Veliki igrokaz

Vijest iz Predsjedništva moralno samoeutanaziranog HNS-a kojom je zaključen minuli agrokorski pregrijan politički tjedan vrijedna je pozornosti ponajviše kao medijska posprdnica. Vic o ljudima i njihovim djelima u politici i izvan nje na čiji se spomen građanima uglavnom diže kosa na glavi. Suštinsku beznačajnost, dakle, informacije o tome da se Ivan Vrdoljak u manje od pola godine od neopozive ostavke vraća na mjesto predsjednika HNS-a te da će mu zamjenik biti izborno propali bivši varaždinski župan Predrag Štromar mogao je kao ekskluzivu kupiti valjda samo Jutarnji list, pod egidom "Sprema se veliki povratak Ivana Vrdoljaka". Sada je očito da jest i zašto Vrdoljak jest odredio upravo Štromara da mu kao v. d. privremeno grije stranački tron - da se Turci ne dosjete - a (ne)bitan dio Vrdoljakovog konspirativnog deala s HDZ-om i premijerom Andrejem Plenkovićem je Štromarovo uhljebljenje na mjestu potpredsjednika vlade i ministra graditeljstva,

Ivan Vrdoljak - populistički retoričar prije no praktičar za opće dobro - paradigma je likova iz galerije zbog kojih građani u istraživanjima rejtinške agencije Promocije plus CRO Demoskop preferiraju političara "Nikog" (23,3 posto) ispred i predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović (15,8) i premijera Plenkovića (11,2), a na društvenim pak mrežama sažimlju svoje ogorčenje epitetima od kojih čovjeku dođe zlo.

Veliki je igrokaz za javnost to što je Predsjedništvo ostatka ostataka narodnjačke stranke - nakon proljetošnjeg raspada zbog uhljebničkog utapanja u koaliciju s HDZ-om - jednoglasno (sic) predložilo doskorašnjeg šefa Ivana Vrdoljaka na istu čelnu poziciju. A građani odavno već ne mare pola posto ni za HNS, moralno i ideološki kompromitiran tzv. HDZ light, ancilu ZNA SE opcije, niti za Vrdoljaka koji je ostavkom odglumio čast i poštenje, stamenost svoje riječi, da bi se - ubrzo vratio. Čim javnost zaboravi proljetošnje preslagivanje HDZ-ove saborske većine u kojoj je Vrdoljak bio u glavnoj ulozi: Most nezavisnih lista Bože Petrova presložen je u oporbu, a oporbeni HNS ili SDP light presložen je u desničarsku vlast. Birači će jamačno na sljedećim izborima zato isključiti promiskuitetni HNS s aparata za umjetno disanje.

Ivan Vrdoljak je razbio, marginalizirao i obezvrijedio nekad vjerodostojnu stranku legendarne Ruže Hrvatske, časne Savke Dabčević-Kučar i njezinih proljećaraMike Tripala, Srećka Bijelića, Dragutina Haramije, Ivice Vrkića, Krešimira Džebe... Radimir Čačić i Vesna Pusić uspijevali su dugo držati HNS-u glavu iznad vode, osloncem na SDP, što im je pak priskrbilo epitet najuspješnije  trgovačke stranke među blizu 160 registriranih u RH. Drugi SDP-ov izborni neuspjeh, lani, pa samoubilački "građanski rat" u stranci, te u travnju HDZ-ov drugi koalicijski debakl s Mostom Bože Petrova, bili su presudan klik u Vrdoljakovoj glavi: vlast i pripadajuća materijalna slast sad su kod Andreja Plenkovića. A HNS, dokazano, nema smisla bez participiranja u vlasti.

Najviđeniji narodnjaci - solidno opskrbljeni unosnim saborskim prinadležnostima od tri-četiri prosječne plaće u zemlji te izvanpolitičkim dohocima - Vesna Pusić, Anka Mrak-Taritaš, Goran Beus Richembergh i Nada Turina-Đurić nisu željeli s Vrdoljakom i Štromarom kao mali od kužine na HDZ-ovu splav. Već su početkom srpnja osnovali svoju stranku Građansko-liberalni savez (GLAS) u koju je masovno prešao velik dio čelnika i članstva lokalnih organizacija HNS-a. Predsjednica je Anka Mrak-Taritaš, a potpredsjednik Goran Beus Richembergh. Prethodno je već Radimir Čačić koncem 2014. zadao HNS-u smrtni udarac osnivanjem Narodne stranke - reformista, kojom je Vrdoljaku preoteo glavno narodnjačko uporište - sjeverozapadnu Hrvatsku i Grad Varaždin. Dvije godine kasnije, to će na svojoj koži bolno iskusiti HNS-ova uzdanica iz tog kraja Predrag Štromar. Čačić će ga izborno potući, razvlastiti s mjesta župana i takoreći izravno poslati - na burzu rada.

Sve što je iole bilo od imena i prezimena među narodnjacima - koji su na osnivačkoj skupštini 13. listopada 1990. "posudili" naziv i zaklinjali se u baštinu osnivača (1841.) Narodne stranke (isprva Ilirske) Ivana Mažuranića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ljudevita Gaja - "prebjeglo" je ili reformistima ili glasovcima. Čačićevi reformisti su se jednim saborskim mandatom pridružili bivšim drugovima iz Štromarovog HNS-a (pet zastupničkih mandata), pa zajednički drže fenjer HDZ-ovoj vladi, a glasovci s četiri su mandata ljuta oporba neprirodnoj saborskoj većini. U okolnostima kad važniji akteri nečasnih igara buljumente nesposobnih igrača upitne moralne vrijednosti igraju na kartu biračkog daltonizma i prekratkog pamćenja, Ivan Vrdoljak bi kao novi/stari predsjednik i Predrag Štromar kao zamjenik imali složiti novi HNS od krhotina stranke u kojoj je HDZ-u stalo samo - do pet ruku. I jednima i drugima do unosnih pozicija.

Političar koji je energično pobijao svaku mogućnost koaliranja s HDZ-om, političkom, ideološkom i svjetonazorskom desnicom, pripremio je nevjerojatan salto mortale koji je izazvao u javnosti, malo je reći - gađenje. Trgovačko-uhljebnički HNS-ov instinkt i HDZ-ov uvjetovani refleks (samo)održanja na vlasti žestoko su napadnuti i zdesna i slijeva, jer "skrpani vladajući Frankenstein" neće riješiti karcinogene gospodarske, društvene i moralne probleme zemlje ni konstituirati RH kao vjerodostojan i koliko-toliko respektabilan dio uljuđene međunarodne zajednice. I HNS-u je i HDZ-u mio i drag dogovoreni brak i s crnim vragom. No, zbog privida čistog obraza, ne s Ivanom Vrdoljakom pred oltarom. Bilo bi prenapadno guslati na struni političke odgovornosti.

Urbi et orbi se znalo da je Vrdoljak potpisao koalicijski sporazum sa SDP-om, HSS-om i HSU-om uoči prošlih parlamentarnih izbora u kojem se i HNS (čl. 5. sporazuma) obvezao ne samo na sastavljanje koalicijske vlade u slučaju izborne pobjede nego i na sljedeće: "Stranke potpisnice Sporazuma obvezuju se da ni u kojem slučaju nakon izbora neće koalirati s HDZ-om". Kad je izborna pobjeda izmaknula, on i dalje "nije bio" ni za to koaliranje niti za preslagivanje (sic) u oporbu četiriju Mostovih ministara, Ivana Kovačića i s potpredsjedničkog mjesta u vladi te Bože Petrova s pola mandata na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora.

Vrdoljak je zato ostavkom odglumio Poncija Pilata, izmaknuo se od reflektora javne pozornosti, a na pripremljenu pozornicu s prepravljenim kulisama derutnog političkog cirkusa mogao je mirno ušetati na brzaka izabran v.d. predsjednika HNS-a Predrag Štromar. Ostalo je povijest: zahvalan premijer ga zapošljava - pa ne mora na burzu rada - na dvadesetak tisuća kuna plaće vladina potpredsjednika i ministra graditeljstva, koji će mu u svemu povlađivati i dok budu trajali u vladi neće mu smetati. HDZ-u nije donio očekivanih devet saborskih mandata kao zakrpu za Mostovih 12, ali je premijer Plenković ipak prepustio HNS-u resor znanosti i obrazovanja. Kao, Štromaru je stalo do provedbe kurikulne reforme školstva što se sve više pokazuje kao farsa.

Navodno nezavisna ministrica Blaženka Divjak, uza svu retoričku okretnost i stručnu samoživost, uspjela je ubrzo fasovati od premijera packe po prstima čim je i pomislila da smije upaliti zeleno svjetlo kurikulnoj reformi školstva. A majka svih reformi čami na slijepom kolosijeku, jer nije vladi nikakav prioritet kao ni svim prethodnima. HDZ ne kani pustiti jedini vlak koji može odvesti zemlju u naprednu budućnost, nezreo za izabrati između Željke Markić/Vincenta Johna Batarela i petstotinjak eksperata Borisa Jokića, između Dijane Vican i Blaženke Divjak. Premijeru Plenkoviću je preče, radi mira na radikalnoj desnici i kontrole oštro konzervativnog krila HDZ-a, namiriti Đuru Glogoškog i 555-dnevne šatoraše s najširom svojtom, uključivo pripadnike HVO-a koji nisu vidjeli ratišta u RH s njihovom svojtom, te dopustiti bankama plijeniti cijele plaće radno i dužničkim ropstvom unesrećene građane.

Petero preostalih od prethodno devetero HNS-ovih saborskih zastupnika uredno odrađuju diktiranu suglasnost u "Visokom domu" sa svim što dolazi iz prekuputne HDZ-ove kuhinje u Banskim dvorima. Poslušno kao i osam manjinskih i tri-četiri trgovačko-disidentska lika s crveno-crnog dijela ideološkog spektra. Samo politički daltonisti ne razaznaju o čemu je tu riječ: o esencijalnim privatnim/sektaškim interesima, zloporabi biračkog (ne)povjerenja te moralnom promiskuitetu u celofanu preuzete odgovornosti. Idealno ozračje velikog igrokaza da, unatoč prekratkom protoku vremena, reinkarnirani šef preostale šake uhljebničkih narodnjaka uskoro osvane kao najprihvatljivija opcija za čelnika nekog profitabilnog sustava iz državnog energetskog sektora. HEP-a, Janafa, Plinacra... Vrdoljakove su reference neupitne.

Njegovom se ministarskom maslu pripisuje zakonska obveza ugradnje razdjelnika topline na radijatore u stambenim zgradama. Navodno radi štednje energije i nižih računa potrošačima, a dogodilo se suprotno - računi su poskupjeli i do 50 posto, za smrzavanje uz isključene radijatore. Građanima se lagalo da to zahtijeva EU te su za "neposlušnost" zapriječene kazne od 10.000 do 50.000 kuna. Ivanu se Vrdoljaku, ministru gospodarstva i energetike u vladi Zorana Milanovića, pripisuje i poskupljenje struje od rujna 2017. zbog korekcije naknade za obnovljive izvore energije, s 3,5 ne za špekulativnih/najavljenih 7,5 lipa po potrošenom kWh, nego za 10,5 lipa.

Zbog neodgovorne "igre" ionako šupljim džepovima osiromašenih građana i tvrtki pod grubom poreznom čizmom, ali i nečinjenja HDZ-ovih nasljednika lani i ove godine, računi za prosječnu potrošnju struje od 292 kWh mjesečno poskupjeli su 22,90 kuna po kWh, s dosadašnjih 266 kuna (s PDV-om 13 posto) na 288,91 kunu. Trenutni okolišno-energetski ministar Tomislav Čorić šuti o Vrdoljakovoj energetskoj "zasluzi", ali diže rep svojoj vladi time da će račun ipak biti "5,13 kuna niži od lanjskog u isto vrijeme" - 294 kune (s PDV-om 25 posto). Uzroci strujnog udara na životni standard građana i gospodarsku konkurentnost izravno se tiču kontroverzne Vrdoljakove uloge u kreiranju energetske strategije RH 2014.-2016. te povećanju na zadnjoj sjednici SDP-ove koalicijske vlade kvote s 400 na 744 MW iz obnovljivih izvora energije. U toj se priči našao i alibi EU-norme o 20 posto zelene energije do 2020. godine u ukupnoj potrošnji. Zelena je struja skuplja od fosilne, a vodene i plinske RH uglavnom nema.

Vrdoljak se znao hvaliti time da je bio zapravo jedini ministar koji je smanjio kvotu, s predviđenih 1000 na 744 MW. Samo nekoliko sati prije rezanja subvencija kojima je država štitila ekstraprofite stranih proizvođače vjetrostruje, 31. prosinca 2015. su HERA i HROTE potpisali ugovor o spornim naknadama na štetu građana. Mediji su spočitavali Vrdoljaku da je pogodovao investitorima u vjetroelektrane, čija je struja ušla u elektrosustav, a naknade su već na osnovi 400 MW u 2015. godini iznosile 860 milijuna kuna. Sljedeće godine 1,5 milijardi, a samo do srpnja 2017. više od milijarde, s velikim izgledom da će godina završiti s dvije milijarde kuna. Tko će to platiti? Ivan Vrdoljak, Tomislav Čorić i Andrej Plenković sigurno neće.

"Veliki povratak Ivana Vrdoljaka" može biti samo napuhan veliki trgovački igrokaz u stilu nedovoljno školovanog kuma Bože Petrova u aferi s Hrvatskim vodama. S tom razlikom što Vrdoljak jest formalno kvalificiran za poslove u energetici, ali su za njim ostali neugodni repovi. U politici jamačno više nema što tražiti, jer je iza sebe ostavio pustoš u HNS-u, a napadno je uhljebničkim presvlačenjem iz crvenog u plavo odijelo prokockao i ono malo građansko-liberalne (ne)vjerodostojnosti. Selotejpom skrpan HNS početkom rujna uživa tek 1,6 posto potpore birača (2,2 posto u kolovozu) i ne prelazi izborni prag. S obzirom na pretpostavljeni razvoj događaja u političkoj areni, tandem Vrdoljak-Štromar bit će nakon sljedećih izbora samo statistička činjenica, nevažna čak i HDZ-u. U međuvremenu, zašto sada ne iskoristiti što se može?

HNS-u i HDZ-u je već dugo nečista savjest u vezi s državnim poduzećima HEP-om, Janafom, Plinacrom..., koji im energetski sustav služi za vrlo unosno zbrinjavanje stranačkih kadrova, njihove rodbine i prijatelja. Ovi su pak pravi rasadnik kriminalnih i inih afera. Nedostaje li tu Vrdoljakov touch? Uvijek od sposobnog ima sposobniji. U RH nema isluženog političara bez - univerzalnih "sposobnosti". Nije nevažna sitnica: plaće predsjednika/članova nadzornih odbora i uprava, gdje se politički uhljebljuje u energetskim poduzećima - u rangu su premijerove. Plus neviđene povlastice. Pa...

h-alter