Pada Vlada. Ili ne. Koga briga? Sve nas je briga, naravno. Je li nam premijer politikant ili državnik? Zašto se kocka(o) s podrškom u Saboru?
Tko će prije pasti - ministar pristigao iz urušavajućeg mega koncerna ili predsjednik Sabora, politički genije/ diletant par excellence? Vruće teme. Predizborne. Makar izbori i bili samo lokalni. Hoće li MOST ovo ili ono ili neće? Tko brže trči što dalje od odgovornosti, cijeli SDP, samo neki iz vrha mu ili prije svega njihov šef?
Zabavno je to, da. Zanimljivo je to, aha. A što je "to"? Da li je "to" politički cirkus koji nam daje more materijala za komentiranje, poentiranje, prognoziranje, nadmudrivanje? Etiketriranje isto - Kretenijada 2017? Da, to je "to".
Ili je "to" nešto drugo? Nešto mnogo ozbiljnije? Ogledalo naše. Testiranje praga tolerancije. Mahanje crvenom krpom, nama, zombijima, koji se smijemo i/ili se zgražamo, no ništa ne poduzimamo, ne, ne. Donosioci najvažnijih odluka u državi su nekompetentni, zbunjeni, pogubljeni, destruktivni čak jako. Upravo pred lokalne izbore imamo prilike vidjetri kakav nam je "vrh" politike. Ajme majko. Zašto bi niže razine bile bolje?
Ništa novoga nisam rekao. Ništa nas ne može iznenaditi. Još uvijek nam je bolje nego u Makedoniji. Tamo parlamentarci puštaju (naručene) siledžije u Sobranje, a prije nego oni navale na nepoćudne zastupnike (budući premijer uključen) policajci se pozdravljaju s njima.
No, pustimo "region", što ima kod nas?
Narod se zabavlja pjesničkim govorom vođe opozicije, isti narod koji je pred dva dana hrlio na besplatnu porciju prvomajskog graha. Bojimo se dok se istovremeno veselimo padu Agrokora, bahatog diva koji je kupio (i uništio) jedan Mercator, mnogima svojevremeno pojam dobrog dućana.
Svima nam je OK da je Gazda na slobodi. Nije on kao mi. Ne zazivam ja osvetu. Zanimljivo mi je samo što nije struja isključena u Kulmerovim Dvorima. Duguju ljudi. Mnogo. Svima.
Zanima me kako se to "dobavljačima" kaže da im nećete platiti robu? Spada li riječ "oprostite" u tu komunikaciju? Ima li srama, crvenjenja, trunka morala negdje u blizini tih objašnjenja? Ili su samo prijetnje, bahatluk, siledžijstvo prisutni?
Nije u Hrvatskoj loše. Nije. Nije ni dobro, mnogima. Zato odlaze. "Ovo je slobodna zemlja." Ne svi. Samo oni koji hoće raditi, zaraditi, ne biti podcjenjivani, ne biti dio nepotizma, korupcijske hobotnice, koji su voljni nove vrijednosti stvarati. Samo oni odlaze. Oni koje ova zemlja najviše treba. No ipak nije nam loše. Valjda bismo se pobunili da je. Pobunili. Ne prosvjedovali.
Nisu nam jasne elementarne stvari, valjda se zato ne bunimo. Vjerujemo kako je tisuću Eura ok plaća. Ne lijepa ali ok. Prosječna plaća je oko dvjesto Eura manja. Za sretnike koji rade.
Smatramo dakle kako je 250 kuna na dan ok novac. Pa i nije loš. Kao džeparac. Kada ti je sve drugo plaćeno. A što je sa kreditima, režijama, odjećom, kućanskim aparatima, gorivom,...?
Pitamo li se mi uopće zašto nemamo veće plaće? Ha, smiješno ? Nas nije ni briga što je planirano ubijanje budućih umirovljenika nazvano Program konvergencije. Mi i dalje pušimo priču - rat, tranzicija, globalizacija, kriza. Drugi. Drugi su nam krivi. Ne naši. Njihovi su nam krivi.
Koliki promil od ono malo glasača na skorim izborima će progledati? Koliko se ljudi u Zagrebu može uživiti u sliku Grada koju nudi Zagreb je Naš?Tomislav Tomašević umjesto Milana Bandića? Da, znam da je Senf pošten, nije sklon muljanju, ne zna ili neće ispod stola, ima mnogo znanja koje nije samo iz knjiga. Agitiram za njega da, no nažalost moja je moć nagovaranja statistički beznačajna. No umjesto procjena šansi, više me zanima - zašto nisu velike?
Ako nisu, ne znam. Vidjet ćemo. Čega se bojimo? Školovanog aktiviste koji je mladost posvetio očuvanju zdravog okoliša? Njegove pameti? Pameti se bojimo, da. Zašto? Da li zato što istinski ne volimo ni sebe ni svoj grad, svoju zemlju? Bojimo li se vlasti koja neće podmićivanjem funkcionirati. Znamo li mi bez mita? Znamo li mi što jeste mito? Pa nije pedeset tisuća eura, to je samo za kavu.
Nismo zreli za promjenu. Utvaramo si da nije još vrijeme. "Nisu se stekli uvjeti". Čuveni eufemizam za: "Ne slušajte me što pričam, zar ne čujete da samo gluposti pričam."
Koja je točka preokreta? Kada će nam prestati biti u redu da Gazde Agrokora nitko ne poziva na odgovornost? Kada ćemo imati sustav koji će, političke zaštitnike ovakvog Agrokora pozvati na odgovornost? Kada ćemo shvatiti da je mnogima oko nas tanjur graha nedostižna misaona imenica? Kada ćemo shvatiti da nam je osjećaj ljubavi prema zavičaju, domu, rodnoj grudi ukraden od profesionalnih prevaranata? Kada ćemo smoći snage uvidjeti da im mi svi držimo ljestve, svojom šutnjom?
Kada ćemo uvidjeti da su ove godine, kao nikada prije, mnogi kvalitetni ljudi izašli kao kandidati na izbore, jer nam svima promjena treba.
Kada ćemo početi podržavati one bolje od nas? Dvadeset i prvi svibanj meni zvuči kao jako dobar datum.
h-alter
