Ime “US Federal Reserve”, poznatiji kao FED, često dovodi u zabludu neupućene. To nije institucija države, već institucija koja se koristi američkom državom. Ovu privatnu financijsku tvrtku su stvorile utjecajne bogate obitelji 1913. godine i koriste je kao instrument globalne financijske politike. Dakle, dio američke elite koja je bila u usponu prije više od 100 godina, tada je kapitulirala i sva vlast je koncentrirana u rukama FED-a.
Krediti koji se izdaju za unosne kamate i trgovanje novcem je zapravo glavno poslovanje one institucije, koja je ojačala na promicanju američkog dolara kao nacionalne i onda svjetske valute.
No, situacija se pokazala takvom da se potražnja za “privatnim novcem” sve vrijeme mora umjetno održavati. U međuvremenu, javni dug, odnosno jaz između stvarnih prihoda i rashoda, progresivno raste.
Koji su načini za smanjenje duga? Američka vlada može dati kredite uz povoljniju kamatnu stopu od Federalnih rezervi ili može prodati svoje dugove kroz državne obveznice.
Moguće je monopolizirati određeno tržište i prodavati svoje proizvode po cijenama monopola ili uništiti gospodarstva drugih zemalja, kako bi žrtve vraćale američke dugove.
Sve ove metode su dugo i u više navrata korištene. Istraživači tvrde da će u ovom scenariju američke izuzetnosti za manje od 200 godina svijetom vladati financijska aristokracija s nasljednim pravima, a predsjednici i premijeri mnogih zemalja će samo formalno vršiti svoje funkcije.
Na primjer, politička težina britanske kraljice je u ovom sustavu važnija od uloge američkog predsjednika, koja je praktično zanemariva.
U svijetu postoje samo dva stvarna financijska središta, New York i London, dok preostali gradovi služe kao njihovi ogranci i predstavništva. Londonsku “Zlatnu milju” čine investicijske banke iz cijelog svijeta. London City u raznim sredstvima upravlja s više od 9 000 milijardi dolara. Što se tiče trgovanja devizama, London je superiorniji od New Yorka i Tokija zajedno.
Ne bez razloga se smatra da je London financijsko središte sustava, dok mu Washington služi kao potpora. Danas su naoružane legije američkih i britanskih financijskih moćnika smještene u najmanje 800 vojnih baza širom svijeta.
Nazovimo je tako, iako to nije vojska naroda Sjedinjenih Američkih Država, američka vojska je u ovom ili onom obliku prisutna u 160 zemalja, koje se metropolama sustavu smatraju savezničkim pokrajinama i barbarskim područjima.
Financijsko-političku kolonizaciju osiguravaju političari, diplomati i vojska. Ako u ovoj perspektivi uspoređujete SAD s antičkim Rimom, uloga Europe ima ulogu antičke Grčke. Poražena Europa je, poput Grčke, odustala od svoje političke neovisnosti u zamjenu za vanjsku sigurnost.
Iran i Kina u ovom slučaju igraju ulogu drevnog Partskog Carstva i Kartage, koja mora biti uništena. Analogija je više nego znakovita. Partsko carstvo je naziv za antičku iransku državu koja je objedinjavala elemente iranske i helenističke kulture, što se najbolje očitovalo u političkoj upravi. Partsko carstvo, koje je povremeno vodilo ratove s rimskom državom na zapadnim granicama, a srušeno je godine 226. u pobuni vazala na jugozapadu Irana, koji su nakon toga osnovali novo, Sasanidsko carstvo.
Rusija se u aktualnoj vanjskopolitičkoj situaciji može promatrati kao vrijeme između Punskih ratova.
Cilj metropole je uništiti i Iran i Kinu i Rusiju. Američka elita na konfrontaciju s Rusijom gleda tako da što duže bude pružala otpor, uvjeti kapitulacije će biti teži. “Američka izuzetnost” se temelji na svjetskom monopolu “američke” privatne valute i političkim slabostima suparnika.
Međutim, vrhunske tehnologije i kvaliteta vlastitog društva mogu uništiti ovaj monopol. Ne zaboravimo da je Rimsko carstvo srušio Odoakar, germanski vojskovođa koji 476. svrgnuo Romula Augustula, posljednjeg zapadnorimskog cara, te postao prvi barbarski vladar na području današnje Italije.
Suvremeni politolozi iz navedenih razloga često uspoređuju SAD antičkim Rimom. Baš kao što je Rim sebe smatrao “izuzetnim carstvom “, to čine i Sjedinjene Države, čiji stvarni vladari smatraju da su njihove vrijednosti “univerzalne”.
“Američko carstvo” je nastalo nakon što je formalno steklo neovisnost od Londona. Kasnije je postalo agresivna država koja vojnu silu koristi za promicanje financijskih i komercijalnih interesa na početku spomenute elite, promovirajući te ratove kao borbu za nacionalne interese američkog naroda.
Još 1854. je američki korpus marinaca otvorio luke za “slobodnu trgovinu” u Japanu i Kini. Godine 1898. je “najslobodnija zemlja na svijetu” pripojila je Havaje i istovremeno zaplijenila neka od udaljenih područja Španjolskog carstva. Tijekom tog procesa su, prema nekim procjenama, Filipini od 1899. do 1902. godine izgubili najmanje 200 000 stanovnika.
Poznati zaljev Guantanamo na Kubi je u posjedu Sjedinjenih Američkih Država od 1903. godine. Besramno širenje “Američkog carstva” se nastavilo u Nikaragvi, Haitiju i Meksiku.
Prvi i Drugi svjetski rat, sa svojim rezultatima, značajno su osnažili američku poziciju, dijeleći svijet na sfere utjecaja “slobodnog” i socijalističkog sustava. S pobjedom nad Sovjetskim Savezom u hibridnom ratu, SAD su postsovjetski prostor automatski uključile u svoju sferu utjecaja.
Neslaganje ruskog vodstva s konceptom daljnjeg širenja NATO pakta u postsovjetskom prostoru u Sjedinjenim Američkim Državama nazivaju “ruskom agresijom”.
Američko vodstvo je zbog nekih političkih postignuća tijekom proteklog stoljeća samo sebi dodijelilo ulogu svjetskog arbitra. Međutim, to se ne primjećuje samo u globalnoj političkoj arbitraži, nego i nametanju ideologije, koja zapravo promiče interese lihvara. Univerzalne vrijednosti koje se nameću manje ili više su svima poznate. To su individualne ljudske “slobode” i “prava”, potrošnja usko vezana za neobuzdani hedonizam, “demokracija” i stvaranje “novog čovjeka”, slobodnog od pravila i obveza prema društvu, zajednici i obitelji. Upravo taj novi čovjek će biti grobnica “univerzalnih vrijednosti”, a one su uglavnom ono što čujete kada se kritizira nova Kartaga, koji čini “Osovina zla” čija su okosnica Kina, Rusija i Iran.
Sve navedene “univerzalne vrijednosti” se poistovjećuju s tezom o ekskluzivnosti “američke nacije”, dok su samo Amerikanci sve manje voljni da se bave sudbinom svijeta. Povijesna sjenka Rima polako prekriva Washington i sve je lakše prognozirati sudbinu “Američkog carstva”.
Iako su uvjereni u svoju nadmoć i da će uspjeti slomiti “neprijatelje”, proteklih nekoliko godina je sve više zemalja, od kojih su neke i nuklearne sile, koje su uspješno odbile sve vrste napada. Nakon svega, čini se da je glavno pitanje trenutak i cijena propasti “Američkog carstva”, a ne hoće li se to dogoditi.
logično
Krediti koji se izdaju za unosne kamate i trgovanje novcem je zapravo glavno poslovanje one institucije, koja je ojačala na promicanju američkog dolara kao nacionalne i onda svjetske valute.
No, situacija se pokazala takvom da se potražnja za “privatnim novcem” sve vrijeme mora umjetno održavati. U međuvremenu, javni dug, odnosno jaz između stvarnih prihoda i rashoda, progresivno raste.
Koji su načini za smanjenje duga? Američka vlada može dati kredite uz povoljniju kamatnu stopu od Federalnih rezervi ili može prodati svoje dugove kroz državne obveznice.
Moguće je monopolizirati određeno tržište i prodavati svoje proizvode po cijenama monopola ili uništiti gospodarstva drugih zemalja, kako bi žrtve vraćale američke dugove.
Sve ove metode su dugo i u više navrata korištene. Istraživači tvrde da će u ovom scenariju američke izuzetnosti za manje od 200 godina svijetom vladati financijska aristokracija s nasljednim pravima, a predsjednici i premijeri mnogih zemalja će samo formalno vršiti svoje funkcije.
Na primjer, politička težina britanske kraljice je u ovom sustavu važnija od uloge američkog predsjednika, koja je praktično zanemariva.
U svijetu postoje samo dva stvarna financijska središta, New York i London, dok preostali gradovi služe kao njihovi ogranci i predstavništva. Londonsku “Zlatnu milju” čine investicijske banke iz cijelog svijeta. London City u raznim sredstvima upravlja s više od 9 000 milijardi dolara. Što se tiče trgovanja devizama, London je superiorniji od New Yorka i Tokija zajedno.
Ne bez razloga se smatra da je London financijsko središte sustava, dok mu Washington služi kao potpora. Danas su naoružane legije američkih i britanskih financijskih moćnika smještene u najmanje 800 vojnih baza širom svijeta.
Nazovimo je tako, iako to nije vojska naroda Sjedinjenih Američkih Država, američka vojska je u ovom ili onom obliku prisutna u 160 zemalja, koje se metropolama sustavu smatraju savezničkim pokrajinama i barbarskim područjima.
Financijsko-političku kolonizaciju osiguravaju političari, diplomati i vojska. Ako u ovoj perspektivi uspoređujete SAD s antičkim Rimom, uloga Europe ima ulogu antičke Grčke. Poražena Europa je, poput Grčke, odustala od svoje političke neovisnosti u zamjenu za vanjsku sigurnost.
Iran i Kina u ovom slučaju igraju ulogu drevnog Partskog Carstva i Kartage, koja mora biti uništena. Analogija je više nego znakovita. Partsko carstvo je naziv za antičku iransku državu koja je objedinjavala elemente iranske i helenističke kulture, što se najbolje očitovalo u političkoj upravi. Partsko carstvo, koje je povremeno vodilo ratove s rimskom državom na zapadnim granicama, a srušeno je godine 226. u pobuni vazala na jugozapadu Irana, koji su nakon toga osnovali novo, Sasanidsko carstvo.
Rusija se u aktualnoj vanjskopolitičkoj situaciji može promatrati kao vrijeme između Punskih ratova.
Cilj metropole je uništiti i Iran i Kinu i Rusiju. Američka elita na konfrontaciju s Rusijom gleda tako da što duže bude pružala otpor, uvjeti kapitulacije će biti teži. “Američka izuzetnost” se temelji na svjetskom monopolu “američke” privatne valute i političkim slabostima suparnika.
Međutim, vrhunske tehnologije i kvaliteta vlastitog društva mogu uništiti ovaj monopol. Ne zaboravimo da je Rimsko carstvo srušio Odoakar, germanski vojskovođa koji 476. svrgnuo Romula Augustula, posljednjeg zapadnorimskog cara, te postao prvi barbarski vladar na području današnje Italije.
Suvremeni politolozi iz navedenih razloga često uspoređuju SAD antičkim Rimom. Baš kao što je Rim sebe smatrao “izuzetnim carstvom “, to čine i Sjedinjene Države, čiji stvarni vladari smatraju da su njihove vrijednosti “univerzalne”.
“Američko carstvo” je nastalo nakon što je formalno steklo neovisnost od Londona. Kasnije je postalo agresivna država koja vojnu silu koristi za promicanje financijskih i komercijalnih interesa na početku spomenute elite, promovirajući te ratove kao borbu za nacionalne interese američkog naroda.
Još 1854. je američki korpus marinaca otvorio luke za “slobodnu trgovinu” u Japanu i Kini. Godine 1898. je “najslobodnija zemlja na svijetu” pripojila je Havaje i istovremeno zaplijenila neka od udaljenih područja Španjolskog carstva. Tijekom tog procesa su, prema nekim procjenama, Filipini od 1899. do 1902. godine izgubili najmanje 200 000 stanovnika.
Poznati zaljev Guantanamo na Kubi je u posjedu Sjedinjenih Američkih Država od 1903. godine. Besramno širenje “Američkog carstva” se nastavilo u Nikaragvi, Haitiju i Meksiku.
Prvi i Drugi svjetski rat, sa svojim rezultatima, značajno su osnažili američku poziciju, dijeleći svijet na sfere utjecaja “slobodnog” i socijalističkog sustava. S pobjedom nad Sovjetskim Savezom u hibridnom ratu, SAD su postsovjetski prostor automatski uključile u svoju sferu utjecaja.
Neslaganje ruskog vodstva s konceptom daljnjeg širenja NATO pakta u postsovjetskom prostoru u Sjedinjenim Američkim Državama nazivaju “ruskom agresijom”.
Američko vodstvo je zbog nekih političkih postignuća tijekom proteklog stoljeća samo sebi dodijelilo ulogu svjetskog arbitra. Međutim, to se ne primjećuje samo u globalnoj političkoj arbitraži, nego i nametanju ideologije, koja zapravo promiče interese lihvara. Univerzalne vrijednosti koje se nameću manje ili više su svima poznate. To su individualne ljudske “slobode” i “prava”, potrošnja usko vezana za neobuzdani hedonizam, “demokracija” i stvaranje “novog čovjeka”, slobodnog od pravila i obveza prema društvu, zajednici i obitelji. Upravo taj novi čovjek će biti grobnica “univerzalnih vrijednosti”, a one su uglavnom ono što čujete kada se kritizira nova Kartaga, koji čini “Osovina zla” čija su okosnica Kina, Rusija i Iran.
Sve navedene “univerzalne vrijednosti” se poistovjećuju s tezom o ekskluzivnosti “američke nacije”, dok su samo Amerikanci sve manje voljni da se bave sudbinom svijeta. Povijesna sjenka Rima polako prekriva Washington i sve je lakše prognozirati sudbinu “Američkog carstva”.
Iako su uvjereni u svoju nadmoć i da će uspjeti slomiti “neprijatelje”, proteklih nekoliko godina je sve više zemalja, od kojih su neke i nuklearne sile, koje su uspješno odbile sve vrste napada. Nakon svega, čini se da je glavno pitanje trenutak i cijena propasti “Američkog carstva”, a ne hoće li se to dogoditi.
logično
