Vagončić odnosa Hrvatske i Srbije

Odnosi Hrvatske i Srbije podsjećaju na vagončić na roller-coasteru. Munjevito se gibaju gore-dolje, naglo skreću, gledatelju se čini da bi svakoga časka taj vagončić mogao iskliznuti iz tračnica, ali taj vagončić uvijek nekako uspijeva ostati u tračnicama, kolikogod nestabilan bio.

Tako je bilo i proteklih nekoliko dana, a nagla skretanja vagončića ovoga su puta bila doista iznenađujuća. Početak kolovoza već godinama nije dobro razdoblje za odnose Hrvatske i Srbije.

Sjena obljetnice Oluje tada se nadvija nad te odnose, a ove godine ta je sjena, usprkos svemu izrečenome posebno u Veterniku pored Novog Sada, bila neočekivano malena. U Veterniku su 4. kolovoza  patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izrekli ono što se u Srbiji posljednjih godina redovito izriče o obljetnici Oluje.

Nema u tim govorima kritičke autorefleksije, sve se tumači kao da je sve započelo 4. kolovoza 1995. godine u pet sati ujutro, a to je bio trenutak kada je započelo nešto što je, kako smatra patrijarh Irinej, usporedivo s genocidom nad Židovima u Drugom svjetskom ratu.

Ove godine takve izjave nisu izazvale žučne reakcije iz Hrvatske, dapače jedva da su i izazvale ikakve reakcije, a posljedica toga jest to da vagončić odnosa nije krenuo strelovito nizbrdo. Koliko izgovorene riječi mogu unazaditi odnose Hrvatske i Srbije, svjedočili smo prošloga ljeta, baš nekako uoči »Oluje« kada je zbog kratkotrajne blokade pristupnih pregovora Srbije s EU-om bila tjednima angažirana verbalna teška artiljerija.

Proteklih dana odnosi dviju država na većoj su kušnji  zbog plasmana ovogodišnjeg uroda paprika i malina u Hrvatsku nego li zbog Oluje. Odluka ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića da povisi cijenu inspekcijskog nadzora s 90 na 2.000 kuna uzdrmala je vagončić. Tolušić je uspio ujediniti zemlje regije, njihove ministre poljoprivrede i trgovine.

Oni su u Sarajevu u ponedjeljak usuglasili kontramjere koje bi, budu li provedene, od hrvatskog voća, povrća, mesnih prerađevina mogle stvoriti nove žrtve ovih neočekivanih prehrambenih regionalnih razmirica.

U ovom slučaju postoji i promatrač sa strane, Europska komisija, koja, kako je izvijestila agencija Beta, razmatra mehanizme u sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju koji bi se mogli primijeniti ne riješi li se spor pregovorima.  Dakle, ako možda i ne postoji sudac, postoji netko tko bi u igru mogao uskočiti kao umješač.

Ovaj spor za sada ne pokazuje da ima potencijal narušavanja odnosa kao događaji iz ne tako davne prošlosti, ali trgovinske sukobe nikada, posebno u ovoj regiji gdje je početkom 20. stoljeća vođen carinski (neki bi rekli svinjski zbog najvažnijeg trgovačkog artikla) rat između Austro-Ugarske i Srbije, ne valja potcjenjivati.

Kompleksnost odnosa Hrvatske i Srbije u posljednjih je nekoliko dana utjelovio generalni tajnik predsjednika Srbije Nikola Selaković. Taj bivši ministar pravde u vladi Srbije protekloga se vikenda osvrnuo na izjave premijera Andreja Plenkovića o tome da je Olujom spriječena nova Srebrenica, a u utorak je komentirao mogućnost da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozove kolegu Aleksandra Vučića u službeni posjet.

U subotu je Selaković, koji logikom svog položaja govori prije svega ono što misli Aleksandar Vučić, kazao da ne zna što da kaže, a da ne upotrijebi grubu riječ o izjavi Plenkovića. »Da nisam na ovom mjestu, rekao bih da odavno od nekog bezobrazniju izjavu nisam čuo«, kazao je Selaković.

Svoje poznavanje stanja u Hrvatskoj i svoj stav o današnjoj Hrvatskoj (a to, valjda, posljedično znači i o njenoj vlasti) iskazao je ustvrdivši da bi pomirujuće bilo kada bi Srbi u Hrvatskoj mogli predati pismo na ćirilici, a da ne bude poderano, da pravoslavni svećenik ili vladika može proći ulicom, a da ga nitko ne psuje. Tri dana kasnije Selaković je kazao da će Vučić, ako dobije poziv Grabar-Kitarović, »kao čovjek dijaloga« taj poziv prihvatiti sa zadovoljstvom.

novilist