Tjedan poetske nepravde za SDP

Doista treba biti obdaren posebnim talentima pa pored svega što se zbiva u zemlji od SDP-a napraviti prvorazrednu temu. Da ima takve posebne talente, Davor Bernardić višekratno je demonstrirao otkako je u jesen 2016. godine izabran za predsjednika socijaldemokrata. Javnost se tako prošloga tjedna zabavljala pismom pet dnevnih novina Predsjedništvu SDP-a zbog učestale prakse predsjednika SDP-a da šalje demantije (obično na tekstove u kojima se spominju neimenovani izvori), a za te demantije je angažiran odvjetnički ured što se doživljava kao prijetnja tužbom i pritisak na medije.

Svaki bi se član SDP-a trebao zapitati što to radi njegov predsjednik, i zašto u vrijeme kada stranka financijski i ne stoji najbolje, za pisanje demantija angažira odvjetnički ured. No, javnost se zabavljala (ako je to uopće zabavno) SDP-om kao strankom koja je prokazana zbog medijskih pritisaka. Ono što je Bernardić radio, angažirao odvjetničke urede za slanje demantija, doista pripada onima koji su posebno talentirani da učine sve ne bi li pogoršali dojam o svojoj stranci i odveli ju na stranputicu. Bjelodano je, pak, da pored primjerice agilnog ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda koji voli piskarati Ministarstvu kulture i Hrvatskoj radioteleviziji i iznositi svoje programske prijedloge i zahtjeve, SDP jedva da je i prazna puška u ugrožavanju medijskih sloboda. Ali, u tome i jest talent.

Protekli je tjedan bio tjedan poetske nepravde za SDP. U sada već itekako poznatom sudskom postupku stranka je izgubila spor s Televizijom Sljeme zbog financiranja gradonačelničke kampanje Milana Bandića iz 2009. godine. Cijena – oko 9,5 milijuna kuna, kamata uračunata, a nagodbom je SDP uspio isposlovati to da svotu podmiri u sljedećih šest godina. Od SDP-a su, dakle, sudski utjerani novci i to ne baš mala svota, iako je sam sudski postupak, posebno drugostupanjski, itekako sumnjiv, ako ni zbog čega drugoga, zato što sud priznaje kao valjan potpis osobe na financijskom dokumentu koja nema ovlasti potpisivati takve dokumente. SDP je s novcima imao problema i prije nepunih pet godina.

Tada je zakasnio s objavom godišnjeg financijskog izvješća na svojim mrežnim stranicama. Kašnjenje nije bilo namjerno, u opravdavanju kašnjenja bilo je mnogo SDP-ovske nespretnosti, nije bilo ni veliko. Zakon je bio jasan i za takav prekršaj propisivao je kaznu kvartalne uskrate financiranja iz državnog proračuna. Kašnjenje od nekoliko dana lišilo je SDP-ovu blagajnu nešto više od pet milijuna kuna, a tu je mjeru, sve u skladu sa Zakonom, morao predložiti tadašnji predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa Grbin. Dvije godine ranije IDS je počinio isti grijeh, kasnio je s objavom godišnjeg financijskog izvješća na mrežnim stranicama, čak i više od SDP-a, ali nije platio ništa.

Iako je na snazi bio isti zakon, nije ostao bez kvartalne financijske potpore iz proračuna. SDP je tako financijski najkažnjavanija stranka u Hrvatskoj, što je pored HDZ-a živog i zdravog doista poetska nepravda. Nitko elementarno oprezan svojedobno toj stranci ne bi dao na čuvanje ni nacrtanu ovcu (jer bi ona i mimo svoje volje mogla promijeniti tor), ali ta stranka može, ako baš hoće, uživati u financijskim kaznama koje (i vlastitim nemarom i nespretnošću) sebi povremeno priušti SDP, a HDZ, zbog čijeg je poimanja medijskih sloboda Hrvatska bila na tapetu Europe i devedesetih godina, ali i čim je Karamarko ušao u Vladu, može se iživljavati nad SDP-ovcima, ili barem njihovom predsjedniku, kao tlačitelju medija.

U tjednu pred nama možda doznamo nešto i o premijerovom stavu o trošenju novca. Prošloga ponedjeljka premijer Andrej Plenković dobio je od izvanrednog povjerenike Ante Ramljaka dokumentaciju o angažmanu domaćih tvrtku koje rade na restrukturiranju Agrokora, pa tako i firme u kojoj je radio Texo Management. Najavio je da njegovi suradnici analiziraju dokumente, a kada analizu dovrše, donijet će odluku. Možda u toj odluci bude i neke poetske pravde. Jer, reklo bi se da se izvanredni povjerenik prepustio vratolomnim financijskim akrobacijama ne bi li firma u kojoj je radio iznenada procvjetala i ostvarila desetak puta veći godišnji prihod nego u vrijeme kada je Ramljak u Agrokoru bio nitko.

novilist