Situacija u svijetu samo pet dana prije inauguracije Donalda Trumpa za američkog predsjednika je prilično neizvjesna. S jedne strane su vidljivi znakovi “mekšeg pristupa” prema Moskvi, posebno nakon najave Trumpa da bi mogao ukinuti sankcije Rusiji, “ako se dogovore oko ključnih stvari, među kojima je i borba protiv terorizma”.
Rusija je odgovorila pozivom novoj američkoj administraciji da sudjeluje u pregovorima o Siriji u Astani, glavnom gradu Kazahstana, preskačući na ovaj način još uvijek aktualnu Obaminu upravu, što je više nego jasna diplomatska poruka odlazećem američkom predsjedniku i cijeloj njegovoj administraciji.
Trump, osim što je najavio reviziju nuklearnog sporazuma s Iranom, zauzeo je oštar stav prema Kini. Poručio je kako će odustati od višedesetljetne prakse “politike jedne Kine”, odnosno nepriznavanja Tajvana, Kini namjerava “zabraniti pristup” spornim otocima u Južnom kineskom moru i uvesti visoke carine za kineske proizvode.
Istovremeno s diplomatskim pozivom Trumpovoj upravi da dođe u Astanu i bude dio rješenja sirijskog problema, Rusija je s Kinom dogovorila zajednički pristup u obrani od američkog globalnog proturaketnog štita, čije se komponente trebaju rasporediti u Južnoj Koreji.
Nemoguće je da Trump računa da može igrati na kartu podijele između Rusije i Kine, što su uspjeli učiniti Kissinger i Nixon, ali u posve drugim povijesnim okolnostima. Ruski potez je sam po sebi razumljiv, a poziv novoj američkoj administraciji se može promatrati u svjetlu tradicionalne politike Moskve suradnje sa svima koji to žele. To je posebno vidljivo u Siriji, gdje Rusija vojno, diplomatski, obavještajno, financijski i na svaki drugi način podržava vladu Bashara Al-Assada, što nije razlog da ima kontakte s Izraelom, Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim akterima, glavnim krivcima za sirijsku krizu.
Ali Kina je nešto posve drugo i može li Rusija ostati po strani u slučaju eskalacije sukoba Washingtona i Pekinga? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, ali se zato može raspravljati o tome može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove oružani sukob?
Uoči inauguracije američkog predsjednika je još uvijek nejasno koje će točno mjere poduzeti protiv Kine i kakve će biti njihove posljedice.
Donald Trump će za predsjednika Sjedinjenih Država prisegnuti 20. siječnja, a još nije pojasnio koje će mjere protiv Kine poduzeti u okviru najavljenog ekonomskog rata kada preuzme dužnost. Američki časopis The National Interest analizira mogu li njegove mere dovesti do rata s Pekingom.
Tijekom svoje predizborne kampanje, milijarder je predstavio plan “obnove američkog gospodarstva i borbu za slobodnu trgovinu”. Također je optužio Peking za “nepošteno ponašanje” i najavio namjeru da “trgovinskog predstavnika Sjedinjenih Država uputiti da u trgovinskim predmetima podigne tužbe protiv Kine, kako u njegovoj zemlji, tako i u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji”.
Trump je također obećao da će, kada uđe u Bijelu kuću, Kinu proglasiti “valutnim manipulatorom”. Kritizirao je Peking za navodni gubitak američkih radnih mjesta i najavio da će podići carine na kineski uvoz za 45%.
Iako kineski dnevni list Global Times “tvrdi da će Trump biti naivna budala, ako želi pokrenuti trgovinski rat protiv Kine,” The National Interest ističe “kako bi Odbor za strana ulaganja u Sjedinjenim Država vrlo lako mogao zabraniti kineske investicije u zemlji”. Časopis navodi kako čelnici zemlje obično ne sudjeluje u poslovima ovog odbora, ali mogu intervenirati, ako vide da je potrebno.
The National Interest upozorava kako se Peking “boji” da bi se Trumpova administracija mogla distancirati od politike “jedne Kine”, koju desetljećima podržavaju svi američki predsjednici i koja je, prema mišljenju mnogih stručnjaka, bila “jamac mira” u azijsko-pacifičkoj regiji.
Bilo kakvo zbližavanje s Tajvanom posebno u vojnom i diplomatskom smislu, Kina će smatrati neprijateljskim činom. U ekstremnom slučaju, dolazak američke vojske ili druge slične poteze Kina bi smatrala agresijom na svoju odmetnutu pokrajinu.
Da bi se situacija mogla razvijati u ovom smjeru vidjelo se iz Trumpovog telefonskog razgovora s čelnicom Tajvana, Tsai Ing-wen, što je prvi kontakt na ovoj razini od kada su Washington i Taipei prekinuli diplomatske odnose 1979. godine.
Američki časopis napominje da bi Trump “mogao biti i u pravu”, jer o ovom pitanju ne postoje nikakvi službeni ugovori ili sporazumi koji bi ga na to prisilili, nego samo niz neobveznih izjava oko rješavanja problema Tajvana na nejasan način.
S druge strane, Trumpov državni tajnik, Rex Tillerson, rekao je u srijedu kako nije čuo za bilo kakav plan o promijeni politike “jedne Kine”.
Američki časopis dalje navodi “kako se Kina protivi bilo kakvim susretima Dalaj Lame i predstavnika Bijele kuće, posebno američkih predsjednika, te kako 2011. godine Sjedinjene Države nisu poslale nikakvog službenog predstavnika na inauguraciju premijera Tibeta, koji je izabran na demokratski način”.
U tom smislu, The National Interest smatra da bi se Trump mogao susresti s Dalaj Lamom neslužbeno, kao što je činio i njegov prethodnik u Bijeloj kući.
U međuvremenu, sam Dalaj Lama, koji je na zaprepaštenje svih “progresivnih” udruga i aktivista Zapada, dao otvorenu potporu američkom milijarderu, smatra “kako će s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući započeti razdoblje mira”.
Govoreći u glavnom gradu Mongolije, Ulan Batoru, Dalaj Lama je u studenom rekao:
“Oduvijek sam smatrao Sjedinjene Države vodećom zemljom slobodnog svijeta. Mislim da postoje neki problemi s odlaskom u Sjedinjene Države, pa ću otići vidjeti novog predsjednika. Ponekad osjećam da tijekom izbora kandidat ima više slobode izražavanja. Sada, kada je izabran, Trump će na ramenima nositi veliku odgovornost, tako da se sada mora prilagoditi realnosti.”
Kina je zabrinuta zbog razvoja odnosa između SAD-a i Indije, te zbog rastućih napetosti između Pekinga i New Delhija oko Arunachal Pradesha, područja oko kojega se spore dvije zemlje.
The National Interest naglašava kako Trump nije najavio kakvu će politiku voditi o ovom pitanju i upozorava kako indijski premijer očekuje da će o ovoj temi razgovarati s američkom milijarderom. Također se naglašava važnost Trumpove odluke kojoj će se od dvije zemlje prikloniti u ovom osjetljivom pitanju.
Naglašava se da postoji još niz pitanja koja bi mogla igrati važnu ulogu u odnosima između Washingtona i Pekinga, ali i da će, ako se ne postigne nikakav napredak u bilateralnim odnosima, trpjeti obje zemlje i neće biti stabilnosti svjetskog poretka.
Kao zaključak, The National Interest navodi kako se još ne može tvrditi da će zbog budućih akcija Donalda Trumpa doći do otvorenog oružanog sukoba između Sjedinjenih Država i Kine.
The National Interest je u više navrata u svojoj analizi naveo kako Peking “strahuje“ od mogućih akcija novog američkog predsjednika. Međutim, čitajući kineski tisak, čini se da Kina uopće ne strahuje od bilo koje Trumpove odluke i priprema se za sve scenarije.
Global Times, jedan od najutjecajnijih listova u Kini, upozorio je da će SAD morati pokrenuti “rat na širokoj skali“, kako bi se spriječio pristup Pekingu otocima izgrađenim u izgrađenim u Južnom kineskom moru, što je najavio da će učiniti kandidat za državnog tajnika u vladi Donalda Trumpa, Rex Tillerson.
Naime, tijekom senatskog saslušanja u srijedu je kandidat za američkog državnog tajnika, Rex Tillerson, predložio mjeru koja bi mogla dovesti do sukoba između Washingtona i Pekinga, jer je najavio da bi SAD azijskom divu “mogle spriječiti pristup spornim otocima u Južnom kineskom moru”.
Kina je upozorila kako SAD “nemaju apsolutnu moć da dominiraju Južnim kineskim morem” i poručila Tillersonu “da će trebati koristiti nuklearnu silu, ako bude htio prisiliti drugu nuklearnu silu da se povuče iz vlastitih teritorija”.
Kineski list primjećuje da je novoizabrani predsjednik, dok još nije bio na dužnosti, Kina pokazivala “suzdržanost” u trenutcima kada su članovi buduće vlade iznosili “radikalne stavove”.
Međutim, Peking sada naglašava da se SAD “ne trebaju zavaravati, misleći da će Peking uplašiti njihovih prijetnji”.
U mogućem zaoštravanju odnosa Kine i Sjedinjenih Država do razine otvorenog sukoba nitko ne može ostati ravnodušan, a velike svjetske sile, prije svega one nuklearne, neće moći ostati po strani. U Azijsko-pacifičkoj regiji nuklearnim oružjem raspolažu američka flota, Kina, Indija, Rusija i Pakistan, dok postoji mala vjerojatnost da ga ima i Sjeverna Koreja. Najave agresivnih mjera Trumpa i njegovih suradnika protiv Kine, moguće pogoršanje odnosa između dvije sile, igrajući pri tom na podjele između Kine i Indije, Indije i Pakistana, a navodnim “ustupcima” Kremlj pokušati odvratiti od suradnje s Kinom, ne samo da je naivno, nego i opasno po svjetski mir i stabilnost.
logično
Rusija je odgovorila pozivom novoj američkoj administraciji da sudjeluje u pregovorima o Siriji u Astani, glavnom gradu Kazahstana, preskačući na ovaj način još uvijek aktualnu Obaminu upravu, što je više nego jasna diplomatska poruka odlazećem američkom predsjedniku i cijeloj njegovoj administraciji.
Trump, osim što je najavio reviziju nuklearnog sporazuma s Iranom, zauzeo je oštar stav prema Kini. Poručio je kako će odustati od višedesetljetne prakse “politike jedne Kine”, odnosno nepriznavanja Tajvana, Kini namjerava “zabraniti pristup” spornim otocima u Južnom kineskom moru i uvesti visoke carine za kineske proizvode.
Istovremeno s diplomatskim pozivom Trumpovoj upravi da dođe u Astanu i bude dio rješenja sirijskog problema, Rusija je s Kinom dogovorila zajednički pristup u obrani od američkog globalnog proturaketnog štita, čije se komponente trebaju rasporediti u Južnoj Koreji.
Nemoguće je da Trump računa da može igrati na kartu podijele između Rusije i Kine, što su uspjeli učiniti Kissinger i Nixon, ali u posve drugim povijesnim okolnostima. Ruski potez je sam po sebi razumljiv, a poziv novoj američkoj administraciji se može promatrati u svjetlu tradicionalne politike Moskve suradnje sa svima koji to žele. To je posebno vidljivo u Siriji, gdje Rusija vojno, diplomatski, obavještajno, financijski i na svaki drugi način podržava vladu Bashara Al-Assada, što nije razlog da ima kontakte s Izraelom, Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim akterima, glavnim krivcima za sirijsku krizu.
Ali Kina je nešto posve drugo i može li Rusija ostati po strani u slučaju eskalacije sukoba Washingtona i Pekinga? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, ali se zato može raspravljati o tome može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove oružani sukob?
Može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove rat?
Uoči inauguracije američkog predsjednika je još uvijek nejasno koje će točno mjere poduzeti protiv Kine i kakve će biti njihove posljedice.
Donald Trump će za predsjednika Sjedinjenih Država prisegnuti 20. siječnja, a još nije pojasnio koje će mjere protiv Kine poduzeti u okviru najavljenog ekonomskog rata kada preuzme dužnost. Američki časopis The National Interest analizira mogu li njegove mere dovesti do rata s Pekingom.
Tijekom svoje predizborne kampanje, milijarder je predstavio plan “obnove američkog gospodarstva i borbu za slobodnu trgovinu”. Također je optužio Peking za “nepošteno ponašanje” i najavio namjeru da “trgovinskog predstavnika Sjedinjenih Država uputiti da u trgovinskim predmetima podigne tužbe protiv Kine, kako u njegovoj zemlji, tako i u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji”.
Trump je također obećao da će, kada uđe u Bijelu kuću, Kinu proglasiti “valutnim manipulatorom”. Kritizirao je Peking za navodni gubitak američkih radnih mjesta i najavio da će podići carine na kineski uvoz za 45%.
“Pitali smo je li u redu da Kina devalvira svoju valutu, čime otežava našim kompanijama da se natječu, a s druge stane teško oporezuje naše proizvode u svojoj zemlji, ili da gradi masovni vojni kompleks usred Južnog kineskog mora? Ja ne mislim da jest”, rekao je Donald Trump.
Iako kineski dnevni list Global Times “tvrdi da će Trump biti naivna budala, ako želi pokrenuti trgovinski rat protiv Kine,” The National Interest ističe “kako bi Odbor za strana ulaganja u Sjedinjenim Država vrlo lako mogao zabraniti kineske investicije u zemlji”. Časopis navodi kako čelnici zemlje obično ne sudjeluje u poslovima ovog odbora, ali mogu intervenirati, ako vide da je potrebno.
Politika “jedne Kine” i odnosi s Tajvanom
The National Interest upozorava kako se Peking “boji” da bi se Trumpova administracija mogla distancirati od politike “jedne Kine”, koju desetljećima podržavaju svi američki predsjednici i koja je, prema mišljenju mnogih stručnjaka, bila “jamac mira” u azijsko-pacifičkoj regiji.
Bilo kakvo zbližavanje s Tajvanom posebno u vojnom i diplomatskom smislu, Kina će smatrati neprijateljskim činom. U ekstremnom slučaju, dolazak američke vojske ili druge slične poteze Kina bi smatrala agresijom na svoju odmetnutu pokrajinu.
Da bi se situacija mogla razvijati u ovom smjeru vidjelo se iz Trumpovog telefonskog razgovora s čelnicom Tajvana, Tsai Ing-wen, što je prvi kontakt na ovoj razini od kada su Washington i Taipei prekinuli diplomatske odnose 1979. godine.
“Ja u potpunosti razumijem politiku “jedne Kine”, ali ne znam zašto bi mi morali biti vezani ovom politikom”, rekao je Trump.
Američki časopis napominje da bi Trump “mogao biti i u pravu”, jer o ovom pitanju ne postoje nikakvi službeni ugovori ili sporazumi koji bi ga na to prisilili, nego samo niz neobveznih izjava oko rješavanja problema Tajvana na nejasan način.
S druge strane, Trumpov državni tajnik, Rex Tillerson, rekao je u srijedu kako nije čuo za bilo kakav plan o promijeni politike “jedne Kine”.
Američki časopis dalje navodi “kako se Kina protivi bilo kakvim susretima Dalaj Lame i predstavnika Bijele kuće, posebno američkih predsjednika, te kako 2011. godine Sjedinjene Države nisu poslale nikakvog službenog predstavnika na inauguraciju premijera Tibeta, koji je izabran na demokratski način”.
U tom smislu, The National Interest smatra da bi se Trump mogao susresti s Dalaj Lamom neslužbeno, kao što je činio i njegov prethodnik u Bijeloj kući.
U međuvremenu, sam Dalaj Lama, koji je na zaprepaštenje svih “progresivnih” udruga i aktivista Zapada, dao otvorenu potporu američkom milijarderu, smatra “kako će s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući započeti razdoblje mira”.
Govoreći u glavnom gradu Mongolije, Ulan Batoru, Dalaj Lama je u studenom rekao:
“Oduvijek sam smatrao Sjedinjene Države vodećom zemljom slobodnog svijeta. Mislim da postoje neki problemi s odlaskom u Sjedinjene Države, pa ću otići vidjeti novog predsjednika. Ponekad osjećam da tijekom izbora kandidat ima više slobode izražavanja. Sada, kada je izabran, Trump će na ramenima nositi veliku odgovornost, tako da se sada mora prilagoditi realnosti.”
“Vjerojatna uloga Washingtona u kinesko-indijskom sukobu”
Kina je zabrinuta zbog razvoja odnosa između SAD-a i Indije, te zbog rastućih napetosti između Pekinga i New Delhija oko Arunachal Pradesha, područja oko kojega se spore dvije zemlje.
The National Interest naglašava kako Trump nije najavio kakvu će politiku voditi o ovom pitanju i upozorava kako indijski premijer očekuje da će o ovoj temi razgovarati s američkom milijarderom. Također se naglašava važnost Trumpove odluke kojoj će se od dvije zemlje prikloniti u ovom osjetljivom pitanju.
Naglašava se da postoji još niz pitanja koja bi mogla igrati važnu ulogu u odnosima između Washingtona i Pekinga, ali i da će, ako se ne postigne nikakav napredak u bilateralnim odnosima, trpjeti obje zemlje i neće biti stabilnosti svjetskog poretka.
Kao zaključak, The National Interest navodi kako se još ne može tvrditi da će zbog budućih akcija Donalda Trumpa doći do otvorenog oružanog sukoba između Sjedinjenih Država i Kine.
“Trump svoje ciljeve može ostvariti samo općim ratom protiv Kine”
The National Interest je u više navrata u svojoj analizi naveo kako Peking “strahuje“ od mogućih akcija novog američkog predsjednika. Međutim, čitajući kineski tisak, čini se da Kina uopće ne strahuje od bilo koje Trumpove odluke i priprema se za sve scenarije.
Global Times, jedan od najutjecajnijih listova u Kini, upozorio je da će SAD morati pokrenuti “rat na širokoj skali“, kako bi se spriječio pristup Pekingu otocima izgrađenim u izgrađenim u Južnom kineskom moru, što je najavio da će učiniti kandidat za državnog tajnika u vladi Donalda Trumpa, Rex Tillerson.
Naime, tijekom senatskog saslušanja u srijedu je kandidat za američkog državnog tajnika, Rex Tillerson, predložio mjeru koja bi mogla dovesti do sukoba između Washingtona i Pekinga, jer je najavio da bi SAD azijskom divu “mogle spriječiti pristup spornim otocima u Južnom kineskom moru”.
“Mi ćemo poslati jasan signal Kini. Prvo da mora prestati graditi otoke i, drugo, da joj pristup njima neće biti dozvoljen”, rekao je Tillerson.
Kina je upozorila kako SAD “nemaju apsolutnu moć da dominiraju Južnim kineskim morem” i poručila Tillersonu “da će trebati koristiti nuklearnu silu, ako bude htio prisiliti drugu nuklearnu silu da se povuče iz vlastitih teritorija”.
“Sjedinjene Države ne bi trebale misliti da će se Peking bojati njihovih prijetnji”
Kineski list primjećuje da je novoizabrani predsjednik, dok još nije bio na dužnosti, Kina pokazivala “suzdržanost” u trenutcima kada su članovi buduće vlade iznosili “radikalne stavove”.
Međutim, Peking sada naglašava da se SAD “ne trebaju zavaravati, misleći da će Peking uplašiti njihovih prijetnji”.
“Ako diplomatski tim Trumpa kinesko-američke odnose bude oblikovao kao što radi sada, dvije strane se trebaju bolje pripremiti za vojni sukob”, piše Global Times, dodajući da su izjave Tillersona “daleko od profesionalnih”.
U mogućem zaoštravanju odnosa Kine i Sjedinjenih Država do razine otvorenog sukoba nitko ne može ostati ravnodušan, a velike svjetske sile, prije svega one nuklearne, neće moći ostati po strani. U Azijsko-pacifičkoj regiji nuklearnim oružjem raspolažu američka flota, Kina, Indija, Rusija i Pakistan, dok postoji mala vjerojatnost da ga ima i Sjeverna Koreja. Najave agresivnih mjera Trumpa i njegovih suradnika protiv Kine, moguće pogoršanje odnosa između dvije sile, igrajući pri tom na podjele između Kine i Indije, Indije i Pakistana, a navodnim “ustupcima” Kremlj pokušati odvratiti od suradnje s Kinom, ne samo da je naivno, nego i opasno po svjetski mir i stabilnost.
logično
