Ministar policije navodno je pokušao spriječiti predsjednicu Republike da govori na proslavi 25. obljetnice Antiterorističke jedinice Lučko, što ju je organizirala udruga veterana te postrojbe; ali, da ne bi netko pomislio kako se isluženi bojovnici sastaju okrenuti generaciju paške janjadi i strusiti si hektolitar u memorijalne svrhe, demonstraciju svojih vještina prigodno su izveli pripadnici aktivnog sastava… čime se – u paradnoj nazočnosti prisegnute čuvarice Ustava – ruši jedan od temeljnih postulata demokratskog uređenja zemlje.
Ne može, naime, niti jedna postrojba, pa ni elitna i slavna ATJ Lučko, upriličiti proslavu mimo institucionalne hijerarhije, a kamoli pozivati vrhovnu zapovjednicu, podnijeti joj raport po protokolu bez oficijelne verifikacije! Nijedna se jedinica ne smije – nekažnjeno – pučistički ponašati, kapitalizirati zasluge kao osnovu bahata meritokratskog čina. A ministar, koji je (navodno) pokušao promijeniti scenarij, kažu da je svoje nastojanje argumentirao jedino time što se svečanost održava u policijskim objektima, tj. fizički u njegovoj nadležnosti.
„Veterani Lučkog (dakako!) nisu se dali slomiti, kao što ih nitko nije slomio ni u Domovinskom ratu“.
Toliko o vijesti, odnosno činjenicama, a sad riječ-dvije o meritumu. Kada sam, osvrćući se na nesposobnost „Banskih dvora“ – što god to bilo – da svede u zakonske okvire tzv. braniteljski prosvjed u Savskoj 66, definirao Republiku Hrvatsku kao „tužnu paradržavicu (u dužničkom ropstvu)“, jedan me prijatelj upozorio da je takva diskvalifikacija vjerojatno utuživa, otprilike spada u vrijeđanje države. Nisam se uzrujao: država koja ne uspijeva spriječiti ilegalno ponašanje jednoga interesnog zdruga sama si ispisuje prefiks, što – s obzirom na fenomenologiju šatoraškog derneka još uvijek „u radu“ – uvjerljivo poništava moje autorstvo. Događaj u Lučkom supstancijalan je korak dalje u poništavanju demokratskog karaktera RH: jedna postrojba profesionalnoga obrambeno-represivnog instrumentarija, ergo uzorno državna, uzurpira si pravo na obilježavanje svoga jubileja – i to demonstrativno pozivajući predsjednicu Republike… koja, gle vraga, dolazi i odrađuje protokolarnu dužnost, tamjana i škropi, a da se ni u primisli ne upita postupa li legalno, ili se grubo narušava Ustav, zakone, ustaljenu proceduru. Dakle, sama upisuje para- ispred kvalifikativa države kojoj je na čelu!
Toliko o meritumu, a sada riječ-dvije o kontekstu.
Predsjedničin faux pas samo je novi čin u nadaljevanki što je ona sustavno uprizoruje od prvoga dana predizborne kampanje: grebe se noktima i zubima za svaku prezentacijsku prigodu, za svaku mrvu nametljiva publiciteta, za svaki redak u novinama i minutu u elektronskim medijima – eda bi osnažila propagandnu prisutnost svoje parazitsko-klijentelističke naplavine. Jer, njezin je leteći cirkus permanentan promocijski show, nema tu petka ni svetka, odmora ni prazna hoda. Pa, kako onda ne odgovoriti spontanom pozivu veterana iz Lučkog – koje nitko ne može slomiti, a kamoli bi ministar i njegov „premijer“, koji ne znaju ni kako se demontiraju privremena platnena skloništa po tradicionalnom dizajnu Oktoberfesta! I to dan pošto je aktualni u Banskim dvorima pred tv-kamerama iscipelario pretendenta na njegovu fotelju rječnikom i stilom kvartovskog kabadahije, prokazujući ga kao ostarjela glupana koji nije sposoban naučiti ni nekoliko frazetina cro-pigeona – kako „premijer“ (otprilike) reče: esencijalno-kvalifikacijski potrebnih predsjedniku vlade jedne geopolitički beznačajne, socijalno-ekonomski ruinirane i kulturno marginalne državice u rovitu balkanskom „regionu“.
Toliko o kontekstu, a sada riječ-dvije o patologiji. Dakle, ususret parlamentarnim izborima ponavlja se stupidarij iz predsjedničke kampanje: umjesto vizije i strategije, naznaka spoznaje odgovornosti i misije, uvažavanja interesa birača… protagonisti uličarskih obračuna natječu se u zagađivanju medijskog prostora, obezvređivanju pravila i dobrih običaja – sve do temeljnih postulata dobra kućnog odgoja. Bezobrazno – i skupo! – laprda se mimo elementarne pristojnosti, manipulira se svim i svačim, od proračunskog novca do kategorijalnog aparata. Sklapaju se incestuozne stranačke sprege bez ijedne vrijednosne osnove, motivirane samo žudnjom za parazitskim nasrtajem na proračun. S pravom i razlogom računa se na bijednu memoriju biračke stoke sitnoga zuba, vade se iz rukava kriminalom obilježene karte, licitira sinopsisima koji ne drže vodu ni do kasnih radijskih vijesti.
U tako uneređenu ambijentu, izvaninstitucionalno ponašanje jedne profesionalne postrojbe i predsjedničin naklon njezinoj zastavi zlokoban je prolog državnom udaru.
seebiz
