Slavonskobrodska gradska knjižnica odredište je bez kojeg ne mogu oni koji poistovjećuju užitak i čitanje. Solidno je opremljena knjiškom popudbinom za avanturiste duha koji su stalno na uzbudljivom putu s junacima iz romana i priča. Poneki od tih putnika-članova knjižnice koji zbog neke kombinacije okolnosti ne uspijevaju redovito doći do svog omiljenog odredišta, osjećaju čak apstinencijski sindrom do deprivacije.
U povodu Dana hrvatske knjige (22. travnja) u knjižnici su odlučili članovima knjižnice (kao i ostalim građanima) osim mogućnosti posuđivanja knjiga, omogućiti dodatni benefit. Organizirali su prodaju otpisanih knjiga. Odaziv je bio primjetan. Temeljio se na dva izvora interesa: interesu knjižnice da za deset kuna proda knjige na koje se više ne računa, i interesu kupaca da za samo deset kuna nabave knjige kojima vrijeme i korištenje nije umanjilo vrijednost.
Prodaja je trebala trajati, koliko se zna, do početka svibnja, ali je, na zadovoljstvo čitatelja, nastavljena preko zadanog roka, i još uvijek traje. Ulazak u predvorje knjižnice otvara pogledu stimulirajuću sliku. Iako je „roba“ probrana, još uvijek ima dovoljno naslova za kupce koji žele posegnuti za užitkom. Nema ovdje trgovačkih trikova i nagovaranja. Nema potrebe hvaliti predmete koji se prodaju, oni govore sami o sebi. To najbolje znaju rekorderi koji su kupili dvadeset knjiga.
Doznajem da je ukupno prodano više od tisuću, a manje od dvije tisuće knjiga. Možda oko 1 500. Je li to puno ili malo? Ako se zna da knjižnica ima 3 500 članova (pet posto stanovništva Slavonskog Broda!) koji bi trebali, ako su posudili knjige, dolaziti jedanput mjesečno i, dakle, zateći štandove u holu knjižnice, evidentno je da je svaki član statistički kupio 0,40 knjiga. Ako se tako gleda, prodano je malo. A ako se zna koliko se knjiga kupuje u knjižarama i na šator-štandovima, kupljeno je puno. Objektivno, Brođani malo kupuju i malo čitaju, tako da je rasprodaja otpisanih knjiga podigla prosjek. Zašto se u Brodu ne čita više? To je pitanje na koje mora odgovoriti društvena zajednica i njezine obrazovne i kulturne institucije.
U povodu Dana hrvatske knjige (22. travnja) u knjižnici su odlučili članovima knjižnice (kao i ostalim građanima) osim mogućnosti posuđivanja knjiga, omogućiti dodatni benefit. Organizirali su prodaju otpisanih knjiga. Odaziv je bio primjetan. Temeljio se na dva izvora interesa: interesu knjižnice da za deset kuna proda knjige na koje se više ne računa, i interesu kupaca da za samo deset kuna nabave knjige kojima vrijeme i korištenje nije umanjilo vrijednost.
Prodaja je trebala trajati, koliko se zna, do početka svibnja, ali je, na zadovoljstvo čitatelja, nastavljena preko zadanog roka, i još uvijek traje. Ulazak u predvorje knjižnice otvara pogledu stimulirajuću sliku. Iako je „roba“ probrana, još uvijek ima dovoljno naslova za kupce koji žele posegnuti za užitkom. Nema ovdje trgovačkih trikova i nagovaranja. Nema potrebe hvaliti predmete koji se prodaju, oni govore sami o sebi. To najbolje znaju rekorderi koji su kupili dvadeset knjiga.
Doznajem da je ukupno prodano više od tisuću, a manje od dvije tisuće knjiga. Možda oko 1 500. Je li to puno ili malo? Ako se zna da knjižnica ima 3 500 članova (pet posto stanovništva Slavonskog Broda!) koji bi trebali, ako su posudili knjige, dolaziti jedanput mjesečno i, dakle, zateći štandove u holu knjižnice, evidentno je da je svaki član statistički kupio 0,40 knjiga. Ako se tako gleda, prodano je malo. A ako se zna koliko se knjiga kupuje u knjižarama i na šator-štandovima, kupljeno je puno. Objektivno, Brođani malo kupuju i malo čitaju, tako da je rasprodaja otpisanih knjiga podigla prosjek. Zašto se u Brodu ne čita više? To je pitanje na koje mora odgovoriti društvena zajednica i njezine obrazovne i kulturne institucije.
