Trumpova carinska A-bomba

Srijeda 2. travnja 2025. je bio „Dan oslobođenja SAD-a“ – ako je vjerovati drugomandatnomu američkom predsjedniku Donaldu Johnu Trumpu.

Srijeda 2. travnja 2025. je bio „Dan oslobođenja SAD-a“ – ako je vjerovati drugomandatnomu američkom predsjedniku Donaldu Johnu Trumpu, prvomandatno uspoređenom sa slonom u staklariji zbog izazivanja dar-mara oko sebe – a ta je pak srijeda, uvođenjem drastičnih carina na robu što iz inozemstva stiže u SAD, na ostatku Kugle bila sudnji dan tržišnog poslovanja. Mediji su objavili da je ta kobna carinska srijeda učas srušila burze i cijene nafte, lansirala u nebesa cijene zlata i pritisnula dolar. Bivši MMF-ov glavni ekonomist Kenneth Saul Rogoff je kazao BBC-u kako je Trump te srijede „bacio A-bombu na svjetski trgovinski sustav“. Time je za 50 posto povećao mogućnost da će ogroman carinski teret povećati cijene američkim potrošačima, produbiti inflaciju i vrlo vjerojatno izazvati svjetsku recesiju. Tim više, jer će Europa i Azija na trgovinskoratnu ljutu ranu, tvrde, snažno odgovoriti recipročnom – ljutom travom.

Atak carinama već izaziva ne samo pojedinačne već i obrambene otpore skupina zemalja, koje će se – čak i međusobno antagonističke – silom prilika interesno povezivati

A to neće biti pametno, jer najmoćnije ekonomije ostatka svijeta ne mogu bez američkog tržišta i uređenih trgovinskih odnosa. Globalna je trgovina toliko međuovisna da inat na inat proizvodi i pojedinačne i globalnu štetu, a najviše će ispaštati potrošači koji nisu taj luk ni jeli niti mirisali. Europa i Azija, dakako i ostali veliki u svijetu, trebali bi povući ručnu i pamet staviti ispred strasti, bijesa i osvete u započetom tzv. bratoubilačkom ratu SAD-a protiv ostatka svijeta. Američko se tržište ne može ničim zamijeniti, pa je „dan oslobođenja kada je teški ekonomski bolesnik SAD podvrgnut  operaciji s koje će izaći zdraviji no ikad“ (Trump) više poziv na trezvenost no razlog za ljutu travu na ljutu ranu. Tim više, jer Bijela kuća ipak nije kategorički odbacila mogućnost carinsko-trgovinskih pregovora, pa…

„Na vaših 50 posto carina na američku robu“, očito se ne šali Donald Trump, „odgovorit ćemo 200-250-postotnim carinama na vašu robu. Više nitko neće pljačkati, silovati, razarati naše gospodarstvo i bogatili se na štetu američkih ljudi. Ta vremena sada prestaju zauvijek, a počinje zlatno doba američkoga gospodarstva i bogaćenje Amerikanaca! Industrija je ponovo rođena, američja je sudbina vraćena Amerikancima!” Na SAD-ovoj se carinskoj meti od 10 do čak 50 posto (maloj i siromašnoj afričkoj kraljevini Lesotu, bogatoj dijamantima, izvoznici jeansa u SAD) našlo više od 180 „pljačkaških“ država – osim Ruske Federacije, Sjeverne Koreje i Kube („koje već jesu pod sankcijama“) – uključivo povijesne saveznice i partnerice sa svih kontinenata, koje su sada i najglasnije, „najosvetoljubivije“. Jer, tko će komu, nego svoj svomu!?

„Pedeset godina ste abnormalnim carinama izrabljivali i varali SAD“, tvrdi prvi stanar Bijele kuće. „Naši prijatelji su često bili gori od neprijatelja. EU se pokazao vrlo čvrstim u tom smislu“. À propos, njemački vicekancelar Robert Habeck je lani to isto ustvrdio na račun proturuske energetske politike Trumpova prethodnika Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr.: „Prijatelji nam zaračunavaju neprijateljske cijene nafte i plina“. SAD, je li, raspolaže enormnim zalihama tih energenata, koje želi unosno unovčiti na tržištu s kojeg je pod smokvinim listom krivnje za ukrajinski rat istjerao znatno jeftiniju rusku konkurenciju.

Nije moguće ostvariti iluziju da će se Amerika bogatiti na račun otatka svijeta. Nema šanse, ostatak svijeta nije veslo sisao

Sad i Donald Trump žestoko pritišće EU da – „alibijem“ tzv. nepoštenoga trgovinskog suficita – znatno poveća kupnju tih energenata u SAD-u. Tzv. diversifikaciju dobavnih pravaca ili neovisnost o samo jednom dobavljaču (ruskom, na što je na potrošačku štetu pristao i RH Andreja Plenkovića), odnosno o svim jajima u jednoj košari mačku o rep. Jarani bi rekli: sjaši Kurta da uzjaši Murta. A jahačka cijena? Nije važna, ionako je ne plaćaju političari, već hlebinci koji su glasali za njih!? Američki prirodni ukapljeni plin iz škriljevaca, recimo, Eurounjani plaćaju deset puta skuplje no ruski zemni i četiri puta skuplje no američki građani, pa Habeckova žalopojka itekako ima ekonomskog smisla.

Radišni i štedljiv Nijemac, ekonomski pismeniji od mnogih u europskoj tzv. obitelji, triput okrene euro na dlanu prije no što ga potroši, pa… Već se i nakon prve godine SAD/EU/NATO-ovog i tzv. saveznika/partnera rata u Ukrajini pokazalo da je Njemačka – kližući iz inflacije u recesiju i zbog enormno rastućih energetskih troškova – zatrokirala kao europska tzv. razvojna lokomotiva. Politički nije bilo oportuno reći da je kancelarija Olafa Scholza gadno pogriješila kada se dala nagovoriti od Washingtona da se odrekne energetskog Kurte (naudit će ruskom vojnom proračunu, sic transit) u korist američkog Murte. I, da, da prešuti terorističku diverziju na cca 10 milijardâ njemačko-ruskih eura vrijednom plinovodu Sjeverni tok 1 i 2. Tu je diverziju na dnu Baltičkog mora u danskom akvatoriju pod NATO-ovim nadzorom najavio Joe Biden dva mjeseca ranije. Sic transit.

Teroristi nisu javno poznati ni danas, niti ih tko traži. Čak ni Trumpu ne pada na pamet ta enormna i dugoročna energetska šteta ne samo za njemačku, najveću ekonomiju u Uniji, nego i za cijelu Europu. Ali itekako pada na um washingtonskom tzv. slonu u staklariji uzeti na carinski zub  Njemačku kao „najranjivijeg“ člana europske tzv. obitelji, jer ta zemlja ima najveći suficit u robnoj razmjeni sa SAD-om. Trumpovom logikom, i najveća je u Uniji „pljačkašica“ američkih poreznih obveznika. Njemačka jaka automobilska industrija spada pod 25-postotne carine kao i sva ina takva vozila proizvedena izvan SAD-a, što je samo u tom sektoru snažan udarac gospodarstvu, koji uz azijsku konkurenciju (električne automobile iz Kine, npr.) znatno zaoštrava taj problem.

Hrvatski građani itekako imaju razloga za strah od lančane reakcije negativnih posljedica za gospodarstva Hrvatskoj najvažnijih partnera u Uniji

U strahu su Italija, Francuska  i još neke EU zemlje tzv. prve brzine s trgovinskim suficitom, naravno, ne samo ili najmanje zbog autoindustrije. Budući da se „domoljubni“ RH krajnje nedomoljubno i glupavo bio riješio u korist europske tzv. obitelji svoje vrlo razvijene za tzv. socijalističkog mraka industrije, treće među srednjerazvijenim europskim zemljama, ali i poljoprivrede, pa sada skupo uvozi 65 posto hrane, CRO premijer Andrej Plenković je donekle u pravu kad sada „ne strahuje od američkih carina“ budući da RH zapravo i nema što izvoziti u SAD. Osim ono, zanemarivo  malo, karlovačkih tzv. samokresa (sic transit), HS Produktovih HS-2000, navodno američkom FIB-ju.

Ali, hrvatski građani itekako imaju razloga za strah od lančane reakcije negativnih posljedica za gospodarstva RH-u najvažnijih partnera u Uniji – Njemačka, Italija, Slovenija i Mađarska – te izvan EU-a BiH (carine 35 posto), Srbija (carine 37 posto), etc. Što će biti s ugovorima o izvozu u te i druge zemelje, odnosno uvozu iz njih? Što će biti s turistima iz Unije, regije zapadnog Balkana i udaljenijih zemalja o kojima godinama ovisi hrvatska turistička sezona? Hoće li doći ili neće zbog pogoršanog stanja kod kuće, porasta inflacije i pada standarda? Hoće li poskupljenja roba i usluga zbog američkih carina izazvati masovna otpuštanja radnika u nizu europskih ekonomija, pa i iznenadni veliki povratak hrvatskih radnika koji ne žele u domovini raditi za ionako neatraktivne plaće? Najniže u EU.

Cijeli je niz upitnika što ih je preko noći izazvala Trumpova carinska A-bomba na svjetski trgovinski sustav. „Napad na jednoga od nas, napad je na sve nas“, autoritativno poručuje šefica eurounijske vlade Ursula von der Leyen, uvrijeđena već neko vrijeme Trumpovim bagateliziranjem EU-a u projektiranju s Vladimirom Vladimitovičem Putinom obustave rata u Ukrajini. Na nesreću, EU – baš kao ni pojedine članice te tzv. obitelji, ali i  Velika Britanija, Kanada, Australija iz tzv. proameričke galaksije – nisu u poziciji udariti SAD ljutom travom na ljutu ranu, a da se ta rana ne inficira i možebitno izazove gangrenu. S Kinom, tradicionalnim balvanom, je li, u Uncle Samovom oku, nešto je drukčiji slučaj u taktici „milo za drago“: na kineski  navodno 67-postotni carinski harač, Trump odgovara s 34 posto.

Ako Unija udari istovjetne, 20-postotne ili neke druge protucarine SAD-u – kao što se, npr. spominje whiskey, Teslini automobili, injsl.; zašto ne i na naftu i LNG – hoće li CRO premijer Plenković poduzeti copy and paste mjeru s američkim plinom što ga LNG balon-brodovi dopremaju na krčki terminal? Neće, jer se ni „draga Ursula“ iz službene prepiske ne ufa tako kontrirati Trumpu. A kakvo je očekivati Plenkovićevićevo reagiranje na američke carine? Kaže, mora pitati Von der Leyen, kao što uvijek pita i za sasma beznačajne stvari. Ali ni ona se još nije odlučila. Plenković se, à propos, svojedobno hvalio da je udario kajlu ruskom vojnom proračunu time što je RH prestao kupovati ruski plin i naftu, a 2023. godine povećao uvoz iz SAD-a osam puta u čemu je više od 90 posto ukapljeni plin.

Za usporedbu, hrvatski izvoz u Ameriku iznosi preskromnih 800 milijuna dolara, i sada bi to trebalo sačuvati. Kako? Reći će Von der Leyen, ako će i kada reći. CRO Plenković to još ne znâ budući da će, kaže, „vlada u suradnji s EU-om zaštititi hrvatske interese u trgovinskoj razmjeni sa SAD-om nakon što je američki predsjednik Donald Trump uveo uvozne carine za robu iz EU-a“. A hrvatska izvozna zbílja sve je drugo no lijepa i izgledna. Prema podacima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, izvozi tek 15 posto poduzeća s 51 posto od ukupnog broja zaposlenih, a nose 62 posto investicija, ostvaruju 66 posto od ukupnih prihoda od prodaje, ulažu u razvoj 73 posto sredstava od ukupnih ulaganja te postižuu 76 posto od ukupne dobiti.

Miš-ekonomija, u kojoj je Trumpu, je li, zanimljiv samo LNG terminal u akvatoriju otoka Krka, što je neki dan za posjeta Zagrebu potvrdila i njegova diplomatkinja Laura Lochman, pomoćnica državnog tajnika SAD-a za energetiku: „Amerika želi da europski kupci njezina ukapljenog plina potpišu sa SAD-om dugoročne ugovore o opskrbi“. Ako, je li, Von der Leyen namigne Plenkoviću, a nije sumnjati da neće, jer joj ne ostaje drugo niti na razini EU-a, sasvim je izvjesno kakve će posljedice ostaviti carinska A-bomba na trgovinsku pamet i EU-a i RH.

„Svaki čas me zovu iz svijeta i pristaju na sve što od njih tražim“, hvali se Donald John Trump. „Amerika je već pobijedila!“ Je li, ili…!? Nije baš pametno isključiti vrlo neugodan obrambeni efekt tipa bumeranga budući da je i najmoćnije gospodarstvo svijeta (s dva trilijuna dolara javnog duga, sic transit) itekako ovisno o sirovinskim komponentama iz uvoza. „Oživljeno“ gospodarstvo također treba radnu snagu, ljude, koje ne mogu zamijeniti roboti i umjetna inteligencija. Niti je moguće ostvariti iluziju da će se Amerika bogatiti na račun otatka svijeta. Nema šanse, ostatak svijeta nije veslo sisao.

Atak carinama već izaziva ne samo pojedinačne već i obrambene otpore skupina zemalja, koje će se – čak i međusobno antagonističke – silom prilika interesno povezivati, pa… Istodobno, širom SAD-a već izbijaju sve masovniji prosvjedi ljudi koji naslućuju da će im Trumpove carine svijetu vrlo brzo doći životnog standarda. Poskupljenjima ionako preskupog svega i svačega, pa…

h-alter