrha svijeta. Za plakati! No suze su u tom Dnevniku mogle poteći i zbog potresnog izvještaja koji pokazuje suprotnu putanju, onu SDP-ovu. Njihov Glavni odbor, u kojemu očito dominiraju oportunisti, karijeristi i krivinaši (lijep ruski izraz iz doba petoljetki), kaznio je suspenzijom četvoricu posjednika zdravog razuma (Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića) i to zbog ‘uvrede veličanstva’ – Davora Bernardića, koji je opet briljirao. Predložio je da će se povući iz Sabora ako se povuku i njegovi kritičari! Što je to, kolektivno političko samoubojstvo, masovni sepuku? Nevjerojatno. Hrvatska je do daljnjeg bez alternative, čak i ako se Iblerov trg konsolidira, na idućim izborima nemaju nikakve šanse.
Da je momcima iz ‘Zabivake’ crkao kompjutor, ne bi se morali brinuti – u studiju je bio nogometni superkompjutor Deep Blue, famozni Anton Samovojska koji je golemo nogometno znanje nadograđivao s po pet sati priprema dnevno. Odličan je bio i mladi voditelj Marko Šapit, za doskočice se – nehotično – brinuo Joško Jeličić, Robert Prosinečki bio je nepretenciozan, ležeran, informativan… Što se tiče Drage Ćosića (‘Mogao im ga je zavući’, ‘Englezi nam se nude’, ‘Mario ga je zabio’), čovjek može samo reći – gospodine Ćosiću… malo više dostojanstva, gospodine Ćosiću.
portalnovosti
Pressing, N1, 9. srpnja, 23:00
Petar Štefanić pozvao je – odličan potez – u ‘Pressing’ elokventnog Milojka Pantića, koji se malo bavio prognoziranjem. ‘Čini mi se’, rekao je Pantić, ‘da Engleska ima veće izglede za finale. Prvi razlog je da je Hrvatska iscrpljena i ispražnjena mentalno i fizički. Taj vulkan emocija koji je zahvatio sve, od igrača do navijača, ima svoje posljedice. Emocije imaju moć da zamrače um do te mjere da se gubi razum. Drugi razlog zašto mislim da su Englezi favoriti je to što ih je Hrvatska 2007. godine u kvalifikacijama za EP porazila i na neki način ponizila, iako im nije trebala pobjeda jer je već bila sigurna prva. To će Englezi pamtiti i dok postoji nogomet igrat će protiv Hrvatske uvijek s motivom više. To je taj motiv zbog kojeg mislim da će Englezi proći…’
Pantitju, Pantitju… Pantić je – danas to znamo – ljuto omanuo! U njegovu procjenu ugrađena je konstitucijska pogreška iz bivše države, zbog koje Jugoslavija nikad nije mogla otići tako daleko kao Hrvatska. Jugoslaveni su naime u velike utakmice ulazili tražeći opravdanja za poraz. Hrvatska ulazi s voljom za pobjedu. Njemačka, Argentina, Engleska, svejedno. Temeljni motiv je patriotizam, smatra genijalni Ćiro Blažević. ‘Bez tog patriotskog naboja ne bi bio moguć onaj igrački fanatizam’, rekao je (sada već očito bivši) trener svih trenera. No to je pogonsko gorivo hrvatskih sportskih uspjeha ujedno i pokretač svih naših društvenih i ekonomskih neuspjeha – svima koji se legitimiraju kao domoljubi birači već 27 godina žmire na sve. Prodali su banke, telekome, naftnu industriju, plinski biznis, sve što su stigli, a ono što nisu stigli, hoće, s rukom na srcu; kradu, lažu, muljaju i – uvijek pobjeđuju. Politika je u Hrvatskoj sport kojim se bavi preko sto stranaka, a uvijek pobjeđuje HDZ. Hrvatska je, uz Crnu Goru, jedina koju greške minulih 27 godina nisu natjerale na traženje novih rješenja. HDZ živi vječno, a ovi će nogometni uspjesi toj stranci biti novi element u eliksiru vječnog života.
Kako god, Hrvatska je sportsko svjetsko čudo. Srpska novinarska legenda, Bogdan Tirnanić, jednom je prilikom – nakon nekog nogometnog prvenstva na kojemu su Srbija i Hrvatska imale silno jake ekipe – napisao duhovit koliko i točan tekst. ‘Svi se pitaju’, napisao je, ‘ako su hrvatski i srpski igrači ovako jaki pa su došli na prvenstvo, što bi tek učinili da je ostala zajednička država.’ Tirnanićev je odgovor lucidan: ‘Ne bi prošli ni osminu finala.’ To je vjerojatno istina: jugoslavenski su se nogometaši neprestano iscrpljivali u borbama za sponzore, gledali su isključivo kako da se prodaju u svijet i namaknu lovu, političke borbe i nacionalna kadroviranja zasjenjivali su sve ostalo. Uz takve sitne motive teško je imati pred očima krupan cilj.
Vijesti, HRT, 11. srpnja, 17:00
Današnji dan je počeo sa šokom, kaže Jasna Paro, dopisnica iz Bruxellesa koju ne treba posebno predstavljati, pa nastavlja: ovaj samit je nepredvidljiv… Donald Trump je naime na sastanku 29 čelnika zemalja članica NATO-a predložio članicama da povećaju obrambene proračune na četiri posto BDP-a, iako ih samo mali broj može dosegnuti i dva posto! Kada bi Trump započeo s naplatom više tarife? Odmah. ‘Čemu služi NATO ako Njemačka plaća Rusiji milijarde dolara za plin i energiju? SAD plaća za zaštitu Europe, a potom gubi milijarde na trgovini. Moraju platiti dva posto BDP-a odmah, a ne do 2025.’, rekao je američki predsjednik. Vijest da je Trump u Bruxellesu predložio somnambulnu ideju pala je u sjenu zbog Svjetskog prvenstva, no nema sumnje da je to politički najvažnija informacija srijede. Možda i godine. Možda i dogodine… Naime, sve se više čini da je Trump ‘ruski igrač’. U prilog toj tezi ide nekoliko činjenica: 1) Rusima je prepustio dominaciju u Siriji, koju je Obamina administracija htjela iščupati iz zone Putinova utjecaja; 2) Dosad nije nikoga bombardirao (u Siriji je izvedeno nešto nalik dogovoru); 3) Diže troškove za NATO na četiri posto. To je prikriveni način da se NATO najprije zavadi, a potom i demontira; ako pak uspije, Amerika će prodati milijarde i milijarde dolara naoružanja pa je priča, što se Trumpa tiče, win-win; 4) Rusima je prepustio Agrokor; 5) Vodi izolacionističku politiku, kakvu Amerika nije prakticirala ravno stotinu godina; 6) Diže carine Kini; 7) Gura Nijemce u zagrljaj Rusiji; 8) Europsku uniju proglasio je neprijateljem SAD-a.
Vijesti, HRT, 11. srpnja, 17:20
Parafrazirajmo opet Tirnanića: ako su hrvatski nogometaši ovako jaki, koliko daleko onda može dobaciti nacionalna politička reprezentacija? Do toga da postanemo Švicarska? Obrnuto: na krilima euforije oni će napraviti sve što mogu da i dalje nastavimo po starom. Na mjesto dalićevske poniznosti opet je zasjela megalomanija. ‘Moramo’, rekao je Andrej Plenković, ‘naći dugoročno rješenje za nacionalni nogometni stadion. Kada ako ne sada? Bit će to i poticaj mladim generacijama da se bave sportom…’ Teško da su sportske arene ikome dale poticaj za bavljenje sportom, ali su produbljivale minuse. Grke je prema bankrotu odvela rastrošna Olimpijada, naše rukometne arene rupe su bez dna… Čim se u neku akciju uključi Bandić, a on se uključio odmah, znaš kamo to smjera. Zlatko Dalić sastavio je ekipu u kojoj igraju zvijezde Barcelone, Reala, Tottenhama i rekao ‘poniznost’. Andrej Plenković sastavio je ekipu u kojoj su Nada Murganić, Milan Kujundžić, Tomo Medved pa rekao ‘to su najbolji ministri’. Sve jasno.
Dnevnik 3, HRT, 14. srpnja, 22:45
Kasnovečernji Dnevnik bio je pun k’o šipak! U njemu smo vidjeli senzacionalne snimke malog Luke Modrića koji, kao petogodišnji dječak, natjerava koze po velebitskim gudurama. Snimke su nastale u sklopu snimanja dokumentarca o vukovima – koji ovdje, u zaseoku Modrići, s izvora piju vodu – a to sve govori o putanji koju je Luka izveo, s dna do vrha svijeta. Za plakati! No suze su u tom Dnevniku mogle poteći i zbog potresnog izvještaja koji pokazuje suprotnu putanju, onu SDP-ovu. Njihov Glavni odbor, u kojemu očito dominiraju oportunisti, karijeristi i krivinaši (lijep ruski izraz iz doba petoljetki), kaznio je suspenzijom četvoricu posjednika zdravog razuma (Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića) i to zbog ‘uvrede veličanstva’ – Davora Bernardića, koji je opet briljirao. Predložio je da će se povući iz Sabora ako se povuku i njegovi kritičari! Što je to, kolektivno političko samoubojstvo, masovni sepuku? Nevjerojatno. Hrvatska je do daljnjeg bez alternative, čak i ako se Iblerov trg konsolidira, na idućim izborima nemaju nikakve šanse.
Zabivaka, HRT, 16. srpnja 19:00
Da je momcima iz ‘Zabivake’ crkao kompjutor, ne bi se morali brinuti – u studiju je bio nogometni superkompjutor Deep Blue, famozni Anton Samovojska koji je golemo nogometno znanje nadograđivao s po pet sati priprema dnevno. Odličan je bio i mladi voditelj Marko Šapit, za doskočice se – nehotično – brinuo Joško Jeličić, Robert Prosinečki bio je nepretenciozan, ležeran, informativan… Što se tiče Drage Ćosića (‘Mogao im ga je zavući’, ‘Englezi nam se nude’, ‘Mario ga je zabio’), čovjek može samo reći – gospodine Ćosiću… malo više dostojanstva, gospodine Ćosiću.
portalnovosti
