Glavni partijski odvjetnik Ivan Turudić (foto Marko Lukunić/PIXSELL)
Nakon što je uz primjerenu medijsku iluminaciju u utorak u policijsku stanicu priveden Ivan Lesandrić, muž Ivane Ninčević-Lesandrić, kandidatkinje za splitsko-dalmatinsku županicu na predstojećim izborima, zadnji je čas da za središnje tijelo državnoga progona Hrvati počnu koristiti skraćenicu PORH.
Što je PORH?
Za razliku od DORH-a, akronima kakav je dosad bio u optjecaju, PORH označava Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je na čelu Glavni partijski odvjetnik Ivan Turudić. Osnovna zadaća PORH-a je da borbu protiv kriminala i kršitelja zakona uskladi s akutnim interesima vladajuće stranke, pa ga se – poput podružnica u Imotskom, Osijeku, Gospiću ili Žrnovnici – može smatrati podružnicom HDZ-a u pravosuđu. Suprotno proklamacijama, PORH dakle nije institucija koja služi uspostavi i djelovanju pravne države, već jedan od krakova partijske države, a partijska država u samoj svojoj naravi predstavlja negaciju pravne države. To se pokazalo i prilikom privođenja Ivana Lesandrića.
Znači li to da je ovaj neopravdano optužen?
Vjerojatno ne znači. Lesandriću se na teret stavlja kazneno djelo poticanja na zloupotrebu položaja i ovlasti, dok se samoj zloupotrebi položaja i ovlasti, prema PORH-u, odao jedan činovnik omiške ispostave Odjela za gospodarstvo Splitsko-dalmatinske županije, izdavši Lesandriću rješenje po kojemu kuću u Katunima može iznajmljivati turistima, iako je ona podignuta bespravno, bez građevinske dozvole.
Što je onda sporno?
Sporno je to što je opisani delikt – izdavanje rješenja o iznajmljivanju za bespravno izgrađeni objekt – počinjen u rujnu 2019., dakle prije pet i pol godina. Tisuće ljudi u Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji, trenutno ugošćuju turiste u svojim bespravno podignutim objektima, s izdanim rješenjima o iznajmljivanju, pa ih PORH ne izlaže paradnome progonu, niti im policija kuca na vrata uz jaku logističku podršku medija. Iako ga se ne sumnjiči za davanje mita, Lesandriću je bez sumnje presudila činjenica da njegova supruga – Ivana Ninčević-Lesandrić – prema predizbornim anketama ima ozbiljne šanse pobijediti kandidata vladajuće stranke na izbornima i time ugroziti "utvrdu HDZ-a" u Splitsko-dalmatinskoj županiji, pa makar krimen zbog kojega ga gone bio star pet i pol godina.
Što to zapravo znači?
Znači da PORH, birajući tajming i metodu svoga djelovanja, ne nastupa u interesu obrane zakona, već u obranu interesa HDZ-a. Otkrivanje i progon počinitelja kaznenih djela nisu stvarni cilj angažmana PORH-a: to su sredstva za ostvarivanje sasvim drugog cilja. A cilj je, dakako, diskreditirati i ozloglasiti političku konkurenciju, tim prije ako ova ima nezgodan populistički zamah. Ivana Ninčević-Lesandrić već je duže vrijeme izložena intenzivnom medijskom cipelarenju i bilo je samo pitanje vremena kada će se partijsko tužilaštvo uključiti u političku utakmicu. Pritom se ne radi o ekscesu, nego o pravilu koje je dobilo na sustavnosti otkad je položaj Glavnoga partijskog odvjetnika zauzeo Ivan Turudić.
Kako se to pravilo manifestira?
Usred predizborne kampanje za prošle predsjedničke izbore, primjerice, PORH je pokrenuo "izvide" povodom kupovine parcele u Istri koju je šest godina ranije općina Buje prodala Ivani Kekin – kandidatkinji na izborima – i njenom suprugu Mili. Iz javno predočenih dokumenata bilo je prilično jasno da je ta transakcija obavljena zakonito, no "izvidi" nisu ni poduzeti zato da bi se pronašle eventualne nezakonitosti – koje, uostalom, do danas nisu utvrđene – nego da se protivnica u izbornoj utrci, izrazito kritički raspoložena prema HDZ-u, javno ocrni i osumnjiči za korupciju. Tako funkcionira PORH: sretno spaja državne ingerencije i stranačke zadaće. A i u slučaju Ivane Kekin, kao i kod Ivane Ninčević-Lesandrić, represivnoj akciji partijskog tužilaštva prethodilo je medijsko anatemiziranje.
Zar tužilaštvo ne bi smjelo postupati na osnovu informacija koje su objavili informativni mediji?
Naravno da bi smjelo, čak bi bilo i poželjno, no tada – prema propisima što su zlatnim slovima upisani u Ustav i ostale izlišnosti – ne mogu ostati u igri politički kriteriji, zahvaljujući kojima će tobože nezavisni organ pravne države protežirati vlast i kompromitirati oporbu. U protivnome vladajuća stranka, preko komesara na čelu PORH-a, naređuje trudbenicima u tijelu državnoga progona kada da se angažiraju, a kada da zaspu na dužnosti.
Kada dotični spavaju na dužnosti?
U jeku spomenute predizborne kampanje za prošle predsjedničke izbore, na primjer, mediji su obnovili storiju o kadrovskome stanu HDZ-ova kandidata Dragana Primorca. Sjetimo se: Primorac je za sitne novce dobio stan u najam od Grada Splita, zatim je taj stan po izrazito povoljnim uvjetima kupila njegova majka Dragica, zatim ga je samo dva dana kasnije prodala po dvostrukoj višoj cijeni, zaradivši 76 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, što znači da se Grad Split, odlukom tadašnjih nositelja vlasti, dobrovoljno odrekao tih novaca u korist obitelji Primorac. Ipak, nadležnima u PORH-u nije padalo na pamet da pokreću izvide, istrage ili išta slično, mada su im mediji servirali zaokruženu priču.
Zbog čega?
Zbog toga što se u partijskom odvjetništvu ne rukovode logikom pravde i pridržavanja zakona, već logikom sirova političkog interesa: kada eminentni hadezeovac preko majke od grada kupi stan po protekcijskim uvjetima, pa ga doslovno prekosutra proda po duplo većoj cijeni i time ošteti gradski budžet za značajnu sumu, to ne budi sumnju na korupciju, ali je zato izdavanje rješenja o iznajmljivanju bespravno izgrađena objekta čin eklatantnoga kršenja zakona, dostatan da se osumnjičenog teatralno hapsi, uz punu medijsku pažnju.
Što nam ti dvostruki kriteriji govore?
Da je "neovisno državno tijelo" postalo dio stranačke infrastrukture. PORH ureduje u ime države, a radi za partiju, jer partija više nije u stanju uočiti razliku između sebe i države. Na taj je način uvedena bizarna pravna inovacija, i to kao nepisano pravilo: svi se građani moraju pridržavati zakona, a zakoni se moraju pridržavati HDZ-a. Model je vidljiv i u slučajevima koji se ne tiču kuća, stanova i parcela.
Koji su to slučajevi?
Nedavno su, recimo, tužitelji PORH-a ispitivali Vjeru Andrijić, staricu od 101 godinu, nekadašnju partizanku iz 11. dalmatinske brigade, o okolnostima stradanja 12 franjevaca iz samostana u Širokom Brijegu koji su partizani zauzeli u veljači 1945. – dakle o događaju od prije 80 godina – a uskoro će je na zahtjev tužitelja ispitivati i istražni sudac. Gospođa Andrijić je, naime, o svome ratnom putu govorila na jednome televizijskom kanalu prije godinu dana.
Pa jesu li tada tužioci pokrenuli istragu?
Ne, naravno: PORH ju je uključio u kazneni postupak tek nakon što se kao gošća pojavila na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića, omraženog neprijatelja HDZ-a. Potpuno je sigurno da bešćutno pravosudno maltretiranje stogodišnje starice neće doprinijeti rasvjetljavanju davne ratne drame u Širokom Brijegu, ali to i nije cilj igrokaza partijskoga tužilaštva: cilj je diskreditirati i demonizirati Milanovića, prikazati ga kao osobu koja svoj predsjednički mandat počinje družeći se s pobornicima komunističkog režima, k tome još povezanim s ratnim zločinima.
Što nam takvi manevri pokazuju?
Pokazuju nam kako Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske pronalazi svoj društveni smisao u tome da demokratskome društvu radi o glavi. Budući da ordinira kao ogranak HDZ-a za represivnu djelatnost, tijelo pod rukovodstvom tužitelja Turudića svedeno je na ulogu psa prijetećeg izgleda koji se rita i otima na uzici političkoga gospodara. Po intenzitetu režanja i pokazivanja očnjaka možemo procjenjivati kolikim je stupnjem bjesnila trenutno zahvaćen gospodar.
