Ovih dana svjedoci smo defilea raznoraznih državnika koji su se okupili u Hrvatskoj kako bi malo kokodakali o svjetskom miru, terorizmu i inim temama nedodirljivim nama običnim smrtnicima. Ništa novo, ništa spektakularno, već viđeno...
Tako je, izmedju ostalog, došao i potpredsjednik SAD, gospodin Biden. Prof. Letica nam je objasnio kako je on veliki prijatelj Hrvatske, BiH, zaslužan za onomad vojnu intervenciju protiv Miloševićevog režima, i, tako, naprosto, jedan gost kojega bismo, ako ništa drugo, trebali dočekati sa slatkim i vodom, sa soli i kruhom i ozarenim licem. Dolazak je pratila potpuna prometna paraliza metropole, ali baška sve to, navikli smo.
I tako je došao dotični, sastao se s našom predsjednicom. Dolebdjela je gospođa, u bijeloj haljini i kaputiću; trepavice-spremne, botoks na mjestu, drži, frizura postojana, osmijehod uha do uha...a vremešni Biden ni pet ni šest...kisi, kisi, pa zagrljaj, pa prislon, pa pogled.... Međutim, od Amerikanaca, takvi kakvi jesu ,za naša mjerila možda malo preslobodni i neobavezni u svakodnevnim susretima i komunikaciji, nato smo nekako naviknuli. Osim toga, ruku na srce, didica djeluje simpatičn, a, i ako zagrebete površinu, zapravo možete vidjeti kako je to stari politički mag i svjetski prepredeni mačak. Možda je seksistički, ali Amer je to i sve mu je unaprijed dozvoljeno, a i gospođa se deklalira kao NATO službenica, pa se taj susret mogao promatrati i kao susret dvoje kolega, starih znanaca, partnera, kamarada...
No sad dolazimo do druge epizode protokolarnog cmakanja (ako se ono uopće može nazvati dijelom jednog službenog međudržavničkog protokola) koje niti je bilo simpatično, a niti bezazleno.
Haljina ista, trepavice-na mjestu, botoks drži, frizura postojana.....i stiže niko drugi nego predsjednik susjedne Srbije Nikolić. I cmok,cmok...i povuci potegni, i bježi, a pobjeći ne možeš i na kraju....još jedan cmok.
Moram priznati, očekivala sam u najmanju ruku dizanje nekog novog šatora u nekoj novoj Savskoj, ništa manje. Naprosto su nam u zadnjih mjesec dana, a i više usta desno orijentiranih političara, a tako i građana koji ih podržavaju puna izgubljenog domoljublja, pijeteta žrtvama, digniteta spram branitelja, nacionalnog ponosa, nacionale sigurnosti, lustracije....To je, po meni, bio logičan slijed. Jer, predsjednik jedne države koja se zove Srbija, poljubio je TRI, pazite, TRI puta predsjednicu, netom izabranu iz redova koalicije koja se kune u svoja kršćanska i čista hrvatska uvjerenja.
Među običnim svijetom, ljubljenje tri puta valjda izaziva alergijsku reakciju i pranje vatrogasnim šmrkom.
Osim napisa u medijima o tom pomalo nezgrapnom dijelu protokola, po principu Nikolić hoće-Kolinda ne da, pa na kraju ipak da, nitko drugi nije osudio ovaj nasrtaj. Niti jedna udruga žena, niti jedna udruga proizašla iz domovinskog rata, pa ni sami građani baš nisu imali neki konkretan komentar, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali.
Vjerojatno sada vi mislite, kako sam ja deklarirani mrzitelj pravoslavlja i ortodoksnih običaja. E pa moram vas razuvjeriti. Nažalost, Hrvati uglavnom vrlo jednostrano generaliziraju stvari pa tako su apriori prihvatili kako je ljubljenje tri puta isključivo srpski običaj (kao i podizanje tri prsta). To naprosto nije točno. Mnoge europske nacije koje pripadaju kršćanskom svijetu ljube se tri puta prilikom susreta. Recimo Belgijanci, oni će vas kod susreta srdačno cmoknuti tri puta i to sam (moram priznati na svoje ogrmno iznenadjenje ) sama i doživjela.
Dio je to vjerojatno neke stare tradicije koja se kod nekih naroda zadržala do danas i kao običaj zaista nikoga ne ugrožava. Poljubac kao poljubac lijep je običaj. Izričaj je to ljubavi, posvećenosti, intimnosti. I kao takav ne smeta me, bez obzira ljubi li me neko dva puta ili tri puta. Ima li mjesta u jednom službenom protokolu ili nema, i je li dopušteno ponekad odstupiti od zadanog protokola i biti neposredniji,intimniji...to ostavimo stručnjacima komunikologije i gospodji Privori.
Ono što me jako smeta kao čovjeka, kao zakletog protivnika svakog oblika ksenofobije, totalitarizma, a naročito fašizma, jeste činjenica kako je jedan Nikolić uopće dobio šansu doći i poljubiti predsjednicu RH tri puta uz srdačan osmijeh i postojanu frizuru. Predsjednica RH nikada nije bila moj izbor niti pripada političkoj opciji koja odgovara mojim životnim načelima.Moj glas nije dobila nikada i niti će. No, ona je legalno izabrana, većinom glasačkog tijela u jednoj suverenoj zemlji koja svoju opstojnost temelji na demokratičnosti i pravednosti. Kao takva predstavlja ovu zemlju i instituciju predsjednika sa svim svojim ovlastima. Žena je s impresivnom biografijom iza sebe (u detalje kako, zašto, koliko ne treba ulaziti niti je to sada važno).
Nikolićeva biografija je isto tako impresivna: četnički vojvoda vrlo sumnjivog formalnog obrazovanja, nedokazani ratni zločinac, deklalirani čovjekomrzac, politički prevrtač. Istina, izabran većinom građana u svojoj zemlji, dakle, legislativni predstavnik. I to je u redu. I to treba ostaviti građanima njegove zemlje koji se sami moraju izboriti s tim nepobitnim činjenicama.
Ali, u našoj zemlji, ako se već silom trudiš dokazati svoje domoljublje, ako se ne predaješ, ako garantiraš da će Hrvatska biti najprospreitetnija zemlja EU i svijeta, ako želiš raditi ne sutra već sada, i ako si naša dušom i tijelom, onda u našu kuću ne zoveš Nikolića niti s njim prijateljuješ javno niti tajno. U goste svi mi zovemo samo one ljude za koje znamo da poštuju nas i naš dom i koji ga neće devastirati, demolirati i u ratnom pokliču poharati, a domaćine istjerati.
Tako je, izmedju ostalog, došao i potpredsjednik SAD, gospodin Biden. Prof. Letica nam je objasnio kako je on veliki prijatelj Hrvatske, BiH, zaslužan za onomad vojnu intervenciju protiv Miloševićevog režima, i, tako, naprosto, jedan gost kojega bismo, ako ništa drugo, trebali dočekati sa slatkim i vodom, sa soli i kruhom i ozarenim licem. Dolazak je pratila potpuna prometna paraliza metropole, ali baška sve to, navikli smo.
I tako je došao dotični, sastao se s našom predsjednicom. Dolebdjela je gospođa, u bijeloj haljini i kaputiću; trepavice-spremne, botoks na mjestu, drži, frizura postojana, osmijehod uha do uha...a vremešni Biden ni pet ni šest...kisi, kisi, pa zagrljaj, pa prislon, pa pogled.... Međutim, od Amerikanaca, takvi kakvi jesu ,za naša mjerila možda malo preslobodni i neobavezni u svakodnevnim susretima i komunikaciji, nato smo nekako naviknuli. Osim toga, ruku na srce, didica djeluje simpatičn, a, i ako zagrebete površinu, zapravo možete vidjeti kako je to stari politički mag i svjetski prepredeni mačak. Možda je seksistički, ali Amer je to i sve mu je unaprijed dozvoljeno, a i gospođa se deklalira kao NATO službenica, pa se taj susret mogao promatrati i kao susret dvoje kolega, starih znanaca, partnera, kamarada...
No sad dolazimo do druge epizode protokolarnog cmakanja (ako se ono uopće može nazvati dijelom jednog službenog međudržavničkog protokola) koje niti je bilo simpatično, a niti bezazleno.
Haljina ista, trepavice-na mjestu, botoks drži, frizura postojana.....i stiže niko drugi nego predsjednik susjedne Srbije Nikolić. I cmok,cmok...i povuci potegni, i bježi, a pobjeći ne možeš i na kraju....još jedan cmok.
Moram priznati, očekivala sam u najmanju ruku dizanje nekog novog šatora u nekoj novoj Savskoj, ništa manje. Naprosto su nam u zadnjih mjesec dana, a i više usta desno orijentiranih političara, a tako i građana koji ih podržavaju puna izgubljenog domoljublja, pijeteta žrtvama, digniteta spram branitelja, nacionalnog ponosa, nacionale sigurnosti, lustracije....To je, po meni, bio logičan slijed. Jer, predsjednik jedne države koja se zove Srbija, poljubio je TRI, pazite, TRI puta predsjednicu, netom izabranu iz redova koalicije koja se kune u svoja kršćanska i čista hrvatska uvjerenja.
Među običnim svijetom, ljubljenje tri puta valjda izaziva alergijsku reakciju i pranje vatrogasnim šmrkom.
Osim napisa u medijima o tom pomalo nezgrapnom dijelu protokola, po principu Nikolić hoće-Kolinda ne da, pa na kraju ipak da, nitko drugi nije osudio ovaj nasrtaj. Niti jedna udruga žena, niti jedna udruga proizašla iz domovinskog rata, pa ni sami građani baš nisu imali neki konkretan komentar, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali.
Vjerojatno sada vi mislite, kako sam ja deklarirani mrzitelj pravoslavlja i ortodoksnih običaja. E pa moram vas razuvjeriti. Nažalost, Hrvati uglavnom vrlo jednostrano generaliziraju stvari pa tako su apriori prihvatili kako je ljubljenje tri puta isključivo srpski običaj (kao i podizanje tri prsta). To naprosto nije točno. Mnoge europske nacije koje pripadaju kršćanskom svijetu ljube se tri puta prilikom susreta. Recimo Belgijanci, oni će vas kod susreta srdačno cmoknuti tri puta i to sam (moram priznati na svoje ogrmno iznenadjenje ) sama i doživjela.
Dio je to vjerojatno neke stare tradicije koja se kod nekih naroda zadržala do danas i kao običaj zaista nikoga ne ugrožava. Poljubac kao poljubac lijep je običaj. Izričaj je to ljubavi, posvećenosti, intimnosti. I kao takav ne smeta me, bez obzira ljubi li me neko dva puta ili tri puta. Ima li mjesta u jednom službenom protokolu ili nema, i je li dopušteno ponekad odstupiti od zadanog protokola i biti neposredniji,intimniji...to ostavimo stručnjacima komunikologije i gospodji Privori.
Ono što me jako smeta kao čovjeka, kao zakletog protivnika svakog oblika ksenofobije, totalitarizma, a naročito fašizma, jeste činjenica kako je jedan Nikolić uopće dobio šansu doći i poljubiti predsjednicu RH tri puta uz srdačan osmijeh i postojanu frizuru. Predsjednica RH nikada nije bila moj izbor niti pripada političkoj opciji koja odgovara mojim životnim načelima.Moj glas nije dobila nikada i niti će. No, ona je legalno izabrana, većinom glasačkog tijela u jednoj suverenoj zemlji koja svoju opstojnost temelji na demokratičnosti i pravednosti. Kao takva predstavlja ovu zemlju i instituciju predsjednika sa svim svojim ovlastima. Žena je s impresivnom biografijom iza sebe (u detalje kako, zašto, koliko ne treba ulaziti niti je to sada važno).
Nikolićeva biografija je isto tako impresivna: četnički vojvoda vrlo sumnjivog formalnog obrazovanja, nedokazani ratni zločinac, deklalirani čovjekomrzac, politički prevrtač. Istina, izabran većinom građana u svojoj zemlji, dakle, legislativni predstavnik. I to je u redu. I to treba ostaviti građanima njegove zemlje koji se sami moraju izboriti s tim nepobitnim činjenicama.
Ali, u našoj zemlji, ako se već silom trudiš dokazati svoje domoljublje, ako se ne predaješ, ako garantiraš da će Hrvatska biti najprospreitetnija zemlja EU i svijeta, ako želiš raditi ne sutra već sada, i ako si naša dušom i tijelom, onda u našu kuću ne zoveš Nikolića niti s njim prijateljuješ javno niti tajno. U goste svi mi zovemo samo one ljude za koje znamo da poštuju nas i naš dom i koji ga neće devastirati, demolirati i u ratnom pokliču poharati, a domaćine istjerati.
