Od Nove godine bit ćemo pošteđeni mišljenja, stavova i uvjerenja S. P. Novaka, a više neće biti ni emisije ‘Pola ure kulture’. Ovdje nema mjesta uobičajenoj komemorativnoj hipokriziji. Ne, nije nam žao. Pozdravljamo tu odluku jer ‘Pola ure’ predstavlja primjer kako ne treba raditi
Nakon pet godina Slobodan Prosperov Novak čita vlastitu odjavnu špicu. Izvrstan prilog ima jednu jedinu manu – došao je pet godina prekasno, ali bolje ikad nego nikad, aleluja. Od Nove godine bit ćemo dakle pošteđeni mišljenja, stavova i uvjerenja SPN-a, a više neće biti ni ‘Pola ure kulture’. Ovdje nema mjesta uobičajenoj komemorativnoj hipokriziji. Ne, nije nam žao. Pozdravljamo tu odluku. Nekolicina dobrih ili izvrsnih novinara koji su radili u emisiji našli su svoje mjesto drugdje, neki će ga tek naći, a u ovom formatu sve je posljednjih godina bilo ukras oko SPN-a. No ‘Pola ure’ i u cjelini predstavlja primjer kako ne treba raditi. Dosadna, staromodna (možda bi djelovala suvremeno u vrijeme iliraca), predvidiva do bola, šablonska, ova se emisija u cijelom svom vijeku praktički nijednom nije promijenila. Urednica je mislila da povijest ide u krivom smjeru, a ona u pravom. Nije bilo tako. Povijest ide kako ide, kao rijeka, probija kuda može, a one koji joj se ne prilagode voda odnese. Kasnije se vidi što je vrijedilo, zlato uvijek netko pronađe, ali sumnjamo da će to ovoga puta biti slučaj. ‘Pola ure’ neće služiti kao uzor, nego kao opomena. HRT će navodno pokrenuti novu tjednu emisiju za kulturu. Dajte šansu nekome iz XXI. stoljeća, ako boga znate.
Furiozno finale jednog od najluđih formata koji smo ikad gledali na našim televizijama! Da parafraziramo kolegu Čuveljaka, desetak cura koje se ne kane udati oblijeću oko jednog frajera koji se ne misli oženiti. Ima li što bolje? Lijepa, atraktivna lica, vitka torza, duge noge za igranje, viletina iz meksičkih ili brazilskih sapunica, odjeća pret-a-porter, i to nevjerojatno oblijetanje mase žena oko jednog muškarca, sve je to činilo ovu emisiju atraktivnom za praćenje, tim prije što ste na drugim kanalima često imali priliku gledati samo domaću politiku, sudstvo, crnjake ili gospodarske vijesti, ukratko svakodnevni horor. Naspram njega ova je emisija djelovala kao Louvre, predah za oči. Ljudi koji su je pratili duže i sustavnije od vašeg kritičara, koji je na nju tek katkad bacio oko, tvrde da su se tu zbivale istinske drame: padale su maske, na vidjelo su izbijali skriveni karakteri, kao u nekom dobrom kazališnom komadu. Moguće. A nama ostaje zaključak kako smo ovdje prvi put vidjeli pravu prirodu neoliberalizma u svom ogoljenom izdanju. Klasični liberali naime misle kako tržište, odnosno ‘nevidljiva ruka’, regulira sve ekonomske odnose. Neoliberali vjeruju kako su svi međuljudski odnosi tržišno regulirani, pa tako i ljubav. Uvijek postoji račun dobitka i gubitka, cost-benefit analiza, sve je bilanca, računica, a to se ovdje i vidjelo. Ove je ljude vodio jedan jedini motiv – novac. U tom smislu, važna pouka: liberalno, kapitalističko društvo utemeljeno je na egoizmu (ono ima ‘nizak, ali solidan temelj sebičnosti’, kako je rekao John Locke), zato ni od koga, najmanje od političara, ne očekujmo altruizam, odricanje i ljubav. Ona se, kao što vidimo, povukla i iz intimne sfere, pa kako bi onda dominirala u društvenoj.
Leti, leti, leti – Radeljić! U središnjem Dnevniku HRT-a doznajemo da se predsjednica riješila svoga glavnog savjetnika, udovoljila je Plenkoviću, nakon Vlade Galića odlazi još jedan čovjek s ljute desnice. Kontekst je, na portalu Index, izvrsno objasnio Žarko Puhovski. ‘Mislim da je ona odlučila napraviti neku vrstu političkog zaokreta. S jedne strane je razumljivo da miče nesposobne ljude kao što je Galić. On je baš bio rupa, to se može mirno reći. U svakom pogledu nesposoban. Što se tiče Radeljića, ona je imala opravdanje da makne čovjeka koji je bio konfliktan, a to je očito bio, a istovremeno je to za nju bio dobar način da da do znanja da neće ići sasvim udesno. Po mojem sudu, to je jako riskantno jer se njoj može dogoditi da izgubi na desnici, a ne dobije u centru i ljevici. Uvjeren sam da je istina ovo što Radeljić govori. Za promjenu, sad govori istinu. Svi oni kad izgube funkciju, počnu govoriti istinu. To je iz mog iskustva, a imam više desetljeća iskustva s njima’, kazao je Puhovski, komentirajući i činjenicu da je predsjednica defenestrirala Radeljića preko SOA-e, zgazivši ga kao opušak. ‘Ona je trebala s njim sve rješavati, a ne netko iz SOA-e, Ministarstva ili Vlade. To je kukavičluk i to nije osobina državnika. Državnik je u stanju doći, pogledati čovjeka u oči i reći mu: ‘Hvala ti, više mi ne trebaš”, rekao je Puhovski.
RTL nam je u posljednje vrijeme priuštio nekoliko vrhunskih boks priredaba: neke izazivaju smijeh, kao kad Hrgoviću izvedu trećepozivce iz staračkog doma, a neke oduševljenje i brigu, kao meč Derecka Chisore i Dilliana Whytea. Sukob dvojice britanskih titana nalikovao je na najveće mečeve posljednjih desetljeća: batinanje je bilo tako obostrano žestoko da je sve do kraja bilo posve nemoguće predvidjeti tko će se naći na podu. Stjecajem okolnosti bio je to Chisora, koji je nokautiran iznenadnim i snažnim udarcem – pregazio ga Whyte k’o SOA Radeljića! Chisora je pao nesvijest, pa se nekoliko minuta činilo da je u ringu moguća i tragedija, ali onda je ovaj orijaš počeo mrdati lijevom nogom, pridigao se, pa su ga odnijeli u kut, gdje ga je Whyte pozdravio. Puno je više fair playa u ovoj surovoj disciplini nego u našoj finoj politici, koja se sastoji uglavnom od udaraca ispod pojasa. Komentatori meča, Mavrović i kolege, bili su angažirani, temperamentni, upućeni i na visini zadatka.
portalnovosti
Pola ure kulture, HRT, 19. prosinca, 21:45
Nakon pet godina Slobodan Prosperov Novak čita vlastitu odjavnu špicu. Izvrstan prilog ima jednu jedinu manu – došao je pet godina prekasno, ali bolje ikad nego nikad, aleluja. Od Nove godine bit ćemo dakle pošteđeni mišljenja, stavova i uvjerenja SPN-a, a više neće biti ni ‘Pola ure kulture’. Ovdje nema mjesta uobičajenoj komemorativnoj hipokriziji. Ne, nije nam žao. Pozdravljamo tu odluku. Nekolicina dobrih ili izvrsnih novinara koji su radili u emisiji našli su svoje mjesto drugdje, neki će ga tek naći, a u ovom formatu sve je posljednjih godina bilo ukras oko SPN-a. No ‘Pola ure’ i u cjelini predstavlja primjer kako ne treba raditi. Dosadna, staromodna (možda bi djelovala suvremeno u vrijeme iliraca), predvidiva do bola, šablonska, ova se emisija u cijelom svom vijeku praktički nijednom nije promijenila. Urednica je mislila da povijest ide u krivom smjeru, a ona u pravom. Nije bilo tako. Povijest ide kako ide, kao rijeka, probija kuda može, a one koji joj se ne prilagode voda odnese. Kasnije se vidi što je vrijedilo, zlato uvijek netko pronađe, ali sumnjamo da će to ovoga puta biti slučaj. ‘Pola ure’ neće služiti kao uzor, nego kao opomena. HRT će navodno pokrenuti novu tjednu emisiju za kulturu. Dajte šansu nekome iz XXI. stoljeća, ako boga znate.
Gospodin savršeni, RTL, 20. prosinca, 18:00
Furiozno finale jednog od najluđih formata koji smo ikad gledali na našim televizijama! Da parafraziramo kolegu Čuveljaka, desetak cura koje se ne kane udati oblijeću oko jednog frajera koji se ne misli oženiti. Ima li što bolje? Lijepa, atraktivna lica, vitka torza, duge noge za igranje, viletina iz meksičkih ili brazilskih sapunica, odjeća pret-a-porter, i to nevjerojatno oblijetanje mase žena oko jednog muškarca, sve je to činilo ovu emisiju atraktivnom za praćenje, tim prije što ste na drugim kanalima često imali priliku gledati samo domaću politiku, sudstvo, crnjake ili gospodarske vijesti, ukratko svakodnevni horor. Naspram njega ova je emisija djelovala kao Louvre, predah za oči. Ljudi koji su je pratili duže i sustavnije od vašeg kritičara, koji je na nju tek katkad bacio oko, tvrde da su se tu zbivale istinske drame: padale su maske, na vidjelo su izbijali skriveni karakteri, kao u nekom dobrom kazališnom komadu. Moguće. A nama ostaje zaključak kako smo ovdje prvi put vidjeli pravu prirodu neoliberalizma u svom ogoljenom izdanju. Klasični liberali naime misle kako tržište, odnosno ‘nevidljiva ruka’, regulira sve ekonomske odnose. Neoliberali vjeruju kako su svi međuljudski odnosi tržišno regulirani, pa tako i ljubav. Uvijek postoji račun dobitka i gubitka, cost-benefit analiza, sve je bilanca, računica, a to se ovdje i vidjelo. Ove je ljude vodio jedan jedini motiv – novac. U tom smislu, važna pouka: liberalno, kapitalističko društvo utemeljeno je na egoizmu (ono ima ‘nizak, ali solidan temelj sebičnosti’, kako je rekao John Locke), zato ni od koga, najmanje od političara, ne očekujmo altruizam, odricanje i ljubav. Ona se, kao što vidimo, povukla i iz intimne sfere, pa kako bi onda dominirala u društvenoj.
Dnevnik, HRT, 21. prosinca, 19:00
Leti, leti, leti – Radeljić! U središnjem Dnevniku HRT-a doznajemo da se predsjednica riješila svoga glavnog savjetnika, udovoljila je Plenkoviću, nakon Vlade Galića odlazi još jedan čovjek s ljute desnice. Kontekst je, na portalu Index, izvrsno objasnio Žarko Puhovski. ‘Mislim da je ona odlučila napraviti neku vrstu političkog zaokreta. S jedne strane je razumljivo da miče nesposobne ljude kao što je Galić. On je baš bio rupa, to se može mirno reći. U svakom pogledu nesposoban. Što se tiče Radeljića, ona je imala opravdanje da makne čovjeka koji je bio konfliktan, a to je očito bio, a istovremeno je to za nju bio dobar način da da do znanja da neće ići sasvim udesno. Po mojem sudu, to je jako riskantno jer se njoj može dogoditi da izgubi na desnici, a ne dobije u centru i ljevici. Uvjeren sam da je istina ovo što Radeljić govori. Za promjenu, sad govori istinu. Svi oni kad izgube funkciju, počnu govoriti istinu. To je iz mog iskustva, a imam više desetljeća iskustva s njima’, kazao je Puhovski, komentirajući i činjenicu da je predsjednica defenestrirala Radeljića preko SOA-e, zgazivši ga kao opušak. ‘Ona je trebala s njim sve rješavati, a ne netko iz SOA-e, Ministarstva ili Vlade. To je kukavičluk i to nije osobina državnika. Državnik je u stanju doći, pogledati čovjeka u oči i reći mu: ‘Hvala ti, više mi ne trebaš”, rekao je Puhovski.
Boks, RTL, 22. prosinca, 23:30
RTL nam je u posljednje vrijeme priuštio nekoliko vrhunskih boks priredaba: neke izazivaju smijeh, kao kad Hrgoviću izvedu trećepozivce iz staračkog doma, a neke oduševljenje i brigu, kao meč Derecka Chisore i Dilliana Whytea. Sukob dvojice britanskih titana nalikovao je na najveće mečeve posljednjih desetljeća: batinanje je bilo tako obostrano žestoko da je sve do kraja bilo posve nemoguće predvidjeti tko će se naći na podu. Stjecajem okolnosti bio je to Chisora, koji je nokautiran iznenadnim i snažnim udarcem – pregazio ga Whyte k’o SOA Radeljića! Chisora je pao nesvijest, pa se nekoliko minuta činilo da je u ringu moguća i tragedija, ali onda je ovaj orijaš počeo mrdati lijevom nogom, pridigao se, pa su ga odnijeli u kut, gdje ga je Whyte pozdravio. Puno je više fair playa u ovoj surovoj disciplini nego u našoj finoj politici, koja se sastoji uglavnom od udaraca ispod pojasa. Komentatori meča, Mavrović i kolege, bili su angažirani, temperamentni, upućeni i na visini zadatka.
portalnovosti
