Nakon poziva građana i nakon osobne provjere, prestrmi pothodnik ispod pruge u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici nazvao sam katastrofom uz nadu da će se isti uskoro morati rekonstruirati. Branitelji svega gradskog što je politički situirano i favorizirano od strane aktualne izvršne vlasti i onoga o čemu, makar simbolično, brigu vodi gradonačelnik Duspara, odmah su se na svom news portalu podignuli na stražnje noge, podijelivši sbperiskopu moralne, profesionalne i praktičarske etikete i packe tj. ružne odraze ogledala u kojima se ogleda zapravo njihovo lice. Da bi udar na objektivnost sbperiskopa, koji se drznuo napisati da pothodnik je potpuni neuspjeh, promašeno ostvarenje, zbrda-zdola projekt, realizacija nemara i neuviđavnosti spram korisnika - bio djelotvorniji i potkrijepljeniji, čak su angažirali i biciklistu profesionalaca, natjecatelja u punoj kondiciji. On je na nalog rečenih branitelja, zvanog sveštojenapravljenoodličnoje, provjerio pothodnik i, sav zadihan, a sve kako bi opravdao projekt, izjavio da je realizacija uuh uh redu. U maniri navijačkih dimnih bombi pokušala se sakriti istina i naškoditi javnosti da neshvatljiva strmina onemogućava namjenu- da se sigurno i lako prođe ispod pruge bez čekanja. Prolaznicima, biciklistima ponajprije, poručeno je: vjerujte nama da je projekt savršen, a ne svojim očima, rukama i nogama da je promašaj. Tko zna do kada bi trajalo prepucavanje da sam gradonačelnik Duspara na sjednici Gradskog vijeća nije rekao da je nužno njegovo građevinsko preuređenje odnosno da se mora prilagoditi građanima.
Međutim, ima tu još jedan veliki problem o kome me je ponovo obavijestio prijatelj Ž.K.-K. Poslao mi je fotografije-dokaze o zapuštenom pješačko-biciklističkom pothodniku s pitanjem tko ga zapravo redovito održava i štiti. Fotografije koje sam odabrao govore o neuklanjanju smeća odnosno o njegovom gomilanju, i o tome da je prestrmi prolaz ispod pruge za bicikliste i pješake, kako vele individualni poljoprivredni proizvođači, zađubren. Tko odbacuje ambalažu, boce, limenke, stari papir, rabljene kondome, tko mokri, tko vrši veliku nuždu, tko šara po zidovima – svi znaju. Iskustvo s takvim i sličnim pojavama ukazuje kako se radi o huliganskoj sorti mlađih muškaraca čije prostaštvo, neodgojenost, rabijatnost i destruktivnost ima novu metu. A novi pothodnik idealna je lokacija za istresti sve nepotrebno sa sebe i iz sebe. Problemi su svuda oko nas građana, ali oko nas bi trebali biti i oni koji ih rješavaju. Dakle, pitamo tko je zadužen dnevno čistiti smeće u pothodniku? HŽ, Komunalac ili netko treći po zakonu o cestama?
Ispuni li se taj važan preduvjet za sigurno prolaženje pothodnikom (čišćenje i održavanje), svakako prije njegove nužne rekontrukcije, trebao bi se u međuvremenu od strane Grada objaviti i natječaj za najpovoljnijeg ponudžača za prodaju medicinske opreme (flasteri, medicinski akohol, vata, zavoji, vitamini, lijekovi protiv mučnine uzrokovane visinom i smradom mokraće i smeća) i pomoćnih sredstava za siguran prijelaz (kacige, naočale, neklizajuća obuća). Obrt koji dobije ovaj (privremeni) posao bio bi stacioniran s obje strane, jer je pogibelj podjednako rasprostranjena. Obrt bi mogao angažirati i spomenutog profesionalnog biciklistu iz braniteljske priče da bi dijelio savjete djeci i starcima kako se pravilno diše dok se i tegobno spušta i uspinje ovom triatlonskom dionicom. A valjda bi bio i toliko solidaran da ih uh uhuuzgura. O ovoj samo naizgled neozbiljnoj i pretjeranoj, ali i praktičnoj ideji, valja Gradu ozbiljno razmisliti. Zlu ne trebalo. I neka se u odabir najpovoljnijeg obrtnika uključi provjera može li se sam uuhuuspeti biciklom i pružiti si prvu flasterku pomoć u slučaju moguće nesreće.
Međutim, ima tu još jedan veliki problem o kome me je ponovo obavijestio prijatelj Ž.K.-K. Poslao mi je fotografije-dokaze o zapuštenom pješačko-biciklističkom pothodniku s pitanjem tko ga zapravo redovito održava i štiti. Fotografije koje sam odabrao govore o neuklanjanju smeća odnosno o njegovom gomilanju, i o tome da je prestrmi prolaz ispod pruge za bicikliste i pješake, kako vele individualni poljoprivredni proizvođači, zađubren. Tko odbacuje ambalažu, boce, limenke, stari papir, rabljene kondome, tko mokri, tko vrši veliku nuždu, tko šara po zidovima – svi znaju. Iskustvo s takvim i sličnim pojavama ukazuje kako se radi o huliganskoj sorti mlađih muškaraca čije prostaštvo, neodgojenost, rabijatnost i destruktivnost ima novu metu. A novi pothodnik idealna je lokacija za istresti sve nepotrebno sa sebe i iz sebe. Problemi su svuda oko nas građana, ali oko nas bi trebali biti i oni koji ih rješavaju. Dakle, pitamo tko je zadužen dnevno čistiti smeće u pothodniku? HŽ, Komunalac ili netko treći po zakonu o cestama?
Ispuni li se taj važan preduvjet za sigurno prolaženje pothodnikom (čišćenje i održavanje), svakako prije njegove nužne rekontrukcije, trebao bi se u međuvremenu od strane Grada objaviti i natječaj za najpovoljnijeg ponudžača za prodaju medicinske opreme (flasteri, medicinski akohol, vata, zavoji, vitamini, lijekovi protiv mučnine uzrokovane visinom i smradom mokraće i smeća) i pomoćnih sredstava za siguran prijelaz (kacige, naočale, neklizajuća obuća). Obrt koji dobije ovaj (privremeni) posao bio bi stacioniran s obje strane, jer je pogibelj podjednako rasprostranjena. Obrt bi mogao angažirati i spomenutog profesionalnog biciklistu iz braniteljske priče da bi dijelio savjete djeci i starcima kako se pravilno diše dok se i tegobno spušta i uspinje ovom triatlonskom dionicom. A valjda bi bio i toliko solidaran da ih uh uhuuzgura. O ovoj samo naizgled neozbiljnoj i pretjeranoj, ali i praktičnoj ideji, valja Gradu ozbiljno razmisliti. Zlu ne trebalo. I neka se u odabir najpovoljnijeg obrtnika uključi provjera može li se sam uuhuuspeti biciklom i pružiti si prvu flasterku pomoć u slučaju moguće nesreće.
